Biodizel

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Prtostorni model metil linoleata ili metil-estera linoleinske kiseline, uobičajenog metil estera koji se proizvodi od ulja iz soje i uljane repice, uz dodatak metanola
Prostorni model etil stearata ili etil estera stearinske kiseline, etil estera koji se proizvodi od ulja iz soje i uljane repice, uz dodatak etanola
Uzorak biodizela

Biodizel je naziv za goriva koja su proizvedena od biljnog ulja ili životinjskih masti, koja se sastoje od dugolančanih alkil (metil, etil, ili propil) estera. Biodizel je obično napravljen od hemijski reagirajućih lipida (npr. biljno ulje, sojino ulje) sa alkoholom, kao ester masnih kiselina. Nacionalni odboru za biodizelu SAD također ima tehničku definiciju "biodizela" kao mono-alkil estera.[1][2]

Biodizel se koristi u standardnim dizel motorima i na taj način se razlikuje od biljnih i otpadnih ulja koja se koriste kao gorivo za konverzirane dizel motore. Biodizel se može koristiti samostalno ili u kombinaciji s petrodiezelom u bilo kojim proporcijama. Njegove mješavine mogu se koristiti i kao lož ulje.

Pregled[uredi | uredi izvor]

U nekim zemljama, biodizel je jeftiniji od uobičajenog dizela iz nafte. Biodizel je metilni ester repičinog ulja. Ovo gorivo za motorna vozila se dobija od ulja uljane repice ili recikliranog otpadnog jestivog ulja. Sirovine biodizela su masti životinjskog porijekla, biljna ulja, soja, gorušica, suncokret, palmino ulje, alge, itd. Biodizel je najčešće biogorivo u Europi.

Biodizel je razgradiv i nije opasan za okruženje. Dok hektar kukuruza godišnje daje oko 2.500 litara etanola godišnje, hektar soje oko 560 litara biodizela, svaki hektar algi, teorijski može dati više od 45.000 litara biogoriva. Kukuruz ili soja daju urod jednom godišnje, a alge se mogu prikupljati svakodnevno. Hemijska pretvorba biljnog ulja za pravljenje biodizela troši manje energije nego destiliranje kukuruza u etanol. Međutim, relativna iskoristljivost i visoka cijena su jaki ograničavajući faktori. Njemačka je vodeći svjetski proizvođač koja za proizvodnji biodizela uootrebljava ulje krstašica (Crucifera). U nekim zemljama Europske Unije, dizel je u određenoj mjeri već zastupljen u gorivima, a također neka vozila već mogu voziti i na 100%-tni biodizel.[3][4]

Biodizel se dobija procesom esterifikacije, tako što biljno ulje reagira s metanolom i natrijevim hidroksidom kao katalizatorom, kada nastaje ester masnih kiselina, zajedno s ostalim nusproduktima, kao što su glicerol, gliceridski talog i sapuni. Ulja se miješaju sa natrij-hidroksidom i metanolom, kada nastaju biodizel i glicerol. Jedan dio glicerola se stvara na svakih deset dijelova biodizela. Čisti biodizel (B100), među dizelskim gorivima, ima daleko najmanje štetne emisije. Pri nižim temperaturama može postati viskozniji, što ovisi o korištenoj sirovini. U nekim zemljama proizvođači automobila čak daju garanciju za korištenje biodizela u njihovim motorima. Većina današnjih vozila imaju takve motore koji se, za korištrnjer biodizela, ne moraju prepravljati.

Izvori i njihova izdašnost[uredi | uredi izvor]

Biodizel se za tržište odavno pravi od biljnih ulja soje, uljanerepice i suncoktereta. Međutim, postoji niz drugih biljaka koje su u tom pogledu u fazi straživanja ili, u tom pogledu, imaju veliki, ali neiskorišteni potencijal.

Biljka Litar/ha
Palma 4752
Alge 3000
Kokos 2151
Jatropha 2000
Uljana repica 966
Talovo drvo 907
Kikiriki 842
Suncokret 767
Soja 922
Kukuruz 700
Konoplja 242

Moguće količina dobijanja goriva iz algi nisu tačno utvrđene, ali, prema nekim procjenama, daju 12 puta više energije po hektaru od suncokreta.

Biljka roda Jatropha ima odlične performanse, ali mnogo ovisi o vremenskim uvjetima i zemljištu. Prosječan prinos je oko 1,5-2 miliona tona, na najpovoljnijim lokacijama. Uzgaja se na Filipinima, u Maliji i Indiji. Otporna je na sušu i mogu dijeliti prostor s drugim kulturama, kao što su kahva, šećer na trska, voće i povrće. Dobro se prilagođava u tropskim terenima koje smanjuje krčenje šuma.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Za distribuciju u maloprodaji dizel goriva, najčešće se proizvodi i distribuira mješavina biodizela i konvencijskog dizela na bazi ugljikovodika. Veći dio svijeta koristi sistem poznat kao "B" faktor koji navodi iznos biodizela u svakoj mješavinu goriva:

  • 100% biodizel: B100
  • 20% biodizela + 80% petroldizela: B20
  • 5% biodizela + 95% petrodiezela: B5, a
  • 2% biodizela + 98% petrodiezela: B2

Mješavina od 20% biodizela i niže mogu se koristiti bez posebne dizel opreme ili uz samo manje modifikacije, iako određeni proizvođači ne produžavaju garanciju ako se oprema ošteti ovim mješavinama. B6 za B20 mješavine su pokriveni standardima ASTM. [5]

Biodizel se može koristiti u svom čistom obliku (B100), ali mogu zahtijevati određene modifikacije motora se izbjegli problemi održavanja i performanse Blendiranje B100 sa pogonom na naftni dizel može se postići:

  • Miješanje u rezervoarima u proizvodnji, prije isporuke cisternom;
  • Miješanje rasprskivanjem u cisternama (spravljanje specifičnog omjera biodizela i naftnih dizela)
  • Istovremeno miješanje dvije komponente u cisternama.
  • Miješanje Mjerena pumpa, naftnih dizel i biodizel metara su postavljena na X ukupni volumen, transfer pumpa vuče iz dva poena i mix je potpuna napuštanja pumpe. [6][7][1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Omidvarborna. "Characterization of particulate matter emitted from transit buses fueled with B20 in idle modes". Journal of Environmental Chemical Engineering 2 (4): 2335–2342. doi:10.1016/j.jece.2014.09.020. 
  2. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8. 
  3. ^ "Biofuels Facts". Hempcar.org. Pristupljeno 2010-07-14. 
  4. ^ THE FUTURIST, Will Thurmond. July–August 2007.
  5. ^ "Biodiesel Basics" (?). National Biodiesel Board. Pristupljeno 2013-01-29. 
  6. ^ McCormick, R.L. "2006 Biodiesel Handling and Use Guide Third Edition" (PDF). Pristupljeno 2006-12-18. 
  7. ^ "US EPA Biodiesel Factsheet". Arhivirano s originala, July 26, 2008. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]