Dino Merlin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dino Merlin
Dino Merlin (2011).jpg
Osnovne informacije
Ime po rođenjuEdin Dervišhalidović
Rođenje (1962-09-12) 12. septembar 1962 (58 godina)
Sarajevo, FNRJ
PorijekloSarajevo
Žanrovietno-pop, pop, pop-rock, disco, world
InstrumentiVokal, gitara, bas-gitara, klavir
Karijera1983–danas
IzdavačiMagaza, Croatia Records
Povezani umjetniciMerlin, Cat Stevens, Yoad Nevo, Richard Niles, Mustafa Sandal, Goran Bregović, Željko Joksimović, Zdravko Čolić, Vesna Zmijanac, Ivana Banfić, Nina Badrić, Emina Jahovic, Hari Mata Hari
Veb-sajtdinomerlin.com

Edin Dervišhalidović (rođen 12. septembra 1962), poznatiji kao Dino Merlin, jest kantautor i producent, te jedan od uspješnijih muzičkih stvaralaca na prostoru bivše Jugoslavije.[1][2][3][4][5]

Poznat kao osnivač i idejni vođa grupe Merlin, Dino je autor 11 albuma, od kojih su neki završili na američkim ljestvicama Billboard.[6] Po prodaji nosača zvuka i posjećenosti koncertnih turneja jedan je od značajnijih izvođača u historiji muzičke industrije na prostorima bivše Jugoslavije. Tako je uspio da četiri puta zaredom napuni stadion "Asim Ferhatović Hase" u Sarajevu svojim solističkim koncertima, a 2011. koncertom u Beogradu uspio je tri noći zaredom svirati u punoj koncertnoj dvorani Arena.[7][8] Neke od njegovih pjesama se danas smatraju evergreenom.[potreban citat]

Autor je teksta prve himne Republike Bosne i Hercegovine "Jedna si jedina" koja je bila zvanična himna Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. godine.[9][10] Tri puta je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu i to jednom kao autor, a dva puta kao autor i izvođač. Sarađivao je s Goranom Bregovićem, Zdravkom Čolićem, Željkom Joksimovićem te je dijelio binu s Rayem Charlesom, Catom Stevensom i Khaledom.[11]

Dobitnik je umjetničkih nagrada Indexi (nekadašnje nagrade Davorin),[12] Porina,[13] te zlatnih, dijamantnih i platinum tiraža u svim zemljama bivše Jugoslavije.[14] Album Hotel Nacional jedini je album iz jugoistočnog Balkana koji je dospio na američku ljestvicu Billboard World Albums.[3] Dobitnik je Šestoparilske nagrade grada Sarajeva – najvećeg sarajevskog priznanja.[15]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 12. septembra 1962. u Sarajevu u naselju Alifakovac, kraj Bistrika.[16] Dinin otac Abid, po zanimanju stolar, jedini je iz porodice doselio u Sarajevo te su prilikom prijave u opštini greškom upisali pogrešno prezime. Majka, Fatima Činjarević, bila je rođena Sarajka i bila je po zanimanju bula.[17] Razveli su se kad je Dini bilo sedam godina.[18] Kao dijete razvedenih roditelja Dino odrasta sa majkom u Sarajevu. Otac ih je napustio kad je njemu bilo sedam, a sestri Amini pet godina.

Pohađao je Osnovnu školu "Moris Moco Salom“ (danas "Edhem Mulabdić“), koja se nalazi između Careve džamije, Konaka na Bistriku i Hotela "Nacional"- tri zgrade koje su odredile njegov život. U Carevoj džamiji je u najranijoj mladosti mujezinio, u Konaku je organizovao promociju albuma Burek, a po Hotelu "Nacional“ je nazvao album iz 2014. godine. Dino je u djetinjstvu trenirao u FK Sarajevo na mjestu lijevog krila i do danas je poznat kao navijač FK Sarajevo.[18]

Nakon osnovne škole, na majčin nagovor, a suprotno vlastitoj želji da upiše muzičku školu upisao je i završio Srednju mašinsku tehničku školu.[18] U Srednjoj školi je sa prijateljem iz djetinjstva, Mirsadom Lutvicom, kasnijim klavijaturistom grupe Merlin, osnovao prvu muzičku grupu. Međutim, rad ove grupe prekida njegov odlazak na odsluženje vojnog roka u JNA. Po povratku iz vojske upisao je Saobraćajni fakultet, ali ga je napustio još u toku prve godine kako bi se posvetio muzici.

