Volkswagen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Volkswagen
Vrsta dioničko društvo
Industrija automobilska industrija
Osnivač(i) Njemačka fronta rada
Sjedište Wolfsburg (Njemačka)
Ključne osobe Matthias Müller
(izvršni direktor)
Proizvodi automobili, kamioni, autobusi
Prihod Povećanje €197,007 milijardi (2013.)
Neto dobit Povećanje €21,7 milijardi (2012.)
Zaposleni oko 500.000 (2011)[1]
Matična kompanija Volkswagen grupa
Slogan Das Auto
Web-sajt www.volkswagenag.com

Volkswagen (fon. folksvagen), skr. VW (fon. fau-ve), njemački je proizvođač automobila sa sjedištem u Wolfsburgu, savezna pokrajina Donja Saksonija. Osnovan je 1937. i proizvodi najprodavanije automobile istoimene Volkswagen grupacije, holding preduzeća koje je osnovano 1975. s ciljem daljnjeg razvoja ove kompanije. [2] Prema statistici iz 2015. godine, Volkswagen je bio na drugom mjestu sa 9,993,600 proizvedenih automobila odmah iza japanskog proizvođača automobila Toyota sa 10,083,783 proizvedenih automobila. [3]

Volkswagen ima tri automobila na spisku 10 najprodavanijih automobila svih vremena, a to su: Golf, Buba i Passat. Ovaj podatak se može naći na internet stranici pod nazivom 24/7 Wall St. S ova tri automobila Volkswagen ima više automobila na spisku onih koji se i dalje proizvode nego bilo koji drugi proizvođač.[2]

Volkswagen doslovno na njemačkom znači "narodni auto". Njihov trenutni međunarodni reklamni slogan jest njem. "Das Auto" ("/Taj/ automobil").

Historija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte: Volkswagen (hronologija)

1937–1945: Projekt narodnog automobila[uredi | uredi izvor]

Model Porschea Type 12 (Zündapp), Muzej industrijske kulture, Nürnberg

Volkswagen je osnovala Njemačka fronta rada (Deutsche Arbeitsfront) 1937. godine.[4] Ranih 1930-ih, njemačka autoindustrija je i dalje uglavnom proizvodila luksuzne modele automobila, te je prosječni Nijemac rijetko mogao priuštiti sebi nešto više od motocikla. Kao rezultat, samo jedan od 50 Nijemaca imao je auto. Tražeći potencijalno novo tržište, neki proizvođači automobila počeli su da rade na svojim projektima "narodnih automobila" – Mercedes 170H, Adler AutoBahn, Steyr 55 i Hanomag 1.3L, između ostalih.

Trend nije bio nov, pošto je Béla Barényi zaslužan za kreiranje osnovnog dizajna sredinom 1920ih. Josef Ganz je razvio Standard Superior (idući dotle da ga reklamira kao "Njemački Volkswagen"). U Njemačkoj, kompanija Hanomag masovno je proizvodila 2/10 PS "Komissbrot", mali, jeftini automobil na zadnji pogon, od 1925. do 1928.[5] Također, u Čehoslovačkoj, Hans Ledwinkaov model Tatra T77, veoma popularan među njemačkom elitom, postajao je manji i priuštiviji pri svakoj reviziji. Ferdinand Porsche, veoma poznati dizajner jakih vozila i trkačih auta, pokušavao je godinama naći proizvođača zainteresiranog za male aute podesne za porodice. Osjećao je da su mali automobili u to vrijeme samo "ogoljeni" veliki automobili. Umjesto toga on je napravio automobil iz temelja koji je nazvao "Volksauto" 1931. godine, koristeći dosta ideja tog vremena kao i nekoliko vlastitih, postavljajući ih zajedno u auto na zadnji pogon sa zračnim hlađenjem, torzionom polugom i oblikom "bube", prednjom haubom zaobljenom radi bolje aerodinamike (potrebno zbog malog motora).[6]

Godine 1933, sa više projekata iznad koji su bili u razvoju ili u ranim fazama proizvodnje, uključio se Adolf Hitler, zahtijevajući proizvodnju osnovnog vozila sposobnog za transport dvoje ljudi i troje djece pri brzini od 100 km/h (62 mph). Htio je da Nijemci imaju isti pristup automobilima kao i Amerikanci.[6] "Narodni auto" bio bi dostupan građanima Trećeg rajha kroz plan štednje od 990 Rajhmarki (396 $ iz 1930tih)—otprilike kao cijena manjeg motocikla (prosječan prihod oko 32 RM sedmično).[7][8]

Bez obzira na visoki lobing u korist jednog od postojećih projekata, uskoro je postalo očito da privatna industrija ne može prodavati automobile za samo 990 RM. Tako je Hitler odabrao sponzoriranje potpuno nove, državne fabrike koristeći dizajn Ferdinanda Porschea (sa nekim svojim ograničenjima dizajna, uključujući motor na zračno hlađenje tako da ništa nije moglo zakočiti). Težnja je bila da obični Nijemci nabavljaju automobil u smislu šeme štednje (njem. Fünf Mark die Woche musst du sparen, willst du im eigenen Wagen fahren – "Pet marki sedmično morate ostaviti sa strane, ako želite voziti svoj vlastiti automobil"), što je oko 336.000 ljudi eventualno platilo. Štednje ovih 336.000 ljudi zaplijenili su Rusi 1945. godine pri padu Berlina. Ipak, čitav projekt bio je finansijski nesiguran, a to su jedino korupcija i nedostatak uračunljivosti nacističkog režima i omogućili.[9][n 1]

Prototipovi automobila nazvani "KdF-Wagen" (njem. Kraft durch Freude – "snaga kroz užitak"), pojavili su se od 1936. naovamo (prvi automobili bili su proizvedeni u Stuttgartu). Auto je već imao svoj prepoznatljiv okrugli oblik u zračno hlađenom, četverotaktnom, motoru na zadnji pogon. VW auto bio je samo jedan od više KdF (skr. snaga kroz užitak) programa koji su uključivali stvari kao ture i izlete. Prefiks Volks— ("Narodni") nije samo primijenjen na automobile, nego i na druge proizvode u Njemačkoj; naprimjer "Volksempfänger" radio-prijemnik. Na 28. maj 1937, Gesellschaft zur Vorbereitung des Deutschen Volkswagens mbH (ponekad skraćeno Gezuvor[10]) uspostavljen je od strane Deutsche Arbeitsfronta. Kasnije je preimenovan u "Volkswagenwerk GmbH", 16. septembra 1938.[11][12]

VW Tip 82E

Erwin Komenda, dugogodišnji šef dizajna za Auto Union, dio Porscheovog odabranog tima,[6] razvio je prototip tijela auta, koji je danas poznat kao Volkswagen Buba. Bio je jedan od prvih koji su se evoluirali pomoću aerodinamičkog tunela, u upotrebi u Njemačkoj od ranih 1920tih. Automobili su stavljani pod više rigoroznih testova i ostvarili su rekordne milione milja testiranja prije nego su završeni.

Pravljenje nove fabrike počelo je 26. maja 1938. u novom gradu KdF-Stadtu (današnji Wolfsburg), koji je sa svrhom izgrađen za radnike fabrike.[11] Ova fabrika je samo proizvodila nekolicinu automobila otkako je počeo rat 1939. godine. Nijedan ustvari nije isporučen bilo kojem nosiocu završenih štampanih knjiga uštede, iako je jedan Tip 1 Cabriolet predstavljen Hitleru 20. aprila 1939. godine (na njegov 50. rođendan).[11]

Rat je značio izmijenjenu proizvodnju za vojna vozila, Tip 82 Kübelwagen ("auto-kanta") komunalno vozilo (VW-ov najčešći ratni model), kao i amfibijsko vozilo Schwimmwagen, koji su korišteni za opremu njemačkih snaga. Kako je bilo uobičajeno sa većinom proizvodnje u Nacističkoj Njemačkoj tokom rata, zarobljenici su se koristili za rad u pogonu Volkswagena, npr. iz koncentracijskog logora Arbeitsdorf. Kompanija je 1998. godine priznala da je koristila 15.000 zarobljenika tokom ratnih dejstava. Njemački historičari procjenjuju da su 80% Volkswagenove radne sile tokom rata činili zarobljenici.[potreban citat] Većina zarobljenika izjavila je da su isporučivani iz koncentracijskih logora na zahtjev menadžera pogona. Tužbu su podnijeli 1998. godine preživjeli za restituciju za prisilni rad.[13] Volkswagen je uspostavio dobrovoljni fond za restituciju.[14]

Fabrika Volkswagen

1945-1948: Intervencija britanske vojske, nejasna budućnost[uredi | uredi izvor]

Kompanija duguje svoje poslijeratno postojanje najviše jednom čovjeku, oficiru Britanske vojske, majoru Ivanu Hirstu. U aprilu 1945, KdF-Stadt i njegovu bombardovanu fabriku zauzeli su Amerikanci i naknadno predali Britancima, unutar čije okupirane teritorije su grad i fabrika zapali. Fabrike su postavljene pod kontrolu Hirsta. Sprva, plan je bio da se koristi za održavanje vojnih vozila, te eventualno demontira i transportira u Britaniju. Pošto je bila korištena za vojnu proizvodnju i prema Hirstovim riječima bila "politička životinja", a ne komercijalni poduhvat—što je tehnički obavezno za uništenje pod uvjetima Sporazuma u Potsdamu—oprema je u tom vremenu namjeravana da se spasi kao dio ratne reparacije. Hirst je prefarbao jedan od fabričkih auta u zeleno i demonstrirao ga uredu Britanske armije. U nedostatku lahkog transporta, u septembru 1945, Britanska armija bila je ubijeđena da naruči 20.000 vozila. Prvih nekoliko stotina automobila otišlo je osoblju iz okupirajućih snaga, te njemačkoj pošti.

Neki britanski vojnici dobili su dozvolu da uzmu svoje "Bube" i odvuku ih u Ujedinjeno Kraljevstvo nakon demobilizacije, a jedna od prvih Buba uzeta na taj način (UK registracija broj JLT 420) i dalje je u posjedu Petera Colborne-Babera, sina originalnog gazde UK-ovog prvog službenog Volkswagen Importera, Colborne Garages iz mjesta Ripley, Surrey.[15]

U industrijskim planovima za Njemačku, pravila su postavljena koju je industriju Njemačka mogla zadržati u poslijeratnom periodu. Njemačka autoindustija postavljena je na maksimum od 10% proizvodnje broja automobila iz 1936.[16] Od 1946. fabrika je proizvodila 1.000 automobila mjesečno, što je izvanredan podvig s obzirom na to da je i dalje bila u lošem stanju. Usljed oštećenja krova i prozora, kiša je zaustavila proizvodnju i nova vozila su se našla na trampi za čelik potreban za više proizvodnje.

