Grah

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Grah

Grah (lat. Phaseolus vulgaris) je biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae).[1]

Na svijetu postoji oko 70 vrsta ovog povrća. Grah je jednogodišnja zeljasta biljka koja sazrijeva u jesen. Kao i sve mahunarke, sadrži mnogo bjelančevina, ali su one fiziološki nepotpune, što znači da im nedostaju aminokiseline koje su neophodne za ljudski organizam. Ovaj nedostatak lahko se nadoknađuje upotrebom žitarica u ishrani.

Hranidbena verijednost lomljenog graha na 100g (3,5oz)

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Hijacint grah
Psophocarpus tetragonolobus (krilasti grah)
Polje „širokog graha“, odnosno bobaa (Vicia faba), pred berbu
The Beaneater (1580.-1590)
"Čovjek koji jede grah", (Annibale Carracci)
Kuhani grah
Prikaz količine vlakana i proteina na 100g mahunarki .
Veličina kruga je proporcionalna sadržaju željeza. Iz ovog pregleda se vidi da su leća i grah daleko najzdraviji dok soja i grašak imaju najmanje nutrijenata po obroku.
Datoteka:Fava beans1.jpg
Bob (Vicia faba), u SAD poznat kao grah fava

U bosanskohercegovačkoj kuhinji grah se uglavnom konzumira u obliku čorbe i/ili kisela salata (sa lukom). Kuha se sa sušenim mesom i/ili drugim povrćem.

U vegetarijanskoj kuhinji grah je veoma popularan jer se njegovom upotrebom nadoknađuje nedostatak bjelančevina.[4]

Termin grah , u raznim dijelovima svijeta označava nekoliko biljaka koje pripadaju različitim rodovima iz porodice Fabaceae. Najbitniji rodovi su Phaseolus, Vigna, Psophocarpus, Calia i Canavalia. Najčešće se odnosi na jestivi dio biljke, obično žitarice, kao sušeni grah , ali u nekim vrstama se bere prije zrelost, kao što su grah i grašak.

Vrste graha[uredi | uredi izvor]

Datoteka:Painted Pony Bean.jpg
“Šareni poni“: sorta (Phaseolus vulgaris)

Pojam grah obuhvata više rodova i (pod)vrsta:

Zajedničko obilježje različitih vrsta Fabaceae , koje se obično se svrstavaju pod imenom '’’grah", su:

  • jednogodišnje zeljaste biljke penjanjačice ili patuljci (popularni “čūčo”),
  • njihovi plodovi,
  • sjemenke bogate škrobom i proteinima, a imaju duguljast oblik, više ili manje izdužiti i često bubrežast,
  • sposobne za biološku fiksaciju dušik.

Različite vrste graha[uredi | uredi izvor]

Rod Phaseolus[uredi | uredi izvor]

Grah[uredi | uredi izvor]

Obični grah (Phaseolus vulgaris) je vrsta jednogodišnje biljke, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Uzgaja se zato što ima važnu ulogu u ljudskoj ishrani kao izvor škroba i proteina. Izraz "grah" obuhvaća one jestive dijelove koji se zovu žitarica (grah) ili podove, koji se također zovu grah ili "snap" (‘’mange-tout’’).

Grah trešnjo[uredi | uredi izvor]

Skerletni grah “trkač” (Phaseolus coccineus) je jednogodišnja baštenska biljka koja je imenovana po boji ljetnih cvjetova , ili za određene sorte, kao što je povrće sa jestivim sjemenkama

Lima grah[uredi | uredi izvor]

Lima grah (Phaseolus lunatus) je jednogodišnja biljka koja se uzgaja u toplim zemljama kao žitarica I jede kao povrće kao što je grah.

Tepari grah[uredi | uredi izvor]

Grah “Tepary” (Phaseolus acutifolius) je zeljasta biljka koja se gaji u suhim okruženjima, južno od AmerikawSjeverne Amerike, kultiviran u prekolumbovskim vremenima, što su učinili autohtoni [[Indijanac] ] za ljudsku i životinjsku ishranu.

Rod [Vigna]] [uredi | uredi izvor]

Adzuki grah[uredi | uredi izvor]

Adzuki (Vigna angularis) je lozasta biljka koja se široko uzgaja u istočnoj Aziji zbog jestivih sjemenki. Ovo je jedna od najukusnijih vrsta crvenog graha, a najviše se konzumira u obje tjesnate kuhinje u Aziji.

Karakol[uredi | uredi izvor]

Karakol grah (Vigna caracalla) je biljka penjačica porijeklom iz tropskih krajeva Centralne i Južn e Amerike, kultivirana za ukrasne svrhe.

Kilometarski grah[uredi | uredi izvor]

Dvorišni izduženi grah ( [[Vigna unguiculata’’ subsp ‘’sesquipedalis) je zeljasta biljka penjačica, kultivirana kao povrće za zrnevlje i kao [[žitarica]. Može uspijevati kao međukultura posađena s kukuruzom koji služi kao zaštita.

Mat grah[uredi | uredi izvor]

Grah mat (Vigna aconitifolia) je jednogodišnja biljka otporna na suša (kserofit). Ova zeljasta biljka sa malim žutim cvijetićima i duboko usječenim listovima, koja se uzgaja u sušnim područjima Azije zbog sićušnih jestivih sjemenki, u rasponu boja od svijetlo smeđe do tamno smeđe-crvenkaste.

Mungo grah[uredi | uredi izvor]

Grah Mungo ili zeleni Mungo (Vigna radiata) je jednogodišnja biljka porijeklom sa Indijskog potkontinenta, koja se uzgaja kao povrće. Ima jestive sjemenke poput graha. Čest je sastojak u kineskoj kuhinji.

Rižasti grah[uredi | uredi izvor]

Vigna umbellata je zeljasta bilka porijeklom iz tropske Azije , kultivirana naročito u Kini, kao mala žitarica za hranu.

Crni gram[uredi | uredi izvor]

Crni gram grah (Vigna mungo) je biljka koja se uzgaja na azijskom jugu. Naširoko se koristi za pripremu jela "dal"iz granuliranog sjemenja, cijelog ili lomljenog.

Ostali rodovi[uredi | uredi izvor]

Sabljasti grah[uredi | uredi izvor]

Sabljasti grah (Canavalia gladiata) je biljka koja se uzgaja u tropskim I suptropskim regijeama Afrike i Azija. Nezreli plodovi biljaka iz reda ‘’Canavalia’’ (karanfilić i) jedu se kao povrće u varivima ili zasebno.

Krilasti grah[uredi | uredi izvor]

Krilasti grah ili četvrtasti grašak ('’Psophocarpus tetragonolobus' ') je vrsta tropske biljke porijeklom iz Papua Nove Gvnejei. Obilno raste u područjima oko ekvatora (sa ravnodnevnicom) na vrelim i vlažnim površinama. Jjedan je od najboljih azotofiksatora. Svi dijelovi biljke su jestivi.

Meskal[uredi | uredi izvor]

Grah Mescal (Calia secundiflora) je vrsta žbuna, porijeklom iz Južnoe Amerike, a koristi se kao ukrasna biljka. Ova biljka je [[halucinogen]a.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ http://www.ars.usda.gov/is/AR/archive/jun06/beans0606.htm?pf=1 Agricultural Research magazine.
  3. ^ "Definition And Classification Of Commodities (See Chapter 4)". FAO, United Nations. 1994. 
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]