Da dobije prvu gitaru Dino je morao skupljati novac radeći sitne poslove (noseći ugalj, radeći kao tašnar, u građevini i kao dostavljač), sve dok za jedan Bajram majka nije dodala potrebnu sumu novca.[18] Iako je tako (bar posredno) podržala njegovu muzičku karijeru, nikada se nije pomirila s tim da to bude njegovo životno opredjeljenje. U želji da je odobrovolji, Dino je pokušao da nađe neki stalni posao. Početkom 1980-ih radio je u fabrici u Vogošći skupljajući novac kako bi finansirao snimanje muzičkog albuma. Nešto kasnije odlučio se da napusti posao i počne graditi muzičku karijeru.

Muzička karijera[uredi | uredi izvor]

S grupom Merlin[uredi | uredi izvor]

1983. godine Dino osniva muzičku grupu "Merlin" za koju piše tekstove i muziku, i gdje pjeva. Sa grupom Merlin snima 5 studijskih albuma: Kokuzna vremena (1985), Teško meni sa tobom a još teže bez tebe (1986), Merlin (1987), Nešto lijepo treba da se desi (1989) i Peta strana svijeta (1990).

Solo karijera[uredi | uredi izvor]

Dino Merlin na nastupu u Beču 2008. godine

Svoju solo karijeru Dervišhalidović započinje 1991. godine pod scenskim imenom "Dino Merlin". Tekstovi za masovnu publiku, proizašli iz ličnog iskustva su jedan od glavnih razloga njegovog uspjeha na bosanskoj i regionalnoj muzičkoj sceni. U svojim pjesmama sve češće upotrebljava instrumente orijentalne, etno muzike, usklađene sa novim zvucima elektronske muzike. Primjer za to je pjesma "Sam" sa njegovog albuma "Sredinom".

Od 1991. snimio je nekoliko albuma, od kojih je nekoliko kompilacija i koncertni. Pri tome je album "Sredinom" (2000) bio jedan od najprodavanijih albuma na području čitave Jugoistočne Evrope, početkom 2000-ih.

Po izlasku albuma "Sredinom", Dino organizuje koncert u Sarajevu na koji dolazi više od 80.000 ljubitelja njegove muzike, a kasnije ostvaruje i dva učešća za nacionalnim izborima za Pjesmu Evrovizije. 1999. godine odnosi i pobjedu, te predstavlja Bosnu i Hercegovinu na eurovizijskom finalu u Jerusalemu, osvojivši sedmo mjesto. Dino Merlin je na 56. takmičenju za pjesmu Evrovizije održanom u Njemačkoj Bosnu i Hercegovinu predstavljao sa pjesmom pod nazivom "Love in Rewind".[19][20] Pjesma je premijerno izvedena na BH Eurosong showu koji je emitiran uživo na BHRT-u. Prvi put Dino je jednu pjesmu otpjevao na engleskom jeziku. Osvojio je šesto mjesto te nadmašio svoj plasman iz 1999. u Jerusalemu, te postigao drugi najbolji plasman Bosne i Hercegovine na ovom takmičenju. Sa uspjehom učestvuje i na nekoliko međunarodnih festivala (Danska, Turska, itd.).

Dana 30. maja 2014. godine je objavljena pjesma "Ruža (svako ima nekoga da mu ruke pruža)" koja je ujedno i prva pjesma sa njegovog 11. albuma.

