Kemal Monteno

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kemal Monteno
Kemal Monteno Klagenfurt 2011 2.jpg
Kemal Monteno na koncertu u Kappel an der Drau, Ferlach 2011. godine
Osnovne informacije
Rođenje (1948-09-17) 17. septembar 1948.
Sarajevo, NR Bosna i Hercegovina, FNRJ
Porijeklo Bošnjačko-italijansko
Smrt 21. januar 2015(2015-01-21) (66 god.)
Zagreb, Hrvatska
Žanrovi pop, folk, sevdalinka
Zanimanje Pjevač, kantautor
Instrumenti Gitara
Karijera 1967—2015.
Izdavači Jugoton, Diskoton, Croatia Records, Nimfa Sound
Povezani umjetnici Magazin (grupa), Boris Novković, Neda Ukraden

Kemal Monteno (17. septembar 1948 – 21. januar 2015[1]) bio je najpoznatiji bosanskohercegovački kantautor šansonjer, te jedan od najboljih kantautora na području bivše Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1948. u Sarajevu, gdje u drugoj polovini 1960-ih godina počinje i svoju veoma bogatu i uspješnu karijeru, i to nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. Otad je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao izvođač, autor muzike i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme gradu Sarajevu i domovini, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976) i "Zemljo moja" (1977).

Montena odlikuje poseban lirski, romantičarski muzički izraz, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom italijanske kancone. Njegovi su tekstovi iskrena ispovjed pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol, te ih na svojstven način pretapa u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza. Iako se glavni, ljubavni motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Monteno se ipak nikad ne ponavlja u svojim šansona, nego isti motiv spretno varira na hiljadu različitih načina. Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji, nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, italijanskoj kanconi, napose onoj sa Festivala San Remo, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz, kojemu nema premca na teritoriji cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna vječitoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.

U toku svoje više no bogate muzičke karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti muzički potpis na domaćoj zabavnomuzičkoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača-prijatelja. U toj muzičkoj saradnji sa tako zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je Monteno.

Kemo, kako ga popularno zovu njegovi prijatelji, tokom 1990-ih s istim je kolegama izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili i: Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi. Kemal Monteno je živio na relaciji između Sarajeva i Zagreba, a njegov je muzički put bio ispunjen brojnim nastupima na domaćim festivalima i bogatom koncertnom aktivnošću po gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije. Preminuo je 21. januara 2015. godine u Zagrebu zbog infekcije.

Festivali[uredi | uredi izvor]

Svoju muzičku karijeru Kemal Monteno počinje u drugoj polovini 1960-ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Velike uspjehe bilježi na prvim festivalima "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svog rodnog grada i svojevrsni zaštitni znak Festivala. Prvi nastup bio je još sa pjesmom "Lidija" 1967, koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su antologijske pjesme kao: "Sviraj mi o njoj" (VŠS 1971), "Laž" (VŠS 1972), "Spavaj, cvijete moj" (VŠS 1973, koju je otpjevao Mahir Paloš), "Ljubavna bol" (VŠS 1977), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu "Sarajevo ljubavi moja" pjeva na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976. Velike uspjehe Monteno je imao i sa nizom dalmatinskih šansona izvedenim na "Splitskom festivalu". Između 1976. i 2005. Monteno snima niz pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema italijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantolini. Pjesme poput "Hiljade bijelih marama" (1976), "Cvite bili iz đardina" (1977), "Sunce djetinjstva" (1978), "Putovanja" (1978), "Adrijana" (1979), "Zvono djetinjstva"(1980), "Pričaju stare none"(1981), "Dobra večer, uzorita" (1983), "Produži lađo" (1984), "Zaboravi" (1995), "Kad ja ne mogu" (1997), "U meni imaš dom" (2002) i "Da je moja mandolina znala" (2005) ne samo da su potvrda tih Montenovih muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičke obale kod nas. Rado viđen gost Monteno je bio i na "Opatijskom festivalu", te na Zagrebfestu, posebno u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na Radijskom festivalu i Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Svakako treba spomenuti i nastup na festivalu Melodije Mostara 2003. kad u duetu s Paulom Jusić osvaja Grand prix pjesmom "Nakon toliko godina". Ista pjesma je sljedeće godine na jubilarnom 10. festivalu "Melodije Mostara" osvojila nagradu najbolja od najboljih - "Pjesma desetljeća".

