Gabi Novak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gabi Novak 1961. u Mariboru

Gabi Novak, prva dama hrvatske šlageristike, velika muza i supruga Arsena Dedića, rođena u Berlinu.[1] Živi u Zagrebu.

Nakon djetinjstva provedenog u Berlinu i na Hvaru 1946. seli u Zagreb gdje pohađa osnovnu školu i diplomira na Školi primijenjene umjetnosti (grafički odjel). Neko vrijeme radi u Vjesniku, a zatim u Zagreb filmu kao crtačica i scenograf. Povremeno posuđuje glas animiranim likovima pa je privukla pažnju maestra Bojana Adamiča koji je u aprilu 1957. poziva na prvi koncert u Ljubljanu.

Godine 1958. pjeva "Sretan put" Ljube Kuntarića u filmu H-8 Nikole Tanhofera, 1959. nastupa na Zagrebačkom festivalu pjesmom "Ljubav ili šala" Milutina Vandekara. Obje pjesme iste su godine uvrštene na njenu prvu EP ploču. Od prvog albuma „Pjeva Gabi Novak“ (1961.) ostvaruje niz zapaženih interpretacija, najčešće na festivalima zabavne muzike u Zagrebu i Opatiji: "Oči" (61.), "Krovovi" (62.), "Upali cigaretu" (63.), "Još uvijek", "Prvi snijeg" (65.), "Adrese moje mladosti", "Za našu ljubav to je kraj" (66.), "Vino i gitare", "Bit ćeš uvijek moj" (67.), "Život to smo mi" (68.), "Vjeruj mi" (69.)...

Otkako je krajem pedesetih u Zagrebu učestvovala na jam sessionu sa Louisom Armstrongom i pjevala sa kvartetom Boška Petrovića, do nastupa na jazz festivalima na Bledu i saradnji s Herbom Gellerom, Johnom Lewisom, Artom Farmerom, Garyjem Burtonom, Zagrebačkim Jazz Kvartetom i B.P. Conventionom (uključivši vokalnu verziju Prohasnike "Intime"), Gabi Novak uvijek je podsjećala kako je njen vokalni stil deriviran iz popularnog jazza na tragu Doris Day, Peggy Lee i Helen Merrill.

Premda je u sedamdesete ušla hitom Hrvoja Hegedušića "Gazi dragi, srce moje", to desetljeće obilježila je ličnom i profesionalnom vezom s Arsenom Dedićem. Njegove otpjevane pjesme Željka Sabola ("Pusti me da spavam", (70.), Drage Britvića ("Kuća za ptice", (73.) i Zvonimira Goloba ("Grlice u šumi", (76.) pritajenu su, ali uvjerljivu vokalnu emocionalnost Gabi Novak dijelom usmjerile šansoni. Na prijelazu sedamdesetih u osamdesete svom klasičnom repertoaru dodala je naslove kao "Pamtim samo sretne dane" (79.), "On me voli na svoj način" (80.) i "Plava ruža zaborava" (81.), a postojanost četvrtog desetljeća rada potvrđuje pjesmama "Otok", "Nada" (86.), "Hrabri ljudi" (87.) i "Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi" (92.).

Kad se činilo da će pjevački opus Gabi Novak biti zaokružen antologijama "Retrospektiva" (1993.) i "Adrese moje mladosti" (1997.), ona se 2002. javila CD-om obrada kompozicija Arsena Dedića i standarda sa početka karijere u društvu dvostruko mlađih učesnika zagrebačke jazz scene predvođenih sinom Matijom Dedićem. Pod nazivom "Pjesma je moj život", 2003. dobio je četiri Porina, među njima i za album godine. Gabi Novak dobitnica je Vjesnikove nagrade za muziku Josip Slavenski, Nagrade Vlaho Paljetak i brojnih festivalskih priznanja.

Festivali[uredi | uredi izvor]

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

  • "Hrabri ljudi"
  • "Kako mogu vjerovati"
  • "Gore glavu"
  • "Nada"
  • "Pamtim samo sretne dane"
  • "Vino i gitare"

Diskografija[2][uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gabi Novak". Discogs (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-09-13. 
  2. ^ "Gabi Novak". Discogs (jezik: engleski). Pristupljeno 2017-09-13. 


System-users.svg Nedovršeni članak Gabi Novak koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.