Vinčanska kultura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vinčanska kultura na Balkanu
Vinča figurina, British Museum
Prostiranje Vinčanske kulture

Vinčanska kultura predstavlja mlađeneolitsku i ranoeneolitsku kulturu jugoistočne Evrope (između prvih vijekova 5. milenija i prvih vijekova 4. milenija p.n.e).

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Vinčanska kultura je nazvana po lokalitetu Vinča, koje se nalazi na desnoj obali Dunava, u selu Vinča, 11 km nizvodno od Beograda. Iskopavanja započela su 1908. god.

Matična oblast Vinčanske kulture obuhvata prostor centralnog Balkana, a u trenutku kada je dostizala vrhunac podudarala se sa teritorijom koju je u mlađem i srednjem neolitu obuhvatala Starčevačka kultura.

Osobine[uredi | uredi izvor]

U neolitskoj arheologiji jugoistočne Evrope učvrstila se podjela na rani, srednji i mlađi neolit. Rani neolit je vrijeme dolaska neolitskog paketa (sa ili bez populacionih kretanja, svejedno) i hronološki se smješta oko 6000 - 5800 godine p.n.e. Srednji neolit je doba starčevačke kulture u užem smislu reči, dok je mlađi neolit vrijeme vinčanske kulture.

Nosioci vinčanske kulture imali su mješovitu ekonomiju. Osnovne djelatnosti bili su stočarstvo (govedo, svinja, ovca, koza i pas) i poljoprivreda (pšenica, ječam), ali su se bavili lovom, ribolovom i prikupljanjem divljih plodova (zova, kupina, divlje grožđe).[1]

Najranija metalurgija bakra u Evropi potiče sa vinčanskih lokaliteta Belovode i Pločnik u Srbiji.[2][3] Bila je to rana i limitirana forma proizvodnje. Izrađivali su se ukrasni detalji u proizvodnji keramike i sitnice bez upotrebne vrijednosti.[4]

Još uvek je nerazjašnjeno značenje tajanstvenih simbola koji su urezani na keramici i figurinama vinčanske kulture. Pretpostavlja se da su bili oznake vlasništva, kaucija, piktogrami ili slikovno ili fonetsko pismo.

Ovdje se javlja i svastika koja predstavlja jedan od prvih solarnih simbola u kulturama skoro svih krajeva svijeta.

Vinčanska kultura u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

U sjeveroistočnoj, odnosno istočnoj Bosni, vinčanska kultura utvrđena je na području između Drine i Bosne, odnosno Usore, a na jug se širi do doline Spreče, pa dolinom Bosne do Tešnja i dolinom Drine do Goražda. Najznačajnija njena nalazišta su Gornja Tuzla i Varoš, Luka kod Koraja (Lopare), Gradina u Gornjoj Slatini-Grbaci (Šamac), Gradić u Matiću (Orašje), Donja Tuzla, Lug kod Zupčića (Goražde), Debelo brdo u Ularicama, Vinogradine u Ševarlijama (stariji sloj) i Stjenčice u Šijama (sva oko Doboja) i Malo brdo u Kaloševiću kod Tešnja. Na navedenom području, predstavljena je svojom perifernom, dosta osiromašenom varijantom, sa skromnijim sadržajem. Vodeći keramički element predstavljaju bikonične zdjele i posude na nozi, te kanelirani ornamenti.[5]

Istočnobosansku varijantu odlikuju i neke posebnosti, nepoznate u drugim oblastima rasprostiranja vinčanske kulture (npr. šiljasto dno ili valovit obod na posudama-Gornja Tuzla).

Jedna od vrlo važnih osobina vinčanske kulture u istočnoj Bosni je i poznavanje bakra i tehnologije njegove prerade. Ova osobina je, za sada, vezana samo za naselje u Gornjoj Tuzli, gdje su, u tamošnjim slojevima III i II, pronađeni ukrasni predmeti od bakra, a u pojedinim slojevima je utvrđeno prisustvo bakarnog oksida.

Zahvaljujući njemačkom arheološkom institutu i fakultetu iz Kiela obavljena su 2009. geomagnetska snimanja u Lugu kod Goražda, koja su ustanovila naselje iz perioda Vinčanske kulture, staro više od sedam hiljada godina. Oko naselja nalazi se i jedan zaštitni jarak. Uz ostatke kuća, pronađeni su dijelovi alata, fragmenti kuhinjske keramike te niz drugih predmeta iz tog perioda. Botaničari iz Njemačke vrše i ispitivanje sastava zemljišta kako bi utvrdili i koje su se žitarice uzgajale u tom periodu s obzirom da je na ovom lokalitetu pronađen i žrvanj za mljevenje ječma.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vasić, Miloje (1932). Preistorijska Vinča I [Prehistoric Vinča I]. Beograd.
  • Vasić, Miloje (1936). Preistorijska Vinča II [Prehistoric Vinča II]. Beograd.
  • Vasić, Miloje (1936). Preistorijska Vinča III [Prehistoric Vinča III]. Beograd.
  • Vasić, Miloje (1936). Preistorijska Vinča IV [Prehistoric Vinča IV]. Beograd.
  • Chapman, John (1981a). Vinča kultura u jugoistočnoj Evropi: Studies in Chronology, Economy and Society. 1. Oxford: BAR.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]