Mišo Marić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Puno imeMilenko "Mišo" Marić
Rođenje (1939-12-26) 26. decembar 1939 (84 godine)
Bosanski Petrovac, Kraljevina Jugoslavija
ZanimanjePjesnik, novinar

Milenko "Mišo" Marić (Bosanski Petrovac, 26. decembar 1939) jest bosanskohercegovački pjesnik, novinar i dugogodišnji kulturni radnik koji je djelovao na prostorima bivše Jugoslavije. Višestruki je dobitnik nagrada i zahvalnica za svoj književno-novinarski rad, a njegove poetske zbirke prevedene su na više svjetskih jezika. Sarađivao je sa mnogim muzičkim umjetnicima u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji za čije pjesme je pisao tekstove. Jedan je od kulturnih simbola grada Mostara, te osnivač i umjetnički rukovodilac dječijeg horskog ansambla Mostarske kiše. Od 1993. godine živi u engleskom gradu Exeteru.[1]

Biografija i umjetnička karijera[uredi | uredi izvor]

Osmogodišnje školovanje završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Banjoj Luci i Bihaću. Godine 1960. prelazi u Mostar te gdje je diplomirao sh-hs jezik, književnost i historiju na VPŠ. Nastavio je školovanje vanredno u Beogradu, a 6 godina je proveo za katedrom. Već od svoje šesnaeste godine počeo je objavljivati tekstove u "Malim novinama", "Oslobođenju", "Zadrugaru" i "Krajini". Nakon toga je bio stalni dopisnik časopisa "Rad", "Eho", "Sport", "Jugoslavenski dan" i Radioteleviziju Sarajevo. Objavljivao je tekstove u književnim časopisima “Kekec”, “Polet”, “Telegram”, “Lica”, “Bagdala”, te literarne feljtone u časopisu Una. Od 1969. do 1980. godine bio je urednik kulturne rubrike u nedeljniku “Sloboda” i urednik - voditelj emisije “Nedjeljom za mlade” Radio Mostara (ICM Mostar), a uređivao je i listove radnih organizacija u Mostaru i Hercegovini. Od 1979. do rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine bio je samostalni urednik u KUP-u TVSA, a posljednjih 9 mjeseci obavljao dužnost urednika Dopisništva TVSA Mostar. Autor je recenzija i predgovora za poetske zbirke, likovne kataloge, monografije, a također je bio zastupljen u školskim udžbenicima i antologijama. čiji je je osnivač i umjetnički rukovodilac od 1973. pa sve do njihovog gašenja 1992. godine. Autor je libreta za kantate i oratorije s temom iz narodnooslobodilačke borbe, kao naprimjer: Emil Cossetto “Titova biografija”, Vladimir Mustajbašić “Sutjeska”, Slobodan "Bodo" Kovačević “Krajina”... Sa preko 200 komponiranih pjesama i tekstova jedan je od najpjevanijih bosanskohercegovačkih autora. Za tekstove u zabavnoj muzici osvojio je prve nagrade na najznačajnijim festivalima u SFRJ. Uvršten je u školske uždbenike, poetske i muzičke antologije, nagrađivan za poeziju i prozu, te prevođen na više svjetskih jezika. Prvi je predsjednik Komisije za Kulturno - zabavni život ZOI Sarajevo 1984. godine. Bio je scenarista državnih antifaštičkih svečanosti, centralnih republičkih i saveznih "Dana mladosti", a s Perom Zubcem predstavljao je SFRJ na XII Festivalu mladih i studenata svijeta, Moskva ’85. Autor je scenarija za dokumentarne filmove Hajrudina Šibe Krvavca od kraja 1970-ih do 1992. godine. Također, bavio se humanitarnim radom. Tokom rata u Bosni i Hercegovini bio je konzul Prve dječije ambasade Sarajevo. Organizovao je i rukovodio evakuacijom oko 10.500 majki i djece iz Mostara od 19. aprila do 13. maja 1992,, a kao volonter Evropske unije i UNICEF u Splitu od septembra 1993. do februara 1993. organizovao evakuaciju oko 2.300 majki, djece i logoraša iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo. Marta 1993. godine izbjegao je u Veliku Britaniju. Objavljivao je kratke priče na "BBC Radio World Service”, objavljivao u britanskoj štampi, časopisu “SaLon” u Londonu,  “MM” u Njemačkoj, ratnom sarajevskom “Svijetu”, mostarskom časopisu "Most", internet portalu “tačno.net”... Radio kao stalni dopisnik sarajevskih časopisa "Slobodna Bosna", "Start", "Glas antifašista", nezavisne beogradske revije “Evropa”... Od 2002. godine vodi kolumnu “Mostarenje” u "Bosanskoj pošti". Od 2013. do 2020. na sarajevskoj Face TV autorskim serijalom "Namigivanje zvijezdama" predstavio je enciklopedijske SFRJ savremenike iz druge polovine XX vijeka.