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno može se pohvaliti i čitavim nizom vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tokom bogate karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktuelan, kao i u trenutku prvog objavljivanja. Pored gore spomenutih festivalskih hitova ovdje treba izdvojiti i ostale velike Montenove hitove, koji se i danas slušaju sa istom pažnjom kao i prije.

  • "Kratak je svaki tren"
  • "Jedne noći u decembru"
  • "Nemoj da te prevari ovaj pramen sijedi"
  • "Pusti me da plačem"
  • "Ne budite me noćas"
  • "Olivija"
  • "Za svoju dušu"
  • "Tebi je lako"
  • "Vino i gitare"
  • "Nije htjela", duet s Oliverom Dragojevićem
  • "Pjesma zaljubljenika"
  • "Uvijek ti"
  • "Nakon toliko godina", duet sa Paulom Jusić
  • "Volio bih da sam pjesnik"
  • "Ljubavna bol"
  • "Pusti me da plačem"
  • "Ti si moja poezija"
  • "Napiši jednu ljubavnu"
  • "Žene, žene"
  • "Davore" (posvećena Montenovom najboljem prijatelju, Davorinu Popoviću)
  • "Ne ljubi me tako jako"
  • "Vratio sam se živote"
  • "To je drugo lice ljubavi", duet sa Goranom Karanom
  • "Daleko, daleko", duet sa Borisom Novkovićem
  • "Djevojčice"
  • "Dunje i kolači", duet sa grupom Divas
  • "Dušo moja"
  • "Na kraju grada"
  • "Jedini moji"
  • "Ne budite me noćas"
  • "Pahuljice moja"
  • "Sinoć pod prozorom njenim"
  • "Stari", vokalna saradnja s Tifom, Fazlom i drugima
  • "Uvijek ti se vraćam"
  • "Nije vredno, sine moj", duet sa Dušanom Svilarom
  • "Nekako s proljeća", s Crvenom jabukom
  • "Šta je život" (2013)
  • "Kad ponovo tuga pokuca na vrata" (2013)
  • "Bella biondina" duet s Paulom Jusić
  • "Sve dok bude bilo i nas dvoje" duet sa Terezom Kesovijom
  • "Ovako ne mogu dalje" duet sa Danijelom Martinović (2001)

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

  • Muziko, ljubavi moja (1973)
  • Žene, žene (1975)
  • Moje pjesme, moji snovi (1977)
  • Za svoju dušu (1980)
  • Dolly Bell (1981)
  • Uvijek ti se vraćam (1984)
  • Moje najdraže pjesme (1985)
  • Romantična ploča (1986)
  • Kako da te zaboravim (1987)
  • Dunje i kolači (2004)
  • Samo malo ljubavi (2009)
  • Šta je život (2013)

Singlovi[uredi | uredi izvor]

  • Sviraj, gitaro moja / Još juče bili smo sretni (1969)
  • Tužna je muzika / Pružam ti ruke (1971)
  • Što sam ti skrivio, živote moj / Jedne noći u Decembru (1971)
  • Laž (1972)
  • Dušo moja / Nana (1973)
  • Pahuljice moja (1974)
  • Moj prijatelj ari / Mali mir (1974)
  • Adrijana / Novembar (1974)
  • Pjesma zaljubljenika / Znam sve o tebi (1975)
  • Hiljade bijelih marama / Kad nas jednom godine odnesu (1976)
  • Tajna žena / Kad smo pošli mi u šumu (1976)
  • Sarajevo, ljubavi moja / Kratak je svaki tren (1976)
  • Ljubavna bol (1977)
  • Cvite bili iz Đardina / Nemoj reći doviđenja (1977)
  • Volim te živote kakav jesi / Na kraju grada (1978)
  • Sunce djetinjstva / Putovanja, putovanja (1978)
  • Nije htjela / Nek' sviraju gitare (1978)
  • Ej, srećo moja / Čekat ću te (1978)
  • Adriana, Adriana / Bracera (1979)
  • Postoji li mjesto / Ti si moja poezija (1979)
  • Energoinvest (1982)

Kompilacijski albumi[uredi | uredi izvor]

  • Volim te živote kakav jesi (1978)
  • The Platinum Collection (2007)
  • The Best Of... // Live (2012)
  • 50 originalnih pjesama (2014)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]