Druga pjesma sa albuma "Hotel Nacional", "Školjka", izdata je 15. juna 2014. godine na službenom YouTube kanalu Dine Merlina. Svoju premijeru je doživjela i na državnoj televiziji Bosne i Hercegovine BHT u 23:30, tačno pred utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine sa Argentinom na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Brazilu.

Album "Hotel Nacional" se u junu 2014. našao na Billboard-ovoj svjetskoj top-listi na 8. mjestu.[21]

Dana 25. jula 2015. godine, Dino Merlin je nastupao na stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu gdje ga je gledalo 70,000 ljudi u okviru turneje "Hotel Nacional". 2. aprila 2016. godine u zeničkoj "Areni" priredio je koncert ispred 12.000 ljudi, prvi koncert u Zenici nakon 7 godina.[22]

Novogodišnjem koncertu održanom u Sarajevu 31. 12. 2016. održanom na Trgu Bosne i Hercegovine je prisustvovalo 100.000 posjetilaca.[23]

Festivali[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • "Davorin 2005"
  • Najbolja muzička produkcija albuma ("Burek")
  • Najuspješnija internacionalna muzička saradnja (Dino Merlin i Nina Badrić, pjesma ”Ti si mene”)
  • Pop pjesma godine (Dino Merlin i Željko Joksimović, pjesma "Supermen")
  • Pop izvođač godine
  • Pop album godine ("Burek")
  • Album godine ("Burek")
  • Nagrada za "Koncertni projekt godine" za Koševski koncert održan 31. jula 2004. u Sarajevu

Diskografija[uredi | uredi izvor]

S grupom "Merlin"[uredi | uredi izvor]

Solo albumi[uredi | uredi izvor]

Koncertni albumi[uredi | uredi izvor]

Kompilacije[uredi | uredi izvor]

Box-setovi[uredi | uredi izvor]

  • "Merlin 5 CD Box" - (2003)

Singlovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dino Merlin potvrdio status najveće balkanske zvijezde". www.klix.ba.
  2. ^ "Sredinom, ekranizirana životna priča Dine Merlina". balkans.aljazeera.net.
  3. ^ a b "Dino Merlin enters top world albums chart". Daily Sabah. 9. 7. 2014.
  4. ^ "Ko su najveće ex YU muzičke zvijezde?". CdM.
  5. ^ "U prodaji DVD 'Dino Merlin Koševo 2015' i 'Dino Merlin Beograd 2011'". 28. 10. 2016.
  6. ^ "Dino Merlin". Billboard.
  7. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 31. 12. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 7. 2018. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 17. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 2. 2014. Pristupljeno 17. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ "Biografija - Dino Merlin Official Website". dinomerlin.com.
  12. ^ "Najviše Davorina odnijeli Dino Merlin i Edo Maajka". www.klix.ba.
  13. ^ "Porin • 2001 - O Porinu". arhiva.porin.info.
  14. ^ "Dino Merlin osvojio tri diskografska priznanja!". 8. 11. 2016.
  15. ^ http://ba.n1info.com/a147440/Vijesti/Vijesti/Dino-merlin-dobitnik-Sestoaprilske-nagrade.html
  16. ^ https://www.youtube.com/watch?v=EEc4ONjSdN0
  17. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 1. 2020. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  18. ^ a b c d Milojković, Simonida. "Ispovest Dina Merlina: "Rastao sam bez oca kao ptica bez jednog krila"". Blic.rs.
  19. ^ http://www.esctoday.com/news/read/16293
  20. ^ "Dino Merlin for Bosnia-Herzegovina". The Eurovision Times. Pristupljeno 3. 4. 2016.
  21. ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 7. 2014. Pristupljeno 3. 9. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  22. ^ "PRED VIŠE OD 12.000 POSJETILACA Dino Merlin u zeničkoj "Areni" priredio spektakl za pamćenje". www.avaz.ba. Pristupljeno 3. 4. 2016.
  23. ^ "Novogodišnjem koncertu Dine Merlina u Sarajevu prisustvovalo 100.000 ljudi (FOTO)". Klix.ba. Pristupljeno 5. 1. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]