Auto i njegov grad izmijenili su svoja imena iz ere Drugog svjetskog rata u "Volkswagen" i "Wolfsburg" respektivno, a proizvodnja se povećavala. Bilo je i dalje nejasno šta će postati od fabrike. Ponuđena je predstavnicima američkih, australijskih, britanskih i francuskih motornih industrija. Famozno, svi su odbili. Nakon inspekcije pogona, William Rootes, šef britanske Rootes grupe, rekao je Hirstu da bi projekt mogao propasti za dvije godine, te da je auto "veoma neatraktivan za prosječnog kupca vozila, preružan i prebučan... Ako misliš da ćeš praviti automobile u ovom mjestu, velika si budala, mladi čovječe".[potreban citat] Službeni iskaz je bio: "Praviti automobile komercijalno bilo bi u potpunosti neekonomičan podvig".[17] U ironičnoj igri sudbine, Volkswagen će proizvoditi lokalno izgrađenu verziju Rootesa, "Hillman Avenger", u Argentini 1980, dugo nakon što je Rootes otišao u stečaj u rukama kompanije Chrysler 1978. godine—Buba će nadživjeti Avengera preko 30 godina.

Predstavnici Forda bili su jednako kritični. U martu 1948, Britanci su Volkswagena besplatno ponudili Fordu. Henry Ford II, sin Edsela Forda, putovao je u Zapadnu Njemačku radi razgovora. Heinz Nordhoff bio je također prisutan i Ernest Breech, šef odbora za Ford Motor Company. Henry Ford II je tražio mišljenje Ernesta Breecha, a Breech je rekao: "Gospodine Ford, ne mislim da je ovo što nam se nudi vrijedno centa!"[6] Ford je odustao, a Volkswagen je ostavljen pod Nordhoffovo vodstvo.

1948-1961: Ikona poslijeratne zapadnonjemačke obnove[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Sedan s "podijeljenim zadnjim staklima" iz 1949.
Volkswagen Kabriolet (1953)
Originalni 1300 Deluxe, približno 1966. godine
Krajem 1960tih, kako je svjetski apetit za Bubom konačno postajao zasićen, varijanta nasljednih dizajna je predložena i, u većini slučajeva, odbijena od strane menadžmenta.

Od 1948, Volkswagen je postao veoma važan element zapadnonjemačke obnove, simbolično i ekonomski. Heinrich Nordhoff (1899–1968.), bivši viši menadžer u Opelu koji je nadgledao proizvodnju civilnih i vojnih vozila tokom 1930tih i 1940tih, regrutovan je da vodi fabriku 1948. godine. U 1949. godini, major Hirst je napustio udruženje sa kompanijom, kako je sada bila reformirana kao pouzdana, kontrolirana od strane vlada Zapadne Njemačke i države Donje Saksonije. Pored uvođenja modela Volkswagen Type 2 komercijalnog vozila (kombi, kamionet i karavan) i VW Karmann Ghia sportskog auta, Nordhoff je podsticao jednomodelsku politiku nedugo prije njegove smrti 1968. godine.

Volkswageni su prvi put izlagani i prodavani u Sjedinjenim Američkim Državama 1949. godine, ali prodate su samo dvije jedinice u Americi te prve godine. Na svom ulasku na tržište SAD-a, VW je nakratko prodavan kao "Victory Wagon" (bos. pobjednički vagon). Volkswagen grupa u Americi formirana je u aprilu 1955. da standardizira prodaju i servise u Sjedinjenim Državama. Proizvodnja Tipa 1 VW Bube porasla je dramatično kroz nekoliko godina, u totalu dostižući jedan milion 1955. godine.

Kompanija Canadian Motors, Ltd. dostavila je u Kanadu prvu isporuku Volkswagena 10. jula 1952. (dostava broj 143075). Dostava se sastojala od 12 vozila, (3) model 11C, crni, zeleni i pješčanobojni (3) 11GS, kestenasto-smeđi i dva nebesko-plava, (2) 24A-M51 u crvenoj, (1) 21A u plavoj, (1) 23A u plavoj boji, (1) 22A bež boje i jedna ambulantna kola. Volkswageni su viđeni u Kanadi po prvi put na Kanadskoj nacionalnoj izložbi u augustu 1952. i prihvaćeni su s entuzijazmom. (Barem jedan Tip 2 autobus iz ove narudžbe još postoji i trenutno je u Francuskoj pri restauraciji.) Prva isporuka za Volkswagen Kanadu dosegla je Toronto početkom decembra 1952. (Barem jedan Tip 1 iz ove prve dostave još postoji i dovezen je 2012. na nacionalnu turneju za 60. godišnjicu poslovne svečanosti Volkswagen Kanade.) Do 1955, prodaje su bile na bazi koje su odobravale izgradnju Volkswagenovog pogona na prostoru od 32-acre (130,000 m2) na Scarboro Golden Mile. Da bi došlo do ovog, zgrada od 60,000-square-foot (5,600 m2) s administracijom, salonima, servisima, opravkama i dijelovima, u dodatku sa 60,000-square-foot (5,600 m2), sagrađena je 1957. sa skladištem za 4.000.000 $ za dijelove.

Prodaja je porasla—zahvaljujući djelimično poznatim marketinškim kampanjama njujorške reklamne agencije DDB Worldwide. Vođena od strane art direktora Helmuta Kronea i kopirajtera Juliana Koeniga i Boba Levinsona, Volkswagenove reklame su postale popularne kao i auto, pomoću oštrih rasporeda i duhovitih kopija za privlačenje mlađih, sofisticiranijih korisnika sa kojima je automobil postao asociran. Svejedno je i dalje skoro univerzalno automobil bio poznat kao Buba, proizvođač ga nikad službeno nije tako označavao, umjesto toga oslovljavan je kao Tip 1.

Iako je automobil postajao zastarjelim, tokom 1960tih i ranih 1970tih, američki izvozi, inovativno reklamiranje i rastuća reputacija za pouzdanošću pomogla je da proizvodnja prijeđe nivoe prethodnog držača rekorda, automobila Ford Model T. Na 17. februar 1972. prodato je 15.007.034. Buba. Volkswagen je mogao sada tvrditi da ima svjetski rekord za najproizvođeniji, jedini automobil u historiji. Do 1973, ukupna proizvodnja bila je preko 16 miliona.

Radi komemoracije obaranja rekorda automobila Ford Model T i njihove pobjede na meksičkim trkama Baja 1000 od 1967. do 1971, Volkswagen je proizveo svoju prvu ograničenu verziju Bube. Bila je reklamirana kao "Baja Champion SE"[18] u SAD i "Marathon" Superbuba u ostatku svijeta. Sadržavala je unikatnu "Marathon Blau" (maraton-plava) metalik plavu boju, presovane čelične 10-spoke 15-inch (38 cm) magnezij-aluminijske felne, komemorativni metalni tanjir montiran na pretinac za rukavice i certifikat autentičnosti predstavljen originalnom kupcu. Opcije koje su instalirali prodavači za ovu ograničenu verziju Superbube uključivali su slijedeće: bijele linije radi dužine rocker-panela, specijalno dugme na mjenjaču, prebačaj branika, konusni ispušni sistem, lažne umetke za orahe u instrument-tabli (iza volana i kućišta kasete za rukavice) kao i Bosch maglenke postavljene na na prednjem braniku.

1961–1973: Od Bube do Golfa[uredi | uredi izvor]

Originalni nemodifikovani Volkswagen Tip 3 iz 1963.

VW je raširio svoju proizvodnu liniju 1961. sa predstavljanjem četiri modela automobila Tipa 3 (Karmann Ghia, Notchback, Fastback i Squareback) zanovani na novom Tip 3 mehaničkom temelju i ponovo u 1969. sa većim modelima Tipa 4 (411 i 412). Ovi su se bitno razlikovali od prethodnih vozila, sa zapazivom predstavom monokok konstrukcije, mogućnosti potpune automatske transmisije, elektronskog ubrizgavanja goriva i čvršće pogonske jedinice. Volkswagen je dodao "Super Bubu"[19] (Tip 113) svojoj liniji 1971. Tip 113 se razlikovao od standardne Bube u svojoj upotrebi MacPherson podupirača prednje suspenzije umjesto uobičajene torzione suspenzije. Super Buba sadržavala je novopostavljenu, obloženu instrument tablu i zakrivljeno vjetrobransko staklo (od 1973. modelske godine na gore). Mehanizam sa zupčastom letvom zamijenio je pužni prijenos upravljačkog uređaja u modelskoj godini 1974. i nagore. Prednji dio automobila raširen je 2 inches (51 mm) da bi se omogućilo da rezervna guma stoji ravno i da kombinacija ovo dvoje povećava iskoristivi prednji prtljažni prostor. Godine 1973, Volkswagen je uveo vojni Tip 181, ili "Trekker" u Evropi, "Thing" u Americi, podsjećajući na ratni Tip 82. Vojna verzija je proizvedena za NATO-ovsku njemačku vojsku tokom Hladnog rata od 1970. do 1979. SAD Thing verzija se prodavala samo dvije godine, 1973. i 1974.

VW Squareback (Tip III) iz 1973.

Godine 1964, Volkswagen je stekao Auto Union, te 1969, NSU Motorenwerke AG (NSU). Prijašnja kompanija je posjedovala historijski brend Audi, koji je nestao nakon Drugog svjetskog rata. VW je konačno spojio Auto Uniju i NSU da kreira modernu Audi kompaniju i išao je na to da ga razvije kao svoju marku luksuznih vozila. Kupvoina Auto Unije i NSU-a ispostavila se da je prijelomnna tačka u historiji Volkswagena, jer su obje kompanije dale tehnološke ekspertize koje su se ispostavile potrebne za VW da preživi kada je potražnja za njihovim modelima na zračno hlađenje otišlo u nazadak.

Volkswagen Passat (1973–1977. model)

Volkswagen je bio u ozbiljnoj nevolji 1973.[20] Modeli Tip 3 i Tip 4 su se prodavali u mnogo manjim brojevima nego Buba i NSU-ov K70 je također sve manje privlačio kupce. Prodaja Bube je počela da se smanjuje ubrzano na tržištima Evrope i Sjeverne Amerike. Kompanija je znala da proizvodnja Bube mora stati, ali se suočavala sa zagonetkom kako da je zamijene. VW-ovo vlasništvo Audia / Auto Uniona ispostavila se da je korisna – sa njihovom espertizom u vozilima sa prednjim točkovima i vodeno-hlađenim motorima koje je trebao Volkswagen da proizvodi kredibilnog nasljednika Bube. Utjecaji Audija su otvorili vrata za oviu novu generaciju Volkswagena, poznatih kao Passat, Scirocco, Golf i Polo.

Prvi u seriji je bi Volkswagen Passat ("Dasher" u SAD-u), predstavljen 1973, fastback verzija modela Audi 80, koji je koristio više tjelesnih i mehaničkih dijelova. Estate/vagon verzije bile su dostupne na više tržišta. U Evropi, ove verzije su dominirale na tržištu više godina.

U proljeće 1974, Scirocco je došao na red. Kupe je dizajnirao Giorgetto Giugiaro. Prema platformi neizdatog Golfa, napravljen je kod Karmanna zbog ograničenja kapaciteta samog Volkswagena.

Prijelomni model pojavio se kao Volkswagen Golf u 1974, reklamiran u SAD i Kanadi kao "Rabbit" (zec) za prvu generaciju (1975–1985) i petu generaciju (2006–2009). Njegov angularni stajling je dizajnirao Italijan Giorgetto Giugiaro). Njegov dizajn je pratio trendove za male porodične automobile koje je 1959. postavio Mini – Golf je imao poprečno montiran, motor sa vodenim hlađenjem naprijed, vozeći prednje točkove i imao je hatchback, format koji je dominirao dijelom tržišta otad. Proizvodnja Bube u Wolfsburgu završila je sa uvođenjem Golfa. Nastavljena je u manjim brojevima u drugim njemačkim fabrikama (Hanover i Emden) do 1978, ali je uobičajena proizvodnja prebačena u Brazil i Mexico.

Godine 1975, uslijedio je Volkswagen Polo. Bio je to preimenovani Audi 50, koji je uskoro prekinut 1978. Polo je postao osnova Volkswagen Derbyja, koji je uveden 1977. Derby je bio za sve težnje i svrhe three-box dizajna Poloa. Nakon generacije drugog modela, Derby je ukinut 1985, iako je dizajn živio u obliku polo klasik/polo limuzina do 1991.

Passat, Scirocco, Golf i Polo dijelili su više definicijskih karakteristika, kao i dijelova i motora. Oni su sačinili osnovu za Volkswagenov preokret.

1974–1990: Ekspanzija proizvodne linije[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Polo (model 1975–1979.)

Dok je Volkswagenov opseg automobila uskoro postao jednak onima od ostalih velikih evropskih proizvođača automobila, Golf je bio glavni oslonac Volkswagenovog sastava od njegovog predstavljanja, kao i mehanička baza za nekoliko drugih automobila kompanije. Tu je sedam generacija Golfa, od kojih je prva proizvedena od ljeta 1974. do kraja 1983. (prodavan kao Rabbit u SAD i Kanadi i kao Caribe u Latinskoj Americi). Njegova šasija je također izrodila Volkswagen Scirocco sportski kupe, Volkswagen Jetta karavan/sedan, Volkswagen Golf kabriolet, kao i Volkswagen Caddy pikap-minibus. Sjevernoamerička porizvodnja Rabbita počela je u Volkswagen Westmoreland pogonu za sastavljanje pored New Stantona, Pennsylvania 1978. godine. Proizvođen je u SAD kao Rabbit do proljeća 1984. Druga generacija Golf limuzina/Jetta sedan proizvođena je od 1983. do kraja 1991, a sjevernoamerička verzija proizvođena u Westmorelandovom pogonu počela je s prodajom početkom 1985. modelske godine. Proizvodni brojevi prve generacije Golfa nastavili su rasti godišnje u Južnoj Africi kao Citi Golf, samo sa manjim izmjenama enterijera, motora i šasije, pomoću alata koji su preseljeni iz New Stantonovog pogona kada je to mjesto počelo proizvodnju automobila Druge generacije.

U 1980tim, Volkswagenove prodaje u Sjedinjenim Državama i Kanadi pale su drastično, bez obzira na modele poput Golfa. Japanci i Amerikanci su bili mogućni da konkurišu sa jednakim proizvodima pri nižim cijenama. Prodaje u Sjedinjenim Državama bile su 293.595 u 1980. godini, ali do 1984. one su pale na 177.709.[21] Predstavljanjem druge generacije Golfa, GTI i Jetta modela pomoglo je Volkswagenu za kratko vrijeme u Sjevernoj Americi. Motor Trend je nazvao GTI svojim "Automobilom godine" za 1985, te je Volkswagen je povećao rang prema zadovoljstvu kupaca na osmo mjesto 1985, nagore od 22. u odnosu na godinu ranije.[22] VW-ove prodaje u Americi prešle su 200.000 1985. i 1986. prije nastavka opadajućeg trenda odranije tokom decenije. Predsjednik Carl Hahn odlučio je da raširi kompaniju na druga mjesta (većinom u zemlje u razvoju), te se fabrika u New Stantonu, Pennsylvania, ugasila na 14. juli 1988.[23] U međuvremenu, četiri godine nakon potpisivanja sporazuma o saradnji sa španskim proizvođačem autmobila SEAT u 1982, Hahn je proširio kompaniju kupujući većinski udio SEATa do 75% do kraja 1986, kojeg je VW konačno kupio 1990. godine.[24]

Volkswagen je uletio na supermini tržište 1975. sa modelom Polo, stiliziranom i prostranom limuzinom sa troja vrata kojeg je dizajnirao Bertone. Bio je to jaki prodavač u Zapadnoj Njemačkoj i jedan od jačih na području zapadne Evrope, bivajući jednim od prvih stranih manjih automobila koji su se ispostavili popularni u Britaniji. Počeo je 1974. kao Audi 50, koji je bio dostupan samo na određenim tržištima i manje popularan.

Model druge generacije, izdat 1981. i prodavan kao limuzina i kupe (pri čemu je limuzina označavala manji auto a kupe isto što i konvencionalna limuzina), bio je još veći uspjeh za Volkswagen. Njegova praktičnost, bez obzira na nedostatak verzije sa 5 vrata, pomogla je osigurati čak veće prodaje u odnosu na njegovog prethodnika i nastavio se prodavati veoma dobro nakon preuređenja 1990, konačno bivajući zamijenjen potpuno novom verzijom 1994.

1991–1999[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Golf GL 2000. u sjevernoameričkoj formi.

Godine 1991, Volkswagen je pokrenuo treću generaciju Golfa, koji je bio "Evropski automobil godine" za 1992. Golf III i Jetta stigli su u Sjevernu Ameriku 1993. Sedan verzija Golfa imala je oznaku Vento u Evropi, ali je ostala Jetta u SAD. Scirocco i kasniji Corrado bili su kupei bazirani na Golfu.

Godine 1994, Volkswagen je predstavio J Mays-dizajnirani "Koncept jedan", "retro" konceptualni automobil sa sličnosti sa originalnom Bubom, zasnovanom na platformi Poloa. Zbog pozitivnog odgovora na koncept, proizvodna verzija je razvijena kao Nova Buba, zasnovana na većoj platformi Golfa.[25]

U 1995, Sharan je izdat u Evropi, kao rezultat zajedničkog poduhvata sa Fordom, koji je također rezultirao u modelima Ford Galaxy i SEAT Alhambra.[26]

Evolucija modelskog opsega u kompaniji nastavljena je sa Golfom IV, predstavljenim krajem 1997. (a u Sjevernoj Americi u 1999), njegova šasija izrodila je domaćina drugih automobila unutar Volkswagen grupacije; Volkswagen Bora (sedan zvani Jetta u SAD), SEAT Toledo, SEAT León, Audi A3, Audi TT i Škoda Octavia. Ostali glavni modeli tokom decenije uključivali su Polo, manji automobil od Golfa i veći Passat za segmente iznad Golfa.

Godine 1998, kompanija je pokrenula novi Lupo gradski auto, te u 1999. objavila prvi "3-litarski" auto, lahku verziju modela Lupo koji je mogao putovati 100 km sa samo 3 litra dizela rezulirajući u tome da je svjetski najefikasniji automobil prema potrošnji goriva.[27]

2000–danas: Daljnja ekspanzija[uredi | uredi izvor]

Peta generacija modela Volkswagen Jetta.

Volkswagen je počeo s uvođenjem niza novih modela nakon što je Bernd Pischetsrieder postao generalni direktor VW grupe (odgovoran za sve brendove grupacije) 2002. godine. Šesta generacija VW Golfa (6) izdata je 2008, postajući drugoplasirani nakon modela Opel/Vauxhall Insignia 2009. kao Evropski automobil godine, te je izrodio nekoliko rođaka: VW Jetta, VW Scirocco, SEAT León, SEAT Toledo, Škoda Octavia i Audi A3 opsega limuzina, kao i novi mini-MPV, SEAT Altea. GTI, "hot-hatch" performans verzija Golfa, posjeduje 2.0 L turbopunjeni FSI motor sa direktnim ubrizgavanjem. VW je počeo reklamirati Golf pod imenom Rabbit opet iznova u SAD i Kanadi 2006. godine.

Šesta generacija Passata i peta generacija-Jette debitovala je 2005, te je VW objavio planove za proširenje linije dalje s povratkom modela Scirocco do 2008. Ostali modeli u "proizvodnoj ofanzivi" Wolfganga Bernharda (generalni direktor VW brenda) uključuju Tiguan srednje veličine SUV u 2008. i Passat Coupé. U novembru 2006. Bernd Pischetsrieder podnio je ostavku na mjestu izvršnog direktora Volkswagen grupacije, a zamijenjen je Audijevim svjetskim izvršnim direktorom Martinom Winterkornom na početku 2007. Winterkorn je zaslužan za činjenje Audija izazovom dominantnosti BMWa i Mercedesa i njegova strategija vođenja dizajna vodila je do toga da Audi bude smatran jednom od najvažnijih marki u svijetu. Ipak, Volkswagen nastavlja imati komplikovane odnose sa obje unije i dioničarima. Njemačka pokrajina Donja Saksonija posjeduje 20% udjela.[28]

Treća generacija modela Volkswagen Scirocco.