Sa suprugom Azrom, kćerkom Milenom Prévost i unukom Bellom živi u gradu Exeteru, jugozapadna Engleska.[2]

Umjetnici za koje je pisao svoja djela[uredi | uredi izvor]

Komponirali su ga: Jure Robežnik, Jovan Adamov, Enes Bajramović, Slobodan "Bodo" Kovačević, Fadil Redžić Gabor Lenđel, Josip Sliško, Zafir Hadžimanov, Kemal Monteno i drugi.

Njegove pjesme pjevali su: Kemal Monteno, Danijel Popović, Zdravko Čolić, Željko Samardžić, Jadranka Stojaković, Ismeta Krvavac, Jasna Gospić, Mladen Vojičić Tifa, Mišo Kovač, Krunoslav Kićo Slabinac, Miki Jevremović, Bisera Veletanlić, Maja Odžaklijevska, grupe Kamen na kamen, Iver, Pepel in kri, Indeksi, Cod, Neki to vole vruće, dječiji Ansambl "Mostarske kiše"...

Govorili su ga: Uroš Kravljača, Branko Ličen, Miralem Zubčević, Mira Stupica, Nada Đurevska, Dana Kurbalija Vican, Ante VicanEtela Pardo, Sava Damjanović, Miša Janketić, Zlatko Crnković, Goran Sultanović, Tarik Filipović, Rade Šerbedžija, Vanessa Redgrave...

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • “Gdje umiru ptice”, pjesme, (Mostar 1971.)
  • “Našom pjesmom zemlja jača”, pjesme s notnim zapisima Josipa Sliška, (“Svjetlost” Sarajevo 1979.)
  • “Živ je Tito”, pjesme, (“Oslobođenje” Sarajevo/ “Dnevnik” Novi Sad 1985.)
  • “Ljubavi i molitve”, pjesme,(“Oslobođenje” Sarajevo 1989.)
  • “Pan s crnom frulom”, pjesme, ("Rabic" Sarajevo 2004.)
  • “Mostarenje”, proza, ("Rabic" Sarajevo 2006.)
  • “Dnevnik jednog apatrida”, proza, ("Art Rabic" Sarajevo 2014.)
  • “Svjetionici”, antologija i monografija bh umjetnika dijaspore, ("Art Rabic" Sarajevo 2015.)
  • “Pjesmo moja”, antologija pjevane poezije, reprezentativno i džepno izdanje. ("Art Rabic" Sarajevo 2017.)
  • “Aleksa Podsjetnik na ljubav”, monografija, (“Dječija knjiga” Sarajevo 2018.)
  • "Što te nema i druge tuge", monografija i antologija Alekse Šantića, ("Art Rabic" Sarajevo 2019.)
  • "Tito za početnike", dokumentarna proza ("Art Rabic" Sarajevo 2021.)
  • "Dnevnik jednog apatrida" drugo, džepno izdanje ("Art Rabic" Sarajevo 2022.)

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Dobitnik preko 100 zahvalnica, povelja, priznanja u svim SFRJ republikama i pokrajinama medju kojim:

"Nagrada SUBNOR-a BiH"

"Zlatna značka" omladine BiH (RK SSO BiH),

“Zlatna plaketa Dana mladosti” omladine SFRJ (SK SSO SFRJ)

  • "Počasni građanin Bosanskog Petrovca" (prije i poslije rata)
  • 14-februarska nagrada Mostara s Ansamblom “Mostarske kiše"
  • 14-februarska nagrada Mostara samostalno
  • "Plaketa Bosanskog Petrovca" prije rata i 2013.
  • Počasni građanin Danilovgrada, CrnaGora
  • Do rata višestruki dobitnik godišnjih nagrada Udruženja novinara Bosne i Hercegovine i Kupa reportera Radio Sarajeva
  • Nagrada “Hasan Kikić”
  • Nagrada "Skender Kulenović" za životno djelo 2018.
  • Plakete "UNTAT" Ujedinjenih nacija 2009. UK
  • Počasni akademik Bosanskohercegovačke Akademije Nauka i Umjetnosti USA (BHAAS - Bosnian-Herzegovinian American Academy of Arts and Sciences)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Miši Mariću nagrada za životno djelo u okviru manifestacije Dani Skendera Kulenovića". tacno.net. Pristupljeno 11. 12. 2021.
  2. ^ "Ko je ko u bosanskohercegovačkoj dijaspori" (PDF). bihembassy.org. Pristupljeno 12. 12. 2021.