Kakanjska kultura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Migracije u Evropi u doba neolita
Neolítico en Europa.png
Neolit u Evropi. Prostorni raspored Starčevačke i Impreso kulture čijom simbiozom u srednjoj Bosni je stvorena baza za daljnji razvoj i nastanak Kakanjske kulture

Kakanjska kultura je kultura mlađeg kamenog doba (neolit) koja se razvila na području Bosne i Hercegovine. Neolit Bosne i Hercegovine, koji zahvata period od VI do početka III milenijuma, odražava postupnost kulturnohistorijskog razvoja.

Centralna Bosna, područje sarajevske, visočke i zeničke kotline, od prahistorije pa dodanašnjih dana bilo je jedno od glavnh područja naseljavanja. Tome su pridonijeli prvenstveno sam geografski položaj, kao i doline rijeka Bosne i Neretve, koje su bile spona između jadranskog (sredozemnog) i centralnobalkanskog odnosno panonskog prostora. Tu se desila neobična simbioza Starčevačke i mpresso kulture koja će biti osnova za razvoj prve originalne pojave stvorene tokom srednjeg neolita na ovim prostorima - Kakanjske kulture.[1]

Zastupljena je ukupno do sada sa šest poznatih lokaliteta : Obre I (stratum III i IV ), Kakanj – Plandište, Arnautovići, Okolište I, Papratnica – Zagrebnica i Tuk. Lokaliteti su smješteni uglavnom u dolini ili pritokama rijeke Bosne. Tri lokaliteta nalaze se u blizni samog Kaknja; Kakanj -Plandište (eponimni lokalitet ), Obre I i Papratnica – Zagrebnice. Lokalitet Tuk kod Zavidovića smješten je sjeverno od Kaknja, Arnautovići su udaljeni desetak kilometara prema jugu, dok se Okolište nalazi u blizini Visokog.

Kasnije će kakanjska kultura dosta utjecati na formiranje Butmirske kulture, najznačajnije neolitske kulture u centralnoj Bosni.

Faze razvoja[uredi | uredi izvor]

Hronološki se izdvajaju tri faze njenog razvoja.

Rana faza / Kakanj I ili protokakanjska faza[uredi | uredi izvor]

Zastupljena je na lokalitetu Obre I, sloj III, i najstariji slojevi u Kaknju. Fizionomiju ove faze određuju starčevačka i impresso osnova, od kojih je prva u nasljeđe protokakanjskoj kulturi ostavila bogatu barbotino prskanu keramiku, a druga neke tipove monohromne keramike bogate u oblicima (poluloptaste posude s ravnim dnom, tanjuri s uvijenim obodom, bikonične zdjele, ritoni). Zanimljivi oblici za monohromnu keramiku jesu tulipanske kupe. Pred kraj faze javljaju se i zvonolike noge.[1]. Boje su smeđa, sivkastosmeđa, ponekad firnis. Krajem faze dolaze do izražaja zvonolike noge.[2] Ornamentika rane faze dosta je jednostavna i riječ je uglavnom o plastičnim okruglim ispupčenjima i urezanim motivima u vidu šrafirane trake, trouglova, rombova i snopova urezanih linija.[3]

Već tada se pojavljuju i kakanjski ritoni. Riton je drevna keramička posuda za čuvanje tekućina namijenjenih za obrede. Po ovim predmetima kakanjska kultura se uvrštava u širok krug neolitskog kompleksa koji je njegovao kult plodnosti (od sjeverne Italije, Dalmacije i Epira do Egeje).[4]

Srednja faza / Kakanj II ili klasična faza[uredi | uredi izvor]

U ovoj fazi javljaju autohtoni kakanjski oblici, te potpuno se prekida veza sa Starčevo – impresso kulturom (nestaje barbotin ). Monohromna keramika još uvijek je nosilac keramografije ove kulture. Karakteristike koje se ističu kod ove keramike su upotreba zvonolikih nogu i oblik kakanjskog ritona s masivnim koničnim nogama. Jedna od izrazitih karakteristika ove faze i kakanjske kulture u cjelini jesu rebrasti ukrasi na plitkim tanjirima.[1]

Kasna faza / Kakanj III[uredi | uredi izvor]

Potvrđena jedino na lokalitetu Arnautovići, gdje je pronađeno dosta fragmenata crnopolirane keramike koja je svojstvena butmirskoj kulturi. Izdvojene su određene varijante grube i fine keramike. Među grubom keramikom razlikujemo barbotinsku i običnu grubu keramiku, a u okviru fine keramike: monohromnu, crnoglačanui spiralnu keramiku.[5]

Analizom nalazišta može se zaključiti da su nosioci kakanjske kulture pravili kako zemunice, tako i nadzemne stambene objekte, a među njima se ističu, skupine kuća sa odgovarajućim ljevkastim jamama, pojedinačnih kuća nadzemnog tipa sa pripadajućim ognjištem i radioničkim centrom.

Od pokretnog materijala javljaju se glačani i kremeni materijal : kamene kalupaste, jezičaste ili glačane sjekire, nedovoljno obrađeni kremeni nožići, brusevi, strugače, borere. Koštani materijal kakanjske kulture obuhvata šila, glačale i spatule.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Neolitsko doba, s.16". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  3. ^ "Matej Mitrović – Neolitik Bliskog Istoka i jugoistočne Europe". SVEUČILIŠTE U ZADRU Odjel Za Arheologiju, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  4. ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. ^ "Edina Kadić: ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA". Filozofski fakultet Sarajevo, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. ^ "Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA". Pristupljeno 9. 2. 2016.