Guča Gora

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Koordinate: 44°14′36″N 17°43′44″E / 44.243304°N 17.728764°E / 44.243304; 17.728764
Guča Gora
(naselje)
Samostan Guča Gora, 2012.05.jpg
Franjevački samostan u Gučoj Gori
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Central Bosnia.svg Srednjobosanski
Općina Travnik
Nadmorska visina 764 m
Koordinate 44°14′36″N 17°43′44″E / 44.243304°N 17.728764°E / 44.243304; 17.728764
Stanovništvo
 - Naselje 511 (2013)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Pozivni broj (+387) 30
Matični broj 152170[1]
Matični broj općine 11061
Guča Gora u Bosni i Hercegovini

Guča Gora je naseljeno mjesto u općini Travnik, Bosna i Hercegovina.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Guča Gora se nalazi na padinama Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika, na nadmorskoj visini od 611 do 764 m. Lokalnim asfaltnim putevima povezana je sa regionalnom cestom R-440, osnosno magistralom E-660.[2][3][4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Guča gora se prvi put se spominje 1425. godine. Prije dolaska franjevaca,u 13. vijeku, u Lašvanskoj dolini postojala je župa sa sjedištem u Lašvi (između Putiċeva i Doca na Lašvi), sa vjerojatno malim gradskim naseljem. U 14. vijeku, franjevci su tu podigli samostan, koji se navodi u popisu Bartola Pizanskog 1385./90. godine.

Samostan i franjevačka kuća[uredi | uredi izvor]

Nakon pada Kraljevine Bosne pod osmanlijsku vlast 1463., samostan je najkasnije do kraja 15. vijeka bio nasilno porušen. U 16. vijeku u Lašvanskoj župi je bilo dvadesetak sela. U 18. vijeku ona se naziva i travničkom, a i1743. je imala 2.364 katolika; njihov broj se1768. povećao na 3.626, a 1796. na 5.315.

Franjevačka kuća u Gučoj Gori proglašena je god. 1757. hospicijem. Ona je 1764. nestala u požaru, ali je uskoro bila podignuta nova, koja se 1768. naziva rezidencijom. U njoj su tada stanovala tri franjevca. U spomenutom požaru nestale su i matične knjige. Sačuvano je tek nekoliko listića iz 1733.-34. godine.

Franjevci su 1777. kupili zemljište u Docu i tu ubrzo podigli kuću, koja je bila vlasništvo triju samostana. Gvardijani triju starih samostana: Fojnica, Kraljeva Sutjeska i Kreševo, morali češće dolaziti. Tako je Dolac na Lašvi, od 1827., postao sjedište lašvansko-travničke župe, dok je Guča Gora bila mjesna kapelanija.

Guča Gora je 1840. iznova podignuta na rang župe, a tamošnja redovnička kuća, s naslovom rezidencije, imala je prvenstvo pred ostalim župnim kućama u tom području. Time je priznato da Guča Gora ima bogatijufranjevačku tradiciju od bilo kojeg drugog mjesta na travničkom području.

Franjevački samostan u Gučoj Gori je rimokatolički samostan koji je građen je od 1857-59. godine, a na njegovom podizanju radio je fratar Marijan Šunjić.[5]

Župa Guča Gora[uredi | uredi izvor]

Gučogorska župa je 1877. imala 2.934 katolika, a 1935.: 2 750. U međuvremenu su od njenih dijelova formirane nove: Zenica, Vitez, Brajkovići i u najnovije vrijeme Nova Bila.

Župa Guča Gora je 1991. godine imala 3.010 vjernika, a njihov se broj, zbog iseljavanja, do pred posljednji rat postupno smanjivao. U ratu su prognani; vratio ih se manji broj pa župa Guča Gora danas ima 1.027 vjernika.

U ovoj župi su slijedeća naselena mjesta: Guča Gora, Bandol, Banovići, Bikoši, Brankovac, Bukovica (Velika i Mala), Čifluk, Kosovo, Krpeljići, Kula, Maljine, Mosor, Postinje i Radonjići. Na području župe nalazi se podružna crkva u Bukovici (7,5x5 m) izgrađena tridesetih godina 20. vijeka, te tri grobljanske kapelice.

Samostan i crkva Guča Gora

Samostan Guča Gora je na listi nacionalnih sponenika kulture Bosne i Hervegovine.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Sastav stanovništva – naselje Guča Gora
2013.1991.[7]1981.[8]1971.[9]
Osoba511 (100,0%)847 (100,0%)882 (100,0%)937 (100,0%)
Hrvati503 (98,43%)838 (98,94%)865 (98,07%)907 (96,80%)
Bošnjaci5 (0,978%)1 1 (0,107%)
Srbi1 (0,196%)2 (0,236%)4 (0,454%)28 (2,988%)
Nepoznato1 (0,196%)
Ostali1 (0,196%)3 (0,354%)1 (0,107%)
Jugoslaveni4 (0,472%)12 (1,361%)
Makedonci1 (0,113%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Mjesna zajednica[uredi | uredi izvor]

U mjesnoj zajednici Guča Gora 1991. je živjelo 2.075 stanovnika.

Nacionalnost Broj %
Hrvati 1.184 57,06
Bošnjaci 855 41,20
Jugoslaveni 23 1,11
Srbi 4 0,19
Ostali i nepoznato 9 0,43

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150, obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 28. 2. 2016.
  2. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  3. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  4. ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
  5. ^ Valjan, str. 11.
  6. ^ "Guča Gora – Groblje". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 7. 11. 2014. Pristupljeno 6. 8. 2015.
  7. ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 105)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 28. 2. 2016.
  8. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 2. 2016.
  9. ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 28. 2. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]