Grah

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grah
(Rod Phaseolus)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedFabales
PorodicaFabaceae
RodPhaseolus

Grah je naziv za sjemenke nekoliko biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae).

Na svijetu postoji oko 70 vrsta ovog povrća. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja sazrijeva u jesen. Kao i sve mahunarke, sadrži mnogo bjelančevina, ali su one fiziološki nepotpune, što znači da im nedostaju aminokiseline koje su neophodne za ljudski organizam. Ovaj nedostatak lahko se nadoknađuje upotrebom žitarica u ishrani.

Hranidbena vrijednost lomljenog graha na 100g (3,5oz)

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Hijacint grah
Psophocarpus tetragonolobus (krilasti grah).
Polje „širokog graha“, odnosno bobaa (Vicia faba), pred berbu.
The Beaneater (1580.-1590)
"Čovjek koji jede grah", (Annibale Carracci).
Kuhani grah.
Prikaz količine vlakana i proteina na 100g mahunarki.
Veličina kruga je proporcionalna sadržaju željeza. Iz ovog pregleda se vidi da su leća i grah daleko najzdraviji, dok soja i grašak imaju najmanje hranljivih sastojaka po obroku.
Bob (Vicia faba), u SAD poznat kao grah fava.

U bosanskohercegovačkoj kuhinji grah se uglavnom konzumira u obliku čorbe i/ili kisela salata (sa lukom). Kuha se sa sušenim mesom i/ili drugim povrćem.

U vegetarijanskoj kuhinji grah je veoma popularan, jer se njegovom upotrebom nadoknađuje nedostatak bjelančevina.[3]

Naziv grah, u raznim dijelovima svijeta označava nekoliko biljaka koje pripadaju različitim rodovima iz porodice Fabaceae. Najbitniji rodovi su Phaseolus, Vigna, Psophocarpus, Calia i Canavalia. Najčešće se odnosi na jestivi dio biljke, obično žitarice, kao sušeni grah, ali u nekim vrstama se bere prije zrelost, kao što su grah i grašak.

Vrste graha[uredi | uredi izvor]

“Šareni poni“: sorta (Phaseolus vulgaris).

Pojam grah obuhvata više rodova i (pod)vrsta:

Zajedničko obilježje različitih vrsta Fabaceae, koje se obično svrstavaju pod imenom '’’grah" su:

  • jednogodišnje zeljaste biljke penjačice ili patuljci (popularni “čūčo”),
  • njihovi plodovi,
  • sjemenke bogate škrobom i proteinima, a imaju duguljast oblik, više ili manje izdužen i često bubrežast,
  • sposobne za biološku fiksaciju dušik.

Različite vrste graha[uredi | uredi izvor]

Rod Phaseolus[uredi | uredi izvor]

Grah[uredi | uredi izvor]

Obični grah (Phaseolus vulgaris) je vrsta jednogodišnje biljke, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Uzgaja se zato što ima važnu ulogu u ljudskoj ishrani kao izvor škroba i proteina. Izraz "grah" obuhvata one jestive dijelove koji se zovu žitarica (grah) ili plodove, koji se također zovu grah ili "snap" (‘’mange-tout’’).

Grah trešnjo[uredi | uredi izvor]

Skerletni grah “trkljaš” (Phaseolus coccineus) je jednogodišnja baštenska biljka koja je imenovana po boji ljetnih cvjetova, ili za određene sorte, kao što je povrće sa jestivim sjemenkama.

Lima grah[uredi | uredi izvor]

Lima grah (Phaseolus lunatus) je jednogodišnja biljka koja se uzgaja u toplim zemljama kao žitarica i jede kao povrće kao što je grah.

Tepari grah[uredi | uredi izvor]

Grah “Tepary” (Phaseolus acutifolius) je zeljasta biljka koja se gaji u suhim okruženjima, južno od Sjeverne Amerike. Kultiviran je u vremenima prije dolaska Kristofora Kolumba, što su činili starosjedilački narodi (Indijanci), koristeći ga za ljudsku i životinjsku ishranu.

Rod Vigna[uredi | uredi izvor]

Adzuki grah[uredi | uredi izvor]

Adzuki (Vigna angularis) je lozasta biljka koja se široko uzgaja u istočnoj Aziji zbog jestivih sjemenki. Ovo je jedna od najukusnijih vrsta crvenog graha, a najviše se konzumira u obje tjesnate kuhinje u Aziji.

Karakol[uredi | uredi izvor]

Karakol grah (Vigna caracalla) je biljka penjačica porijeklom iz tropskih krajeva Srednje i Južne Amerike, uzgajana za ukrasne svrhe.

Kilometarski grah[uredi | uredi izvor]

Dvorišni izduženi grah (Vigna unguiculata, sesquipedalis) je zeljasta biljka penjačica, uzgajana kao povrće sa zrnevljem i kao žitarica. Može uspijevati kao međukultura posađena s kukuruzom koji služi kao zaštita.

Mat grah[uredi | uredi izvor]

Grah mat (Vigna aconitifolia) je jednogodišnja biljka otporna na sušu (kserofit). Ova zeljasta biljka sa malim žutim cvjetićima i duboko usječenim listovima, koja se uzgaja u sušnim područjima Azije zbog sićušnih jestivih sjemenki, u rasponu boja od svijetlo smeđe do tamnosmeđe-crvenkaste.

Mungo grah[uredi | uredi izvor]

Grah Mungo ili zeleni Mungo (Vigna radiata) je jednogodišnja biljka porijeklom sa Indijskog potkontinenta, koja se uzgaja kao povrće. Ima jestive sjemenke poput graha. Čest je sastojak u kineskoj kuhinji.

Rižasti grah[uredi | uredi izvor]

Vigna umbellata je zeljasta bilka porijeklom iz tropske Azije, uzgaja se naročito u Kini, kao mala žitarica za hranu.

Crni gram[uredi | uredi izvor]

Crni gram grah (Vigna mungo) je biljka koja se uzgaja na azijskom jugu. Naširoko se koristi za pripremu jela "dal" iz granuliranog sjemenja, cijelog ili lomljenog.

Ostali rodovi[uredi | uredi izvor]

Sabljasti grah[uredi | uredi izvor]

Sabljasti grah (Canavalia gladiata) je biljka koja se uzgaja u tropskim i suptropskim područjima Afrike i Azije. Nezreli plodovi biljaka iz reda ‘’Canavalia’’ (karanfilići), a jedu se kao povrće u varivima ili zasebno.

Krilasti grah[uredi | uredi izvor]

Krilasti grah ili četvrtasti grašak ('’Psophocarpus tetragonolobus' ') je vrsta tropske biljke porijeklom iz Papua Nove Gvineje. Obilno raste u područjima oko ekvatora (sa ravnodnevnicom) na vrelim i vlažnim površinama. Jedan je od najboljih azotofiksatora. Svi dijelovi biljke su jestivi.

Meskal[uredi | uredi izvor]

Grah Mescal (Calia secundiflora) je vrsta žbuna, porijeklom iz Južnoe Amerike, a koristi se kao ukrasna biljka. Ova biljka je halucinogena.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.ars.usda.gov/is/AR/archive/jun06/beans0606.htm?pf=1 Agricultural Research magazine.
  2. ^ "Definition And Classification Of Commodities (See Chapter 4)". FAO, United Nations. 1994. Arhivirano s originala, 12. 10. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2016.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]