Volkswagen je u 2005. godini ostavio sjevernoameričke prodaje od 224.195. Momentum je nastavljen za fiskalnu 2006, tada su prodaje za godinu iznosile 235.140 vozila, 4,9% povećanje u odnosu na 2005, bez obzira na recesiju prodaje kod domaćih sjevernoameričkih proizvođača. Zajedno sa uvođenjem novih modela, mjesto proizvodnje vozila Volkswagena također je podvrgnuta velikoj promjeni. Eos iz 2007, kabriolet sa tvrdim krovom, proizvođen je u novim postrojenjima u Portugalu. Svi Golfovi/Rabbiti (zečevi) i GTI-evi do 2006. proizvođeni su u Wolfsburgu, Njemačka, umjesto u VW-ovoj meksičkoj fabrici u mjestu Puebla, gdje su Golfovi i GTI-evi za sjevernoameričko tržište bili proizvođeni od 1989. do 1998, te u brazilskoj fabrici u mjestu Curitiba, gdje su Golfovi i GTI-evi proizvođeni od 1999. do 2006. (Jetta je primarno bila pravljena u Meksiku od 1989). VW je također u procesu rekonfiguracije pogona automobilskog sklapanja u Belgiji. Novi modeli i investiranja u poboljšanje proizvodnje zapazili su ubrzo automobilsku kritiku. Povoljne recenzije novih VW automobila uključivali su GTI koje je Consumer Reports imenovao kao top sportsko auto ispod 25.000 $, kao i magazina Car and Driver jednim od "10 najboljih" za 2007, Automobile magazina 2007. kao auto godine, kao i 2008. Motor Trenda koji je upoređujući rang srednje veličine nazvao Passata prvim svoje klase. J. D. Power and Associates-ov APEAL studij iz 2006. rangirao je Volkswagena četrnaestim sveukupno sa jakim performansama njegovih novih modela Jetta i Passat.

Šesta generacija Volkswagen Golfa.

Volkswagen je jedan od vodećih proizvođača dizel motora, a imao je partnerstvo i sa Mercedes-Benzom i ostalim kompanijama na tržištu BlueTec tehnologije čistog dizela na autima i kamionima iz Mercedes-Benza, Volkswagena i ostalih kompanija i marki. Prema Agenciji za zaštitu okoline u SAD-u, četiri od deset najefikasnijih vozila prema gorivu dostupnih za prodaju u SAD su pogonjeni Volkswagenovim dizel motorima.[29] Volkswagen je ponudio veći broj svojih vozila sa TDI motorom (Turbopunjeno direktno ubrizgavanje), što daje vodeću klasu ekonomije goriva nekoliko modela. Dodatno, svi Volkswagenovi TDI dizel motori koji su proizvedeni od 1996. do 2006. mogu se voziti na 100%-tnom biodizel gorivu.[potreban citat] Za modelsku 2007. godinu, ipak, striktne regulacije emisije vlade SAD forsirale su da VW izostavi većinu dizela sa njihove linije motora u SAD, ali nova linija dizelskih motora koji su kompatibilni sa standardima SAD-a vratili su se na američko tržište počevši sa modelskom 2009. godinom. Ove "čiste dizelske mašine" nakon 2009. ograničene su na to da rade sa 5% (B5) biodizela da bi zadržale Volkswagenovu garanciju. Volkswagen se dugo opirao da doda SUV u svoju liniju, ali je popustio sa predstavljanjem Volkswagen Touarega, kojeg je napravio u partnerstvu sa Porscheom, dok su radili na modelu Porsche Cayenne i kasnije na modelu Audi Q7. Sa tvrdnjama kao fino upravljivo vozilo, Touareg je bio skroman prodavac u najboljem slučaju, a kritiziran je od strane auto-preglednika zbog nedostatka sjedišta u trećem redu, relativno skromnom ekonomijom goriva, kao i velikom masom vozila. VW je postavio planove da doda kompaktan SUV sa utjecajima stajlinga od "Concept A" koncepcionog vozila kojeg je predstavio na 2006. Geneva Auto Show, te na 20. juli 2006, VW je predstavio to novo vozilo, kojeg je nazvao Volkswagen Tiguan.

Od ukidanja T4 u 2003. godini i odluke da ne postavlja na američko tržište model T5, Volkswagenu je, ironično, nedostajao kombi za njihovu sjevernoameričku liniju. Radi izmjene toga, Volkswagen je izbacio Volkswagen Routan, rebedžirani Dodge Grand Caravan napravljen za američko-kanadsko tržište 2008. godine.

U septembru 2006, Volkswagen je počeo nuditi modele City Golf i City Jetta samo za kanadsko tržište. Oba modela su originalno bili VW Golf i Jetta, ali su kasnije zamijenjeni sa brazilskim verzijama modela Golf Mk4 i Bora. Volkswagenovo predstavljanje tih modela viđeno je kao testiranje tržišta za subkompaktom, te ako je uspješno, može biti početak uspjeha subkompaktnog tržišta za VW.

Kada je Martin Winterkorn postao osmi poslijeratni izvršni direktor Volkswagena, kompanija je napravila nekoliko izmjena osoblja u Wolfsburgu. Iako je VW grupa već imala svoje prisustvo u Indiji sa Škodom Auto, Volkswagen je uveo Passata i Touarega sa TDI motorima na tržište Indije u septembru 2007.

U maju 2011, Volkswagen je završio sklapanje Chattanooga u saveznoj američkoj državi Tennessee. Postrojenje je proizvelo automobile i SUV-ove Volkswagena posebno dizajnirane za tržište sjevernoameričkih država, počevši sa Passatom B7 2011. godine. Kompanija je nedavno objavila planove za dalju ekspanziju investirajući 900 miliona $ za dodavanje podnog prostora fabrici.[30]

VW XL1 je počeo sa ograničenom proizvodnjom počevši 2013. XL1 je lahki i štedljivi dvoosobni auto (samo 795 kg).

CrossBlue (kodno ime za trenutno neimenovanog velikog karavana SUV-a počinje proizvodnju krajem 2016 i teži pomoći prekidu nekoliko godina gubitaka za Volkswagen u SAD-u, drugom svjetskom auto-tržištu.[31][32]

Operacije[uredi | uredi izvor]

Volkswagen je osnivajući i istoimeni član Volkswagen grupacije, velike međunarodne korporacije zadužene za više brendova automobila i kamiona, od kojih su Audi, SEAT, Lamborghini, Bentley, Bugatti, Scania i Škoda. Globalni uredi VW grupe nalaze se u historijskom gradu Volkswagena, Wolfsburgu u Njemačkoj.

Volkswagen grupa, kao jedinica, trenutno je najveći proizvođač automobila u Evropi.[33] Već duže vremena, Volkswagen je imao tržišni udio od preko 20%.[34]

Godine 2010, Volkswagen je postavio rekordnu prodaju od 6,29 miliona vozila, sa globalnim udjelom na tržištu od 11,4%.[35] Godine 2008, Volkswagen je postao treći najveći proizvođač automobila u svijetu,[36] i, od 2012, Volkswagen je drugi najveći proizvođač u svijetu.[33] Volkswagen teži da duplira svoj trenutni udio na tržištu SAD-a od 2% do 4% u 2014,[37] i teži postati, održivo, najveći svjetski proizvođa automobila do 2018.[38][39] Sržno tržište VW grupe uključuje Njemačku i Kinu.[40]

Svjetska prisutnost[uredi | uredi izvor]

Volkswagen ima fabrike u više dijelova svijeta, proizvodeći i sklapajući vozila za lokalna tržišta. Volkswagen ima pogone za proizvodnju ili sklapanje u Njemačkoj, Meksiku, SAD-u, Slovačkoj, Kini, Indiji, Indoneziji,[41] Rusiji, Maleziji, Brazilu, Argentini, Portugalu, Španiji, Poljskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini i Južnoj Africi. U 2011, Volkswagen je imenovan među top 25 najvećih kompanija u svijetu prema Forbes Global 2000.[42][43]

Volkswagen pravi novu fabriku u mjestu Zapadna Java, Indonezija, koja je počela sa konstrukcijom sredinom 2013.[44] Investiranje u novi pogon, koji će proizvoditi velike transportere i multivane, vrijedi 140 miliona $.

Od maja 2014, Volkswagen planira početi sklapati određene motore u Indiji da bi se povećala lokalizacija od 70% do 90%.[45]

Ravnoteža život-posao[uredi | uredi izvor]

Volkswagen se složio u decembru 2011. implementirati pravilo koje je donio savjet rada, a koje teži poboljšati ravnotežu između posla i života ograničavanjem funkcionalnosti e-maila na BlackBerry pametnim telefonima od 18:30  do 7:30 . Izmjena je došla kao odgovor na žalbe radnika zbog visokih niva stresa na poslu i očekivanju da zaposlenici odgovore na e-mail nakon posla od kuće. Više od 190.000 radnika VW-a suočeni su sa ograničenjem e-maila.[46][47]

Odnosi sa Porscheom i "Volkswagenov zakon"[uredi | uredi izvor]

Volkswagen je uvijek imao blisku vezu sa Porscheom, Zuffenhausenovim proizvođačem sportskih automobila koji je osnovao Ferdinand Porsche 1931. godine, originalni Volkswagenov dizajner i suosnivač Volkswagena, koji je zaposlen kao lider Nacističke partije Adolf Hitler za projekt. Prvi Porscheov auto, Porsche 64 iz 1938, koristio je više komponenti za Bubu. Porsche 356 iz 1948. nastavio je koristiti više dijelova Volkswagena, uključujući podešen motor, mjenjač brzine i suspenziju.

Dvije kompanije su nastavile svoju kolaboraciju 1969. godine kako bi napravile VW-Porsche 914 i Porsche 914-6. (914-6 je imao 6-cilindarski Porsche motor, a standardni 914 je imao Volkswagen motor.) Volkswagen i Porsche će kolaborirati opet 1976. na modelima Porsche 912-E (samo SAD) i Porsche 924, koji su koristili više komponenata Audija i koji su napravljeni u pogonu Neckarsulma. Model 924 je originalno dizajniran za Audi. Većina modela Porsche 944 su bili napravljeni tamo, mada su imali daleko manje komponenti VW-a.

Porsche Cayenne, predstavljen 2002, dijeli svoju čitavu šasiju sa modelima Volkswagen Touareg i Audi Q7, te je napravljen u istoj VW fabrici u Bratislavi gdje su i ostali SUV-ovi napravljeni.

U septembru 2005, Porsche je najavio da će povećati svoje 5%-tne uloge u Volkswagen na 20% sa troškom od €3 miljarde, sa namjerom će kombinirani ulozi Porschea i vlade Donje Saksonije osigurati da bilo koje nasilno preuzmanje od stranih investitora postane nemoguće.[48] Špekulisani "udvarači" su bili DaimlerChrysler, BMW i Renault. U julu 2006, Porsche je povećao njihovo vlasništvo opet na 25,1%.

