Neolit

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Neolitik)
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Skulptura boginje iz neolita
Crtež na kamenu iz neolita

Mlađe kameno doba (također neolit i neolitik - ime dobija od grčkih riječi neos = nov, mlad + lithos = kamen) period je prahistorije u kojem je čovjek potpuno ovladao proizvodnjom i upotrebom oružja i oruđa od izglačanog kamena. Ljudske zajednice nisu istovremeno savladale ovu vještinu. One koje su ranije počele koristiti bolje oruđe, brže su napredovale i ušle su u neolit prije onih koji su u dalje klesali kamen. Najbrže su se razvijala društva na Bliskom istoku. Tamo je mlađe kameno doba počelo oko 7000 godina p. n. e. Na središnjem Balkanu je mlađe kameno doba počelo teko oko 5500. godine p. n. e. Pored novog načina obrade kamena i izrade boljeg lovačkog oružja, čovjek neolita je usavršio ribolovni alat, naučio izrađivati glineno oruđe i napravio prvi razvoj. Ipak, najvažnije od svega je bilo pripitomljavanje životinja i uzgoj divljih žitarica.

Karta Evrope u srednjem neolitiku

Osnovna obilježja mlađeg kamenog doba su razvoj zemljoradničke i stočarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja tj. prijelaz na sjedilački način života, te proizvodnja keramičkog posuđa i drugih predmeta od pečene gline. Kameno se oruđe oružje i dalje proizvodi (sve do u brončano doba), a javljaju se tehnike glačanja i poliranja. Umjetnost se ogleda u ukrašavanju keramičkih posuda, figuralne plastike i različitih kultnih predmeta.

Mlađe kameno doba se nije ravnomjerno pojavljivalo u svim krajevima svijeta niti na evropskome tlu. Negdje nastaje postupnim razvojem, negdje kao posljedica naglog lokalnog preobražaja, a u neka područja stiže seobom nove populacije. Radi se o dugotrajnom procesu koji se odvijao između 12. i 6. milenija p. n. e. Britanski prahistoričar Gordon Childe uveo je u znanost pojam neolitičke revolucije, prve revolucije u historiji ljudskog roda koja ima društveno-privredni karakter.

Neolitičke se promjene nisu svuda odvijale istovremeno. Novosti se pojavljuju prije što bliže idemo prema JI, Grčkoj i Maloj Aziji, tj. bliže žarištima - pokretačima društvenih tokova. Teorija o plodnom polumjesecu zasniva se na činjenici da su prvi koraci u proizvodnji načinjeni u prostoru koji čini široki luk što se pruža visoravnima (ne dolinama) od Levanta preko Male Azije do iračkog Kurdistana, južno od Kaspijskog jezera, a ovija se oko velikih pustinjskih prostranstava (Arapska, Sirijska, Iranska pustinja). Pravo poljodjelstvo počinje, dakle, neovisno u različitim dijelovima svijeta, u različita vremena, s uzgojem različitih biljaka (plodni polumjesec - pšenica, ječam, mahunarke oko 8000. g. p. n. e.; Azija - riža, proso oko 6000. g. p. n. e.; Srednja Amerika - kukuruz, grah, krompir u 7. mileniju p. n. e.)

Protoneolitik[uredi | uredi izvor]

Prijelazno razdoblje između mezolitika (srednjeg kamenog doba) i mlađeg kamenog doba naziva se protoneolitik (grč. protos=prvi, prednji).

Tada kasni mezolitik ne zadržava izvorne osobine klasičnog mezolitika, već se nazire prijelaz sa skupljanja i lova na proizvodnju hrane, kao i pripitomljavanje životinja. Pojava pripitomljenih životinja potvrđena je arheološki u području Kurdistana (Zagroz planine), ali nema dokaza o uzgoju biljaka. Ipak određeni arheološki nalazi poput kamenih žrvnjeva i mužara, batova i bruseva, jama za zalihe i sl. svjedoče o promjenama u privredi. Važan izvor prehrane postaju samonikle žitarice čija je postojbina upravo u području Bliskog i Srednjeg Istoka. Istovremeno se javljaju tragovi prvih trajnih naselja koji sugeriraju sjedilački način života (sedentizam), što je vidljivo u ostacima nastambi, a također ga potvrđuju skladištenje i čuvanje hrane, ostaci flore i faune koji pokazuju na izmjenu godišnjih doba, te pokapanje mrtvih u sklopu naselja.

Primjeri protoneolitičkih zajednica su Karim Shahir kultura u području Kurdistana (Zagroz planine)i natufijenska kultura na području današnjeg Izraela i Jordana (10000. – 8300. g. p. n. e.), za koju su karakteristična trajna naselja na otvorenom: Ejnan, Jerihon i Beidha, ali se još uvijek naseljavaju i pećine. To su djelomično ukopane nastambe kružnog tlorisa koje imaju donji dio od kamena, gornji od trske i rogožine, a centralni stup nosi krovnu konstrukciju. Smještene su oko centralnog prostora u kojem je ukopano više jama obljepljenih ilovačom, a koje su služile za spremanje zaliha žitarica. Natufijenska kultura u svome je prostoru pojam nečeg novog, a to je osnivanje seoskih zajednica i uvođenje žitne ishrane. Bitno je nova društvena kategorija ruralni život sa standardiziranim stambenim elementima i dugotrajnim boravkom na jednom mjestu kroz više generacija, dakle barem stotinu godina.

