Danilska kultura

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mapa širenja Impresso kulture u Evropi

Danilska kultura iz perioda neolita (4500-3900. p. n. e.) javlja se u predjelima jadranske obale, a ime je dobila po lokalitetu Danilo, istočno od Šibenika u Hrvatskoj. Godine 1951. Duje Rendić-Miočević obavio je probna iskopavanja, a Josip Korošec 1953. i 1955. sistematska. Glavna su nalazišta Danilo, Smilčić sa nalazima Impresso i Danilske kulture, Bribir, Pokrovnik, Škarin Samograd, Gudnja.

Nalazi[uredi | uredi izvor]

Ljudi su živjeli u ukopanim kružnim kolibama (Danilo), u nadzemnim kružnim kućicama (Smilčić), ili u nadzemnim četvrtastim kućama od isprepletenog pruća s podom od nabijene gline (Bribir) i krovom od slame ili trstike. Pećine su služile kao privremene naseobine. Naselja su pretežno na istim položajima kao i ona iz prethodne faze - Impresso kulture, redovito uz ležišta gline, obradivo plodno zemljište, usred polja, u blizini izvora vode, najčešće u dolinama a ponekad uz morsku obalu, dijelom zbog ribarstva.

Uzgajali su koze, ovce, goveda i svinje. Lovili su: jelena, srnu, divlje svinje, lisice, ptice. Bavili su se ribolovom i vadili školjke.

Kameni predmeti su noževi od opsidijana, strugala, pile, svrdla, strelice, žrvnjevi, sjekire i čekići. Ukrasnii predmeti su narukvice, prstenje, zrna za ogrlice.

Keramika[uredi | uredi izvor]

Posude[uredi | uredi izvor]

Keramičke izrađevine po obliku su poluloptaste zdjele sa zaobljenim dnom, loptaste i jajolike posude s prstenastim iglama ili stožastim nogama, zvonolike čaše, tanjuri.[1]

Posude su bogato ukrašene, udubljivanjem, urezivanjem, žigosanjem, reljefnim oblikovanjem kombinirano s crvenom i bijelom inkrustacijom. Ukrasi su strogo geometrizirani a prevladavaju trouglovi ispod oboda sa mrežasto ispunjenim linijama, rombovi, cik-cak, meandar, šahovska polja, a najčešći je spiralni S i C ukras koji je i posebno svojstvo kulture. Ukrašavanje se izvodilo prije pečenja, osim možda bojenja i inkrustacije. Pretežno je pečena u žutom i ciglastocrvenom jednoličnom tonu, u zatvorenim pećima.

Pronađena plastika predstavlja ljudske likove u zvonolikom i ljevkasti obliku. Neke figure imaju bradavičasta ispupčenja. Životinjski likovi su urađeni često sa pravouganom pločicom na kojoj je uzdužno kanal. Neke figure imaju oblik falusa.

Ritoni[uredi | uredi izvor]

Danilsku keramiku karakteriziraju posude s četiri zdepaste noge, s nakošenim dnom premazanim crvenom bojom i visokom prstenastom ručkom. Smatra se da je ta posuda (riton) služila u kultne svrhe u obredima povezanim uz plodnost i napredak zajednice. Starije posude imaju četiri (životinjske) noge a mlađe dvije ljudske klečeće noge. Pronađeni su na cijeloj jadranskoj obali, od tršćanskog zaljeva do unutrašnjosti Grčke i na nalazištima Kakanjske kulture.

Pronađeni materijal odgovara materijalu iz južne Italije, iz Sera d'Alto perioda. U dijelu naučne javnosti Hrvatske (J. Korošec, T. Bregant, Š. Batović), Danilska kultura se tumači kao autohtona, a većina arheologa smatra da je nastala migracijama nosilaca Impresso kulture. Kultura se proširila i dublje u unutrašnjost pa se nastanak Kakanjske[2] i Butmirske kulture[3] smatra kao nastavak širenja neolita sa Jadrana.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Matej Mitrović – Neolitik Bliskog Istoka i jugoistočne Europe". SVEUČILIŠTE U ZADRU Odjel Za Arheologiju, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  2. ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  3. ^ "Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA". Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Marija Gimbutas - The Goddesses and Gods of Old Europe". University of California Press - Berkeley, Los Anfeles. Pristupljeno 9. 2. 2017.