Na 4. mart 2005, Evropska komisija donijela je odluku protiv Federalne Republike Njemačke prije Evropskog suda pravde, tvrdeći da Zakon o Volkswagenu, koji sprječava bilo kojeg vlasnika dionica Volkswagena od izvršavanja više od 20% ukupnih glasačkih prava u firmi, bilo je ilegalno ograničavajući tok kapitala u Evropi.[49] Na 13. februaru 2007, generalni nezavisni advokat Dámaso Ruiz-Jarabo Colomer dao je svoje mišljenje sudu, u kojem je podržao akciju.[50] Ovo je opet otvorilo mogućnosti stranog preuzimanja Volkswagena tako da je na 26. mart iste godine Porsche preuzeo holding Volkswagenovih dionica do 30,9%. Porsche je formalno najavio u press konferenciji da ne teži preuzeti u potpunosti Volkswagen, ali teži potez kojim strani konkurent uzima velike udjele i da se zaustave hedge fondovi za demontažu VW-a.[51] Kako je i očekivano, 22. oktobra 2007, Evropski sud pravde presudio je u sporazumu sa Ruiz-Jarabom te je zakon poništen.[52][53] U oktobru 2007, Evropski sud pravde presudio je da je zakon VW-a bio ilegalan[54] jer je bio protekcionistički. U to vrijeme, Porsche je držao 31% udjela VW-a — iako manju proporciju glasačkih prava, zbog zakona Volkswagena — te su postojale špekulacije da bi Porsche mogao biti zainteresiran u preuzimanju VW-a ako se zakon ne zadrži. Sud je također zaštitio da vlada ne imenuje Volkswagenove članove upravnog odbora.[55] Njemačka vlada je tada prepravila zakon Volkswagena, da bi bio iznova tužen.[56][57][58] U oktobru 2013, Evropski sud pravde u Luksemburgu dao je presudu navodeći da prepravljeni zakon Volkswagena “poštuje u cjelosti” pravila EU.[59]

Na 26. oktobar 2008, Porsche je objavio svoj plan da preuzme kontrolu nad VW-om. Od tog dana, držao je 42,6% Volkswagenovih redovnih dionica i 31,5% drugih dioničkih opcija. U kombinaciji sa 20,1% udjela države Donja Saksonija, ovo je ostavilo 5,8% dionica na tržištu od kojih je većina držana preko indeksa fondova koji se nisu mogli legalno prodati.[60] Hedge fondovi očajni da pokriju svoje slabe finansijske pozicije forsirali su Volkswagenove zalihe preko jedne hiljade eura po dionici, direktno je praveći svjetskom najvećom kompanijom prema tržišnom kapitalizacijom 28. oktobra 2008.[61] Do januara 2009, Porsche je imao 50,76% udjela u Volkswagen AG, ali ga je "Volkswagenov Zakon" zaštitio od preuzimanja kontrole nad kompanijom.[62]

Na 6. maj 2009, dvije kompanije su odlučile da se spoje zajedno.

Na 13. august, odbor supervizije Volkswagenova AG potpisao je sporazum o kreiranju integrirane automobilske grupe sa Porscheom koji će predvoditi Volkswagen. Inicijalna odluka bila je da Volkswagen drži 42,0% udjela u Porsche AG do kraja 2009, a to bi također značilo vidjeti porodične dioničare kao da prodaju automobilskog biznisa Porsche Holdinga Volkswagenu.[63] U oktobru 2009. ipak, Volkswagen je objavio da će njihov procent u Porscheu biti 49,9% za cijenu od 3,9 milijardi € (42,0% dogovor bi koštao 3,3 milijarde €).[64] Na 1. mart 2011, Volkswagen je finalizirao kupovinu Porsche Holding Salzburg (PHS), glavnog njemačkog distributera automobila-specijaliteta, za 3,3 milijarde € (4,55 milijardi u $).[65]

AutoMuseum[uredi | uredi izvor]

Od 1985, Volkswagen je držao "Volkswagen AutoMuseum" u Wolfsburgu, muzej posebno posvećen historiji Volkswagena.[66] U dodatku sa posjećivanjem izložbi osobno, vlasnici starinskih Volkswagena bilo gdje u svijetu mogu naručiti ono što muzej označava kao "rodni list" za fiksnu naknadu od 50 €—ovaj formalni "Zertifikat" indicira osnovne informacije poznate kao vrijeme proizvodnje (boje, opcije, odredišnu luku, itd.).[67]

Brojke svjetske prodaje[uredi | uredi izvor]

Godina Globalne prodaje (u milionima)[68]
2007. 6,2
2008. 6,3
2009. 6,3
2010. 7,2
2011. 8,3
2012. 9,3
2013. 9,7

Trenutni modeli[uredi | uredi izvor]

Up! Volkswagen up! Black (front quarter).jpg Gradski auto
  • Limuzina
Fox (Južna Amerika) VW Fox 2012.jpg Supermini
  • Limuzina
  • Estate
Polo 2010 Volkswagen Polo (6R) 77TSI Comfortline 5-door hatchback 01.jpg Supermini
  • Limuzina
  • Sedan
  • Kupe
  • Estate
Buba 2012 Volkswagen Beetle -- NHTSA 2.jpg Mali porodični auto
  • Limuzina
Golf 2010 Volkswagen Golf (5K MY11) 77TSI 5-door hatchback (2015-07-03) 01.jpg Mali porodični auto
  • Limuzina
  • Estate
  • Kabriolet
Jetta VW Jetta 1.6 TDI Comfortline (VI) – Frontansicht, 2. Juli 2011, Ratingen.jpg Mali porodični auto
  • Sedan
Passat VW Passat 2.0 TDI BlueMotion Technology Comfortline (B7) – Frontansicht, 1. Mai 2011, Ratingen.jpg Veliki porodični auto
  • Sedan
  • Estate
  • Karavan (Alltrack)
CC VW CC 2.0 TDI BlueMotion Technology (Facelift) – Frontansicht, 3. April 2012, Velbert.jpg Mali službeni automobil
  • Sedan
Phaeton VW Phaeton 3.0 V6 TDI 4MOTION (2. Facelift) – Frontansicht, 10. August 2011, Düsseldorf.jpg Veliki službeni automobil
  • Sedan
Eos 2012 Volkswagen Eos -- 04-01-2011 1.jpg Kabriolet
  • Kabriolet
Scirocco VW Scirocco III 2.0 TSI front 20100410.jpg Kompaktni sportski auto
  • Kupe
Golf + VW Golf Plus 2.0 TDI Facelift front-1 20100710.jpg Mali MPV
  • MPV
Touran VW Touran II. Facelift front 20100925.jpg Mali MPV
  • MPV
Sharan VW Sharan II 2.0 TDI Reflexsilber.JPG Veliki MPV
  • MPV
Tiguan VW Tiguan Track & Style 2.0 TDI 4MOTION BlueMotion Technology (Facelift) – Frontansicht, 24. Juni 2011, Velbert.jpg Mali SUV karavan
  • SUV
Touareg VW Touareg V8 TDI (II) – Frontansicht (1), 2. Juli 2011, Düsseldorf.jpg Veliki SUV karavan
  • SUV

GTI modeli[uredi | uredi izvor]

Polo GTI
VW Polo GTI (V) – Frontansicht, 7. März 2011, Mettmann.jpg
Supermini
  • Limuzina
Golf GTI
Volkswagen GTI 5-door -- 09-15-2011.jpg
Mali porodični auto
  • Limuzina

Električni modeli[uredi | uredi izvor]

GTE modeli[uredi | uredi izvor]

GTE su automobili s električnim motorima na uključivanje;[69] GTEov motor, elektromotor i transmisija se potpuno dijele sa nedavno predstavljenim Audi A3 e-tronom:[70]

Polo GTE
VW Polo GTI (V) – Frontansicht, 7. März 2011, Mettmann.jpg
Supermini
  • Limuzina
Plug-in hibrid: 8 kWh litij-jon baterija; 60 kW elektromotor
i TSI turbo sa kapacitetom između 1,0 i 1,4 litra.[71]
Golf GTE
Black VW Golf GTE charging fl.jpg
Mali porodični auto 1,4-litarski i elektromotor;
može putovati punih 50 km na samoj struji.[70]
Passat GTE
Volkswagen Passat GTE Variant - Mondial de l'Automobile de Paris 2014 - 003.jpg

e-modeli[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte: Volkswagen XL1

VW e-modeli su vozila samo na električni pogon.[72]

e-up!
VW e-up! at Hannover Messe.jpg
e-Golf
VW e-Golf LA Auto Show 2013.jpg

R modeli[uredi | uredi izvor]

Golf R
VW Golf R (VI) – Frontansicht, 19. Mai 2011, Velbert.jpg
Mali sportski auto
  • Limuzina
Scirocco R
Blue VW Scirocco III R fr IAA 2009.JPG
Mali sportski auto
  • Kupe

Historijski modeli[uredi | uredi izvor]

Kübelwagen
VW Kuebelwagen 1.jpg
1940–1945.
Schwimmwagen
VW Schwimmwagen 1.jpg
1942–1944.
Karmann Ghia
MarignyMay07KarmannGhiaFrontSide.jpg
1955–1974.
1500/1600
VW Typ 3 front 20080227.jpg
1961–1973.
181
Vw 181 v sst.jpg
1969–1983.
Country Buggy
Volkswagen Country Buggy.jpg
1967–1969.
411
Volkswagen 411 Front view Essex.jpg
1968–1972.
K70
1971 VW K70 L Front.JPG
1970–1974.
412
Typ 4 412 Variant aus Offenbach.JPG
1972–1974.
Scirocco
1974 VOLKSWAGEN SCIROCCO.jpg
1974–1981.
Derby
VW Derby CL front.jpg
1977–1981.
Corrado
VW Corrado 16 V (2010-04-12) ret2.jpg
1988–1995.
Lupo
Vw lupo v sst.jpg
1998–2004.
Nova Buba
2006-2007 Volkswagen New Beetle.jpg
1998–2010.
Routan
2009 Volkswagen Routan SE.jpg
2009-2013.

Vozila na čisti etanol[uredi | uredi izvor]

VW čisti etanolski prototop razvijen u Volkswagen do Brasil 1978. godine

Volkswagen do Brasil je proizveo i prodao vozila pogonjena čistim etanolom, (E100 samo), u Brazilu, a proizvodnja je prestala nakon što ga je istisnula modernija Flex Fuel tehnologija. Kao odgovor na naftnu krizu 1973, brazilska vlada je počela promovirati bioetanol kao gorivo, kao i nacionalni alkoholni program Pró-Álcool (port. Programa Nacional do Álcool) koji je pokrenut 1975.[73][74][75] Prisiljeni energetskom krizom 1979. i kasnijim razvojem i testiranjem sa voznim parkom vlade od strane Brazilske generalne komande za aerosvemirsku tehnologiju (CTA) pri São José dos Campos i daljim testiranjem nekoliko prototipova koje su razvili u saradnji sa lokalnim proizvođačima automobila, uključujući i Volkswagen do Brasil, vozila na čisti etanol su data na brazilsko tržište.[73][74] Benzinski motori su modificirani da podrže karakteristike hidratiziranog etanola i izmjene koje uključuju omjer kompresije, količinu ubrizgavanja goriva, zamjenu materijala koji bi zahrđali u kontaktu sa etanolom, korištenje hladnijih svjećica adekvatnih za disipaciju toplote zbog viših temperatura plamena, kao i pomoćni sistem hladnog starta koji ubrizgava benzin iz malog spremnika u prostor motora pri nižim temperaturama. Za šest godina, oko 75% svih brazilskih putničkih automobila proizvedeno je sa etanolskim motorom.[73][76]

Proizvodnja i prodaja vozila na čisti etanol obustavljena je početkom 1987. godine zbog nekoliko faktora, uključujući oštro opadanje cijena benzina kao rezultata naftne prezasićenosti 1980tih i visokih cijena šećera na svjetskom tržištu, prebacujući proizvodnju etanola iz šećerne trske iz goriva šećera. Do sredine 1989, nedostatak snabdijevanja etanolskim gorivom u lokalnim prodavnicama ostavilo je hiljade vozila u redovima na benzinskim pumpama ili bez goriva u garažama, što je prisililo korisnike da napuste vozila na etanol.[75][77]

Vozila na fleksibilno gorivo[uredi | uredi izvor]

VW Gol 1.6 Total Flex

VW Gol 1.6 Total Flex iz 2003. bio je prvi automobil u potpunosti na fleksibilno gorivo predstavljen u Brazilu, sa mogućnošću da se pokreće na mješavinu benzina i E100. U martu iste godine, na 50. godišnjicu, Volkswagen do Brasil je pokrenuo u lokalnom marketu Gol 1.6 Total Flex, prvi brazilski komercijalni automobil na fleksibilno gorivo s mogućnošću pokretanja pomoću bilo koje smjese E20-E25 benzina i do 100% hidratiziranog etanola (E100).[78][79][80][81] Poslije fijaska sa čistim etanolom, povjerenje potrošača za vozilima na etanolski pogon se vratilo, što je doprinijelo brzom prihvatanju flex tehnologije, što je pod pokroviteljstvom infrastrukture distribucije goriva na snazi širom Brazila, sa više od 30 hiljada benzinskih pumpi, baština programa Pró-Álcool.[82][83]

Zahvaljujući uspjehu i brzom potrošačkom prihvatanju verzija fleksi-goriva, do 2005. VW je prodao 293.523 automobila i lahkih-teretnih vozila na fleksi-gorivo, a samo 53.074 automobila na sami benzin,[84] što je skočilo na 525.838 fleksi-vozila i samo 13.572 automobila benzinaca i 248 benzinaca lahkih vozila u 2007[85] i dostižući nove prodaje automobila od 564.959 (fleksi-gorivo) u 2008, predstavljajući 96% od svih novih automobila i lahkih teretnih vozila prodatih u toj godini.[86] VW do Brasil prestao je proizvoditi modele na sami benzin za lokalno tržište u 2006[79] te su svi preostali Volkswagenovi modeli prodani u Brazilu uvezeni. Modeli s fleksi-gorivom koji se trenutno proizvode na lokalnom tržištu, jesu Gol, Fox, CrossFox, Parati, Polo Hatch, Polo Sedan, Saveiro, Golf i Kombi.[87]

Električna vozila[uredi | uredi izvor]

Glavni članci: Električni automobil i E-Up!

Volkswagen je objavio zapošljavanje Karl-Thomasa Neumanna kao njegovog izvršnog direktora grupe za električni pogon.[88] VW-ov šef istraživanja, Dr. Jürgen Leohold, rekao je da je kompanija zaključila da automibili na gorive ćelije nisu izvodljiva opcija.[89][90]

Potpuno električni Volkswagen E-Up!, vozilo bez emisije (ZEV).

Koncept električnog E-Up!-a sa dvoja vrata debitovao je na 63. Frankfurt Motor Showu u 2009. godini.[91] E-up! dug 3.19 metres (10 ft 6 in) na električni pogon predviđen je za početak proizvodnje 2013, te koristi 3+1 sjedišnu konfiguraciju.[92] On koristi 60 kilowatts (82 PS; 80 bhp) sveintegrisani električni motor, (kontinualno rangiran na 40 kilowatts (54 PS; 54 bhp)) montiran naprijed i pokreće se na prednje točkove.[92]

Hibridna vozila[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Jetta Hybrid dobija 48 milja po galonu na autoputu.

Volkswagen i Sanyo su se udružili da bi razvili sistem baterija za hibridne automobile.[93] Šef Volkswagena, Martin Winterkorn, potvrdio je planove kompanije za izgradnjom kompaktnih hibridnih električnih vozila. Tvrdio je "Definitivno će biti kompaktni hibridni modeli, kao što su Polo i Golf, i bez nekog većeg kašnjenja", sa benzinskim i dizelskim pogonom. Naprimjer, Golf je idealan model koji će ići u hibrid kako je Golf 1.4 TSI nedavno nagrađen sa “Auto Environment Certificate” iz instituta Oko-Trend za okolinsko istraživanje, i smatra se jednim od najboljih vozila za okolinu u 2007.[94] Također je u toku u VW Braunschweig pogonima u Sjevernoj Njemačkoj hibridni tip sljedeće generacije Volkswagen Touarega.[95]

VW teži da svi budući modeli imaju opciju hibridnosti. “Budući VW modeli će fundamentalno također biti konstruisani sa hibridnim konceptima,” šef razvoja VW-a Ulrich Hackenberg je izjavio za Automobilwoche u intervjuu. Hackenberg je spomenuo da je automobil baziran na Up!-ovom konceptu viđenom na Frankfurt Motor Showu,[96] kao i sve buduće modele, može biti ponuđen bilo sa punim ili djelomičnim hibridnim opcijama. Model up! na zadnji pogon je otpočeo proizvodnju u 2011. Ništa nije kazano o opcijama uključivanja hibrida.[97]

Volkswagen je na Ženevskom motor šouu 2010 objavio izdavanje Touareg Hybrid 2012, planiran za 2011.[98][99] VW je također objavio planove za predstavljanje dizelsko-električnih hibridnih verzija svojih najpopularnijih modela u 2012, počinjući sa novom Jettom, koju prate Golf Hibrid u 2013. Zajedno sa hibridnim verzijama Passata.[100][101] Godine 2012, Volkswagen Jetta Hibrid postavio je svjetski rekord postajući najbrži hibridni automobil sa 187 mph.

Okolinski rekord[uredi | uredi izvor]

Volkswagen XL1, sa potencijalom kilometraže od 261 mpg, najefikasniji je model automobila u svijetu.

Volkswagen je prvi put implementirao svojih sedam okolinskih golova u tehničkom razvoju iz 1996. Plan sadrži teme koje uključuju zaštitu klime, konzervaciju resurs, kao i brigu o zdravlju, kroz ciljeve kao što su smanjenje emisija „staklene bašte“ i sagorijevanja goriva, dopuštajući korištenje alternativnih goriva, te izbjegavanje korištenja štetnih materijala.[102] Prvobitni golovi iz 1996. Bili su nakon toga izmijenjeni u 2002. i 2007. Volkswagen je bio prvi proizvođač automobila koji je prihvatio standard ISO 14000, tokom svoje faze izrade i bio je ponovo certificiran pod standardima u septembru 2005. Tokom 2011. Greenpeace je počeo kritizirati Volkswagenovu opoziciju zakonodavstvu tražeći jače kontrole u vezi s emisijama CO2 i efikasnosti energije, te je reklamna kampanja pokrenuta s parodijom nedavnih serija VW-ovih Star Wars reklama.[102][103]

Godine 2013, Volkswagen XL1 je postao najefikasniji (što se goriva tiče) proizvedeni automobil u svijetu, sa tvrđenom kombinacijom potrošnje goriva od 0,9 litara/100 km (261 mpg).[104] Stil vožnje ima veliki utjecaj na ovaj rezultat - "normalna" vožnja proizvodi kilometražu od 120 mpg ranga (1,96 litara/100 km) [105]

Kršenje dizelske emisije[uredi | uredi izvor]

Na petak, 18. septembar 2015, američka agencija za zaštitu okoline (EPA) izjavila je da je s početkom u 2008. autoproizvođač ilegalno instalirao softver za motornu kontrolnu jedinicu (ECU softver) za koji je utvrđeno da je "porazni uređaj", u suprotnosti sa zakonom o čistom zraku jer zaobilazi ekološke propise o emisijama plinova NOx kod dizelskih modela Volkswagena i Audija u periodu 2009-2015. Softver otkriva kada je automobil predmet testiranja na emisije, a zatim u potpunosti omogućava kontrolu emisije kako bi automobil „položio test“.[106][107] Ipak, tokom normalnih uvjeta vožnje, softver za kontrolu emisije se isključuje u cilju ostvarivanja veće ekonomije goriva i dodatne moći, što rezultira sa 40 puta više zagađenja nego što je dozvoljeno zakonom.[108] Volkswagen je priznao korištenje poraznog uređaja, te je naredio povratak približno 482.000 automobila sa 4-cilindarskim 2-litarskim TDI motorima.[109] Federalne kazne SAD-a mogu uključivati kazne koje dostižu 18 milijardi $, te moguća krivična gonjenja.[110]

EPA-u je na problem prvo upozorilo međunarodno vijeće za čisti transport (ICCT), izvještavanjem rezultata istraživanja koje je naručio Centar za alternativna goriva, motore i emisije (CAFEE) sa West Virginia Univerziteta.[111][112] U maju 2014, CAFEE je objavilo svoje ICCT sponzorisano istraživanje.[113] Nakon 15 mjeseci poricanja, kontrolni emisijski sistemi bili su namjerno izigravani tvrdeći odstupanja zbog "tehničkih" razloga. Augusta 21. Volkswagen je priznao EPA-i i Kalifornijskom odboru za zrak (CARB) da su njihovi sistemi kontrole emisije namješteni. Ovo je popraćeno formalnim obavještenjem od prijema do regulatora na 3. septembar što je uzelo maha odmah nakon što je EPA zaprijetila da će uskratiti odobrenje za njihove automobile 2016.[114] Volkswagenov prvobitni javni odgovor bio je 20. septembra, kada je glasnogovornik izjavio da će zaustaviti sve prodaje u SAD dizelskih modela koji su zahvaćeni. Predsjednik Martin Winterkorn je dao izvinjenje, te je rekao da će Volkswagen surađivati sa istražiteljima.[115] Pošto su standardi emisije u Kanadi približni onima iz SAD, Volkswagen Canada je zaustavio prodaju zahvaćenih dizelskih modela.[116] Utorak, 22. septembra, Volkswagenov glasnogovornik je priznao da je porazni uređaj instaliran u cca 11 miliona vozila sa Tip EA 189 dizelskim motorom širom svijeta.[117]

Također prvi poslovni dan nakon vijesti, cijena dionica Volkswagena pala je 20%. U utorak je pala sljedećih 17%, istog dana kada je reklama društvenih medija sa Wireda oko toga "kako je dizel reinženjeriran" uklonjena kao i serije reklama na YouTubeu sa nazivima "Diesel Old Wives’ Tales".[118][119][120] U srijedu, 23. septembra, Volkswagenov izvršni direktor Martin Winterkorn dao je otkaz.[121] Volkswagen je zaposlio pravnu firmu „Kirkland & Ellis“ za odbranu, istu firmu koja je odbranila BP tokom Izljeva nafte u Meksičkom zaljevu 2010.[122]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Volkswagen Polo u Christchurchu, Novi Zeland. Volkswagen Polo je pobjedio na događaju Svjetski automobil godine 2010.
Volkswagen up! je pobijedio na događaju Svjetski automobil godine 2012.

Volkswagen je označen kao četvrti najutjecajniji automobil 20. Vijeka u konkurenciji „Automobil vijeka“ 1999. za svoj model Volkswagen Tip 1 'Buba".[123]

Volkswagen je proizveo tri pobjednika za nagradu za 50-godišnje „Evropsko auto godine“.

Volkswagen je proizveo pet pobjednika u nagradi SAD-a Motor Trend Car of the Year  — prvobitnog imena Car of the Year, koje je počelo 1949.

Volkswagen je već proizveo četiri pobjednika nedavno razvijene nagrade Svjetskog automobila godine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tooze bilježi: "Čak i da rat nije intervenisao, razvoj do 1939. jasno je stavio do znanja da je cjelokupan koncept 'narodnog auta' bio katastrofalan neuspjeh." Tooze (2006), str. 156.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Finansijski obračun za 2011, http://www.volkswagenag.com/content/vwcorp/info_center/de/publications/2012/03/Financial_Statements_2011.bin.html/binarystorageitem/file/Abschluss+Volkswagen+AG+2011.pdf
  2. ^ a b "Top 10 Best Selling Cars of All Time". Autoguide.com. Pristupljeno 2. 12. 2013. 
  3. ^ "Nice Try VW: Toyota Again World's Largest Automaker". forbes.com. Pristupljeno 27. 1. 2016. 
  4. ^ Manfred Grieger, Ulrike Gutzmann, Dirk Schlinkert, ur. (2008). Volkswagen Chronicle. Historical Notes 7. Volkswagen AG. ISBN 978-3-935112-11-6. Pristupljeno 21. 12. 2009. [mrtav link]
  5. ^ Miller, Elan (13. 9. 2009). "Was Hitler's Beetle designed by a Jew?". Jerusalem Post. Pristupljeno 18. 2. 2013. 
  6. ^ a b c d Nelson, Walter (1967). Small Wonder. Little, Brown & Company. str. 333. 
  7. ^ William Shirer, The Rise and Fall of the Third Reich (Touchstone Edition) (New York: Simon & Schuster, 1990)
  8. ^ "Last Edition Beetle: History". lasteditionbeetle.com. Arhivirano s originala, 6. 3. 2015. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  9. ^ * Tooze, Adam (2006). The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. London: Allen Lane. str. 154. ISBN 978-0-7139-9566-4. 
  10. ^ Juni 2009 "Seventy-Five Years Ago: Porsche Receives the Order to Construct the Volkswagen". porsche.com. Porsche AG. 16. 6. 2009. Pristupljeno 22. 1. 2010. [mrtav link]
  11. ^ a b c Odin, L.C. World in Motion 1939 - The whole of the year's automobile production. Belvedere Publishing, 2015. ASIN: B00ZLN91ZG.
  12. ^ "A Brief History Of Volkswagen". hillsideimports.com. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  13. ^ "Volkswagen Faces Suit Over Jewish Slave Labor". The New York Times. 13. 6. 1998. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  14. ^ "World: Americas German firms face slave labour case". BBC News. 1. 9. 1998. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  15. ^ "Volkswagen Model 11 Beetle". hillsideimports.com. 20. 2. 2014. Pristupljeno 4. 4. 2015. 
  16. ^ "Harry S. Truman – Library & Museum – Draft, The President's Economic Mission to Germany and Austria, Report 3, March, 1947; OF 950B: Economic Mission as to Food...; Truman Papers". Trumanlibrary.org. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  17. ^ Anders Ditlev Clausager (18. 3. 2000). Obituaries – Ivan Hirst The Guardian(UK).
  18. ^ Colin Shinkin About the 1972 Baja Champion SE – USA (photos). SEBeetles.com.
  19. ^ Dean, Wayne date=28. 10. 2006. "History of the Super Beetle". superbeetles.com. Pristupljeno 6. 5. 2015. 
  20. ^ William Beaver (Nov–Dec 1992). Volkswagen's American assembly plant: Fahrvergnugen was not enough – international marketing findarticles.com; Business Horizons.
  21. ^ Flammang, James, Volkswagen: Beetles, Buses and Beyond, Krause Publications, 1996
  22. ^ Kiley, David, Getting the Bugs Out: The Rise, Fall and Comeback of Volkswagen in America, John Wiley & Sons, 2001
  23. ^ Holusha, John (21. 11. 1987). "Volkswagen to Shut U.S. Plant". The New York Times. Pristupljeno 17. 5. 2008. 
  24. ^ "A look at SEAT's time line 2008-1950". seat.com. SEAT S.A. 
  25. ^ "The VW Experimental Vehicles – the 1980s to present pt 2". Wheelspin. London & Thames Valley VW Club. Pristupljeno 12. 7. 2010. 
  26. ^ "VW Sharan". Car Magazine. 2. 6. 2011. Pristupljeno 4. 2. 2015. 
  27. ^ "VW launches its economic miracle". The Engineer. 5. 1. 2000. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  28. ^ "Volkswagen Aktie – Profil – WKN 766400 – Finanzen100". Finanzen100.de. 29. 7. 2010. Pristupljeno 14. 9. 2010. 
  29. ^ "Fuel Economy of New Diesel Cars". Fueleconomy.gov. 2012. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  30. ^ Chris Bruce (7. 4. 2015). "Volkswagen plans expansion, tech center in Chattanooga". Autoblog. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  31. ^ "VW picks Tenn. for its 1st US car plant since '88". The Boston Globe. 16. 7. 2008. 
  32. ^ "UPDATE: VW announces Chattanooga-made SUV, and 2,000 new jobs". timesfreepress.com. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  33. ^ a b Rauwald, Christoph (4. 6. 2012). "VW Bolsters Focus on China". The Wall Street Journal. str. B3. 
  34. ^ "New Car Registrations By Manufacturer(PDF)". ACEA. 15. 6. 2010. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  35. ^ "Volkswagen Posts Record 2009 Sales, Targets Toyota". Bloomberg. 12. 12. 2010. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  36. ^ "VW OVERTAKES FORD AS 3RD-LARGEST AUTOMAKER". Left Lane News. 29. 8. 2008. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  37. ^ "VW aims to double U.S. market share". Freep. 12. 12. 2010. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  38. ^ "Volkswagen will Autoimperium ausbauen (22397572) | börsennews.de". Boersennews.de. 15. 9. 2009. Pristupljeno 2. 12. 2009. 
  39. ^ "Google Translate". Translate.google.com. Pristupljeno 2. 12. 2013. 
  40. ^ "Volkswagen Group reports 6.7 percent growth in worldwide deliveries in July". VW. 12. 12. 2010. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  41. ^ Watson, Todd (20. 9. 2013). "Volkswagen to open new plant in Indonesia". Inside Investor. Pristupljeno 20. 9. 2013. 
  42. ^ "The World's Biggest Public Companies". Forbes.com. Pristupljeno 6. 6. 2011. 
  43. ^ "Volkswagen". Forbes. Pristupljeno 6. 6. 2011. 
  44. ^ "German car makers push Indonesia". Investvine.com. 28. 2. 2013. Pristupljeno 3. 4. 2013. 
  45. ^ "Volkswagen plans engine assembly in India; to increase 90 per cent localisation". The Times of India. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  46. ^ Rzhevskiy, Ilya. "Volkswagen to Improve Work-Life Balance". The Epoch Times. Pristupljeno 2. 1. 2012. 
  47. ^ Rahn, Cornelius (23. 12. 2011), Volkswagen Employees Wary of Burnout Win Reprieve From BlackBerry Messages, Bloomberg L.P. 
  48. ^ "Porsche wants 20% Volkswagen deal | 26 September 2005". BBC News. 26. 9. 2005. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  49. ^ Commission of the European Communities. "Action brought on 4 March 2005 by the Commission of the European Communities against the Federal Republic of Germany". European Court of Justice. Pristupljeno 13. 2. 2012. 
  50. ^ "Top EU court finds against VW law". BBC News. 13. 2. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  51. ^ "Porsche triggers VW takeover bid". BBC News. 26. 3. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  52. ^ Landler, Mark (23. 10. 2007). "New York Times | Court Strikes Down "Volkswagen Law"". Germany: Nytimes.com. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  53. ^ European Court of Justice. "Judgment of the Court (Grand Chamber) in Case C-112/05". European Court of Justice. Pristupljeno 13. 2. 2012. 
  54. ^ "THE VOLKSWAGEN LAW RESTRICTS THE FREE MOVEMENT OF CAPITAL". COURT OF JUSTICE OF THE EUROPEAN COMMUNITIES. 23. 10. 2007. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  55. ^ "'Volkswagen law' is ruled illegal". BBC. 23. 10. 2007. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  56. ^ "EU To Sue Germany Again Over 'Volkswagen Law'". Wall Street Journal. 24. 11. 2011. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  57. ^ Ramsey (27. 11. 2011). "Germany in court again over "VW Law," could face fines of nearly $375,000/day". Autoblog. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  58. ^ "Germany sued for second time over 'Volkswagen law'". The Parliament. 25. 11. 2011. Pristupljeno 17. 2. 2013. 
  59. ^ "Germany Wins EU Court Battle Over VW Law, Escapes Fines". Bloomberg. 21. 3. 2012. Pristupljeno 5. 2. 2014. 
  60. ^ "Financial Times | Porsche plans to raise VW stake to 75%". Financial Times. 26. 10. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  61. ^ "VW vies for title of world's biggest company". Financial Times. 28. 10. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  62. ^ "Porsche takes majority VW stake". BBC News. 6. 1. 2009. Pristupljeno 16. 6. 2010. 