U Evropi, protoneolitičkom razdoblju pripada kultura Lepenskog vira čija je privreda (lov i ribolov) tipično mezolitičko, ali sjedilački način života u naseljima bliže je mlađem kamenom dobu.

Pretkeramičko mlađe kameno doba[uredi | uredi izvor]

Ovim nazivom se obilježavaju zajednice koje su u različitim dijelovima svijeta dosegle nivo mlađeg kamenog doba u svim aspektima (privrednom, društvenom, duhovnom) osim u poznavanju keramičke proizvodnje.

Najprije je ta pojava uočena na Bliskom Istoku - pretkeramički Jerihon A i B, Çatal Höyük, Asikly Hoyuk, Cayonu, Hacilar, Jarmo - gdje vrlo stabilne klimatske prilike početkom holocena pogoduju razvoju zajednica koje uzgajaju biljke i nastavljaju s pripitomljavanjem životinja. Slične pojave uočene su u Kirokitiji (Kipru) i u grčkoj Tesaliji (tesalski pretkeramik). Sve ovo dovodi do porasta broja stanovnika i stvaranja velikih naselja, a na Bliskom istoku i u Anatoliji i do početaka stvaranja gradova.

Neolitske stambene kuće[uredi | uredi izvor]

Postoji više vrsta zemunica, prema tome da li su potpuno ili samo djelimično ukopane, ili su čitave iznad tla. Među njima postoji i razlika u konstrukciji. Ima onih koje su izgrađene samo od zemlje, a ima ih i kod koji je skeletni sistem od kolja. Zajedničko za sve zemunice je građevinski materijal od kojeg su napravljene, zemlja, po čemu su i dobile naziv. Sasvim ukopana zemunica ima s gornje strane pokrov od kolja, zemlje i granja. U prostor se ulazi usječenim stepeništem. Savršeniji tip je djelimično ukopana zemunica. Tlocrt je kružni ili ovalni. Nosivi dio je skeletod kolja u obliku kupe, povezan pletarom. U sredini prostorije bilo je ognjište, oko kojeg je bila izgrađena zemljana ovalna klupa za sjedenje i spavanje. Građena je i zemunica koja nije ukopana, i to samo od zemlje, u vidu nekog nepravilnog potkupolnog prostora.

Neolitska kuća od drveta[uredi | uredi izvor]

Glavni tip neolitske kuće predstavljaju sojenice. Kao zemljane i kamene kuće i one se pojavljuju samo u većim grupama, obrazujući manja ili veća grupisana naselja. Sojenička naselja su građena uz obale rijeke, jezera i mora, kao što to rade i danas neka azijska i afrička plemena, koja se nalaze na primitivnom stepenu društveno-ekonomskog razvoja. Sve kućice bile su izgrađene na prostranoj podnici od drvenih oblica i naboja zemlje. Ovakva uzdignuta podnica, terasa sa ogradom, leži na sistemu kolja gusto pobijenog u vodi, ili uz obalu, do koje vodi širi ili uži most, čija se podnica može ukloniti, da bi se sojeničko naselje odvojilo od okoline i tako zaštitilo od eventualnih opasnosti. Svaka sojenica u tlocrtu je pravougaonik, sa jednom ili dvije prostorije. U prvoj je bilo ognjište, druga prostorija, ukoliko je postojala, služila je za spavanje. Konstruktivni sistem je bio drveni sklop stubaca, greda i kosnika, ili su zidovi građeni od horizontalno postavljenih greda na preklop. Ispuna zida je najčešće pleter od pruća, spolja i iznutra oblijepljen malterom od blata. Dvovodni krov je imao pokrivač od slame i šindre. Između koliba, u podnici, bilo je otvora kroz koje se silazilo do čamaca na vodu. Čamci su bili izdubljeni iz jednog debla. Sojenička naselja na teško prilaznim močvarnim terenima (tresištima) zovu se "glibice". Sojenice se grade kroz čitav period neolita i kasnije u bakarnom, bronzanom i željeznom dobu.

Neolit u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Rekonstrukcija sojeničkog naselja u Tuzli

Neolit je na području BiH nastajao oko 5500. godine p. n. e., a trajao je sve do 4000. godine p. n. e. Osnovna obilježja neolita su razvoj zemljoradnje i stočarstva, pripitomljenje životinja, te pojava ruralnih naselja tj. prelazak na sjedilački način života.

Na prostoru BiH postoji veći broj nalazišta iz vremena neolita. Dijele se na:

  • Starčevaćka grupa
  • Kakanjska grupa
  • Butmirska grupa

Butmirska grupa je dobila ime po jednom od najznačajnijih nalazišta iz neolitskog perioda u Evropi - Butmiru kod Sarajeva. Smatra se da je butmirska grupa nastala oko 4000. godine p. n. e. Najpoznatija nalazišta neolita butmirske grupe BiH su: Butmir kod Sarajeva, Obre II kod Kaknja, Zelena pećina na Buni te Lisičići kod Konjica.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: