Zelena pećina
| Zelena pećina | |
|---|---|
  | |
| Lokacija | Vrelo Bune, Blagaj,  Bosna i Hercegovina |
| Koordinate | 43°15′26″N 17°54′14″E / 43.257202°N 17.903986°E |
| Opasnosti | poskoci, nepristupačan teren |
| Pristup | izuzetno težak pristup |
| Rasvjeta | Ne |
| Prijevod | Green Cave |
Zelena pećina nalazi se u Blagaju, 10-ak km jugoistočno od grada Mostara, Bosna i Hercegovina. Smještena je na gotovo nepristupačnoj lokaciji, na stijeni iznad izvorišta rijeke Bune.
Zelena Pećina sastoji se od dva pripećka (abri), tzv. Velike i Male pećine. Obe pripadaju jednom jedinstvenom sistemu a odvojene su manjom izbočinom stijene.
Dubina Male pećine iznosi prosječno 7 m, a širina 10–12 m. Otvorena je prema jugu, odnosno jugozapadu. Velika pećina predstavlja jako uvučen pripećak, okrenut prema jugu, odnosno jugozapadu. Sastoji se od širokog prednjeg dijela i izduženog, uskog zadnjeg dijela. Veće i manje gromade pećinskog kamena prekrivaju površinu prednjeg dijela, dok ga u zadnjem dijelu nema. Na sredini je centralni kamen, koji rastavlja zadnji dio pećine od širokog ulaznog dijela. Kamen leži u svom prvobitnom, prirodnom položaju i služi kao neka vratna pregrada. Centralni kamen je otprilike granica dokle dopiru sunčani zraci. Tavanski prekrivač je vrlo nepravilan. U prednjem dijelu još postoji pravilan svod, ali se tavan zadnjeg dijela formirao kao čitav niz malih ali visokih usjeka, nastalih izlokavanjem, jer voda s površine brijega prodire kroz pukotine prema pećini.
Pećinska fauna
[uredi | uredi izvor]Prilikom posjete speleologa iz Sarajeva, u maju 2021. godine, uočena je porodiljska kolonija šišmiša.
Arheologija
[uredi | uredi izvor]Zelena pećina je poznata kao prahistorijsko pećinsko naselje. Arheolozi su utvrdili postojanje tri stratuma (sloja). Nalazi ukazuju da je čovjek ovdje boravio od ranog i srednjeg neolita (sloj III), u mlađem neolitu (sloj II), i na kraju u eneolita (bakarno doba) i početku bronzanog doba (sloj I). To je dugi period od nekoliko hiljada godina, od kraja 6. og milenijuma do početka 2. og milenijuma. Nakon toga dolazi do populacijske smjene, koja zahvata sve dijelove Balkanskog poluostrva, koja dovodi do indoevropeizacije ovih oblasti. Neolitske kulture nisu mogle izdržati snažan pritisak s Istoka i Zelena pećina, zajedno sa velikim brojem neolitskih naselja, bila je zauvijek napuštena.
Sloj III
[uredi | uredi izvor]Najdublji sloj III (0,40-0,95 m), pripada starijem neolitu i najbogatiji je keramičkim ostacima. Prisutna je ornamentalno bogata, raznovrsna impresso keramika. Uglavnom je riječ o grubo rađenim posudama, većih dimenzija, s hrapavim i često neravnom vanjskom površinom, dok je unutrašnja strana nešto pažljivije urađena, ponekad i glačana. Od pronađenih fragmenata ni jedan ne daje čitav profil posuda. Ornamenti su izvedeni utiskivanjem (prstom, noktom ili nekim oruđem) ili žigosanjem motiva u još nepečenu površinu posuda. Obje tehnike su podjednako zastupljene. Ornamentalni motivi i to - utisci prsta i nokta pri izradi, zatim klasa, pletene košare ili motivi izvedeni nekom vrstom školjke susreću se po čitavom mediteranskom prostoru (Sicilija, Tunis, i na Apeninskom poluostrvu) pa se zato i zovu circummediteranski motivi.
Pored impresso keramike, stratum III sadržavao je niz primjeraka monohromne uglačane, najčešće tamnosive keramike, dok bojana keramika izostaje. U cijelom stratumu III nađena su svega dva fragmenta posuda s crvenim glačanjem (boja dobijena intenzivnim pečenjem).
U Zelenoj pećini su nađene kosti djeteta iz čega se izvukla teorija da je dijete bilo žrtvovano radi prosperiteta naselja, međutim, bez detaljne analize kostiju ne bi se trebale raditi takve pretpostavke jer je priordna smrt itekako moguća.
Ovdje su nađene i kultne vaze na četiri noge - ritoni. Ovakve posude su jedna od bitnih karakteristika srednjeg neolita na jadranskom području.
Sloj II
[uredi | uredi izvor]Kulturni sadržaj sloja II čini crna (samo pojedinačno tamnosiva i smeđa), vrlo dobro glačana keramika. To su visoke zdjele s izvijenim ili naglašenim obodom. Ova keramika iz Zelene pećine pripada kako u cjelini tako i u pojedinostima vrsti keramike koja se susreće u Lisičićima kod Konjica, odnosno Lisičićkoj kulturi
Sloj I
[uredi | uredi izvor]Najznačajniji nalaz u sloju I predstavljaju fragmenti keramike Vučedolske kulture. Toj vrsti keramike odgovara oblik drške i ornament izveden furchenstich tehnikom.
Zelena pećina proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Alojz Benac - Zelena pećina, Istorijat istraživanja i terenski podaci, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. sv. XII, Sarajevo 1957.
- Alojz Benac - Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Zelena pećina - prahistorijsko pećinsko naselje u Blagaju, arheološko područje". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala, 29. 9. 2020. Pristupljeno 9. 2. 2017.