  63. ^ "Volkswagen to take a 42.0 percent stake in Porsche AG". Taume News. 14. 8. 2009. Pristupljeno 22. 1. 2009. 
  64. ^ "VW to buy half of Porsche by 2010". BBC News. 20. 10. 2009. Pristupljeno 20. 10. 2009. 
  65. ^ "VW purchase Porsche Holding Salzburg (PHS)". IndustryWeek. 1. 3. 2011. Pristupljeno 1. 3. 2011. 
  66. ^ ":: Volkswagen AutoMuseum :: About us". Automuseum.volkswagen.de. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  67. ^ ":: Volkswagen AutoMuseum :: Certificate Generator". Automuseum.volkswagen.de. Pristupljeno 26. 8. 2011. 
  68. ^ Volkswagen's Historical unit sales. Intellreports.com.
  69. ^ What the Cross Coupe GTE means for VW
  70. ^ a b "2015 Volkswagen Golf GTE". caranddriver.com. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  71. ^ Mihnea Radu. "Volkswagen Polo GTE: Plug-in Hybrid Hot Hatch Could Launch in 2015". autoevolution. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  72. ^ "Electric mobility: the technology of electric cars - Volkswagen". volkswagen.com. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  73. ^ a b c Milton Briquet Bastos (20. 6. 2007). "Brazil's Ethanol Program – An Insider's View". Energy Tribune. Pristupljeno 14. 8. 2008. 
  74. ^ a b Revista Veja (13. 6. 1979). "O petróleo da cana". Editora Abril. Pristupljeno 29. 11. 2008.  (pt)
  75. ^ a b Marla Dickerson (17. 6. 2005). "Brazil's ethanol effort helping lead to oil self-sufficiency". The Seattle Times. Pristupljeno 29. 11. 2008. 
  76. ^ William Lemos (5. 2. 2007). "The Brazilian ethanol model". ICIS news. Pristupljeno 14. 8. 2008. 
  77. ^ Revista Veja (24. 5. 1989). "Um sonho corroído". Editora Abril. Pristupljeno 29. 11. 2008.  (pt)
  78. ^ Goettemoeller, Jeffrey; Adrian Goettemoeller (2007). "Sustainable Ethanol: Biofuels, Biorefineries, Cellulosic Biomass, Flex-Fuel Vehicles, and Sustainable Farming for Energy Independence". Prairie Oak Publishing, Maryville, Missouri. str. 56–61. ISBN 978-0-9786293-0-4. 
  79. ^ a b "Volkswagen to stop making gas-only cars for Brazil". Automotive News. 23. 3. 2006. Pristupljeno 18. 10. 2008. [mrtav link]
  80. ^ "A Nova Volkswagen". Volkswagen do Brasil. Arhivirano s originala, 15. 9. 2008. Pristupljeno 18. 10. 2008.  (pt)
  81. ^ "Volkswagen lança Golf Total Flex 1.6". ParanaOnline. 30. 3. 2006. Pristupljeno 18. 10. 2008.  (pt)
  82. ^ Henry Xavier Corseuil and Marcus Sal Molin Marins (1997). "Contaminação de Águas Subterrâneas por Derramamentos de Gasolina: O problema é grave?" (PDF). Amda.org. Pristupljeno 13. 9. 2008. [mrtav link] (pt)
  83. ^ Roberta Scrivano (7. 10. 2008). "Margem estreita não intimida pequenas". Gazeta Mercantil. Pristupljeno 26. 11. 2008.  (pt)
  84. ^ "Tabela 08 – Vendas Atacado Mercado Interno por Tipo e Empresa – Combustível Flex Fuel – 2005" (PDF). ANFAVEA – Associação Nacional dos Fabricantes de Veículos Automotores (Brazil). Pristupljeno 16. 4. 2009.  (pt) Pogledati tabelu 08 za prodaje fleksi-gorivih vozila i tabelu 07 za prodaju onih na benzin.
  85. ^ "Tabela 08 – Vendas Atacado Mercado Interno por Tipo e Empresa – Combustível Flex Fuel – 2007" (PDF). ANFAVEA – Associação Nacional dos Fabricantes de Veículos Automotores (Brazil). Pristupljeno 16. 4. 2009.  (pt) Pogledati tabelu 08 za prodaje fleksi-gorivih vozila i tabelu 07 za prodaju onih na benzin.
  86. ^ "Tabela 08 – Vendas Atacado Mercado Interno por Tipo e Empresa – Combustível Flex Fuel – 2008" (PDF). ANFAVEA – Associação Nacional dos Fabricantes de Veículos Automotores (Brazil). Pristupljeno 16. 4. 2009.  (pt) Pogledati tabelu 08.
  87. ^ "VW completa 55 anos como maior montadora do País". Norpave VW. 25. 3. 2008. Pristupljeno 18. 4. 2009. [mrtav link] (pt)
  88. ^ "Volkswagen Hires New Electric Vehicle Chief – Automotive News & Car Rumors at Automobile Magazine". Rumors.automobilemag.com. 12. 11. 2009. Pristupljeno 22. 12. 2009. 
  89. ^ "Audi's PHEV Concept; Volkswagen Research Chief Criticizes Fuel Cells". Calcars.org. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  90. ^ "Fuel cell cars won't save the world". Autocar.co.uk. 6. 11. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  91. ^ "New Volkswagen E-Up! debuts with 93-mile range, Combined Charging System". Autoblog.com. 
  92. ^ a b "Volkswagen E-Up! concept". VWvortex.com. Volkswagen AG. 14. 9. 2009. Arhivirano s originala, 22. 9. 2009. Pristupljeno 21. 12. 2009. 
  93. ^ "Volkswagen and Sanyo Team Up To Develop Hybrid Battery Systems". Theautochannel.com. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  94. ^ ""Volkswagen Hybrid: Runaway Winner". Eco-Friendly Hybrid Cars, 2. 5. 2008". Green-hybrid-cars.com. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  95. ^ "Compact Hybrid Coming From Volkswagen". Edmunds.com. 22. 1. 2009. Arhivirano s originala, 17. 2. 2009. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  96. ^ "2007 Frankfurt Auto Show: Volkswagen Up!". Edmunds.com. 11. 9. 2007. Arhivirano s originala, 1. 3. 2009. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  97. ^ "Report: All Volkswagen models to have hybrid option". eGMCarTech. 24. 9. 2007. Pristupljeno 27. 9. 2010. 
  98. ^ Nick Kurczewski (5. 3. 2010). "Geneva Auto Show: 2011 VW Touareg and 2012 Touareg Hybrid". New York Times. Pristupljeno 26. 3. 2010. 
  99. ^ Scott Evans (26. 3. 2010). "First Drive: 2011 Volkswagen Touareg". Motor Trend. Pristupljeno 26. 3. 2010. 
  100. ^ "VW to launch hybrid Jetta in 2012". Parker's. Pristupljeno 26. 3. 2010. 
  101. ^ Motor Authority (17. 3. 2010). "VW To Focus on Several Electric and Hybrid Vehicle Launches Including Golf, Jetta, Passat and More". All Cars Electric. Pristupljeno 26. 3. 2010. 
  102. ^ a b Volkswagen (12. 12. 2010). "Volkswagen Environmental". Volkswagen. Arhivirano s originala, 26. 2. 2011. Pristupljeno 12. 12. 2010. 
  103. ^ "Volkswagen. The Dark Side.". Greenpeace. Pristupljeno 31. 3. 2012. 
  104. ^ "The most fuel efficient car in the world: Volkswagen XL1 does 300 MILES to the gallon (and it looks cool too)". Daily Mail. 16. 1. 2014. Pristupljeno 21. 2. 2015. 
  105. ^ "2014 Volkswagen XL1 First Drive". Automobile. 20. 5. 2015. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  106. ^ "Auto expert: 'A conscious breach of US law'". Deutsche Welle. 21. 9. 2015. 
  107. ^ http://www.greencarcongress.com/2015/09/20150918-epaarb.html
  108. ^ "VW, Audi Cited by EPA for Cheating on Diesel Emissions Tests". Pristupljeno 26. 9. 2015. 
  109. ^ Ewing, Jack (22. 9. 2015). "Volkswagen Says 11 Million Cars Worldwide Are Affected in Diesel Deception". New York Times. 
  110. ^ Davenport, Coral; Ewing, Jack (18. 9. 2015). "VW Is Said to Cheat on Diesel Emissions; U.S. Orders Big Recall". New York Times. Pristupljeno 18. 9. 2015. 
  111. ^ Atiyeh, Clifford (18. 9. 2015). "Volkswagen Allegedly Openly Violated EPA Diesel Laws, Could Face Billions in Fines". Car and Driver. Pristupljeno 18. 9. 2015. 
  112. ^ "WVU Center for Alternative Fuels Engines and Emissions". Pristupljeno 22. 9. 2015. 
  113. ^ Thompson, Gregory J.; Carder, Daniel K.; Besch, Marc C.; Thiruvengadam, Arvind; Kappanna, Hemanth K. (18. 9. 2015). In-Use Emissions Testing of Light-Duty Diesel Vehicles in the United States (Report). CAFEE, University of West Virginia. Pristupljeno 18. 9. 2015. 
  114. ^ "VW, after a year of stonewalling, stunned U.S. regulators with confession". Automotive News. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  115. ^ Ewing, Jack; Davenport, Coral (20. 9. 2015), "Volkswagen to Stop Sales of Diesel Cars Involved in Recall", New York Times 
  116. ^ "Volkswagen Canada halts some sales as emissions rigging scandal deepens". 22. 9. 2015. Pristupljeno 22. 9. 2015. 
  117. ^ William Boston and Sarah Sloat (22. 9. 2015). "Volkswagen Emissions Scandal Relates to 11 Million Cars". WSJ. 
  118. ^ E.J. Schultz. (22. 9. 2015). "Wired's Native Ad for Volkswagen Diesel Tech Goes Missing". adage.com. Pristupljeno 11. 10. 2015. 
  119. ^ Ewing, Jack (21. 9. 2015), "Volkswagen Denied Deception to E.P.A. for Nearly a Year", New York Times 
  120. ^ Ballaban, Michael. "Why Did Volkswagen Delete All Of Its Diesel Ads From YouTube?". Pristupljeno 26. 9. 2015. 
  121. ^ "Volkswagen chief executive Martin Winterkorn resigns", BBC UK, 23. 9. 2015 
  122. ^ "Volkswagen hires law firm that defended BP after oil spill". Automotive News. 
  123. ^ http://www.nytimes.com/1999/12/24/automobiles/this-just-in-model-t-gets-award.html
  124. ^ Mike Millikin (13. 11. 2014). "Volkswagen Golf family named "2015 Motor Trend Car of the Year"". Green Car Congress. Pristupljeno 15. 11. 2014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]