HŠK Zrinjski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
HŠK Zrinjski Mostar
HŠK Zrinjski.png
Puno imeHrvatski športski klub
Zrinjski Mostar
NadimakPlemići
Osnovan1905.
LokacijaMostar, Bosna i Hercegovina
AdresaStjepana Radića 45,
88000 Mostar
Boje   
StadionBijeli Brijeg
Kapacitet25.000[1]
PredsjednikBosna i Hercegovina Denis Lasić
TrenerBosna i Hercegovina Sergej Jakirović
LigaPremijer liga BiH
FederacijaN/FSBIH
Pozicija
2021/22.
1. mjesto
Boje ekipe
Kit body redrightsash.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Kit body whiterightsash.png
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Veb-sajthskzrinjski.ba

Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar bosanskohercegovački je nogometni klub iz Mostara. Osnovan je 1905. Takmiči se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Još 1896. ugledni mostarski Hrvati zatražili su da se osnuje sportsko društvo hrvatske omladine pod nazivom "Hrvatski sokol”, što nije bilo dopušteno[nedostaje referenca]. Ipak, nešto manje od deset godina poslije, 1905. u prostorijama "Hrvoja", hrvatska omladina na čelu s profesorom Kuštrebom osniva đački sportski klub koji 1912. prerasta u gimnazijski sportski klub "Zrinjski" Mostar. Uspješan rad i rezultati kluba bilježe se do 1914, kada mu se zabranjuje rad. Tek 1917. godine HŠK "Zrinjski" Mostar stapa se s Hrvatskim radničkim omladinskim sportskim klubom, koji je postojao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Objedinjeni klub dobio je novo ime "Hercegovac".

Prvak Mostara 1923.[uredi | uredi izvor]

Zrinjski je postao prvak Mostara pobijedivši na svom terenu preko puta Stare bolnice jakog konkurenta jugoslavenski sportski klub rezultatom 1:0. Na jedinoj klupskoj fotografiji iz tog vremena zapisan je kompletan sastav: Smoljan, Vrančić, Vlaho, Bebek, Janjušić, Omerović, Golić, Miličević, Omeragić, Kučinović i Štimac. Vrijedne podatke o djelovanju kluba u razdoblju između dva svjetska rata pamti Ivan Rebac. Iako je Zrinjski bio omiljen kod građanstva, nije imao naklonost vlasti. Evo dva podatka koja to potvrđuju. Od petnaest fudbalera Zrinjskog samo je jedan bio zaposlen, za razliku od JŠK-a gdje su rijetki bili bez posla, a 1936. Zrinjskom je zbog hrvatskog grba zabranjen nastup u Dubrovniku.

U četvrtom desetljeću 20. vijeka Zrinjski je često gostovao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci. Na osnovi dvije sačuvane fotografije iz 1933. i 1934. za Zrinjski su tada igrali Šarac, Nuić, Mijan, Ćurković, Buhač, Komljenović, Novak, Boban, Šunjić, Vlak, Barbarić, Rotin i Rebac. Normalno da je spisak svih igrača teško kompletirati, ali sigurno da su dres plemića nosile desetine fudbalera u tom razdoblju.

Više u sjećanjima, nego u dokumentima, ostalo je zapamćeno da su predsjednici Zrinjskog bili Miško Mikulić, Drago Turkelj, Jakša Miljković, Blaška Slišković. Drugi svjetski rat poremetio je razvoj Zrinjskog. Tokom 1941. Zrinjski se zajedno sa SAŠK-om iz Sarajeva i Hrvojem iz Banje Luke priključio Prvoj hrvatskoj ligi koja je formirana spomenute godine nakon što je NDH bila primljena u članstvo FIFA-e. Iz tog razdoblja ostale su fotografije iz susreta Zrinjskog protiv splitskog Hajduka i zagrebačkog Građanskog. Također je ostao trag da je Zrinjski u Mostaru 1943. igrao protiv Muslimanskog omladinskog kluba Jedinstvo i pobijedio rezultatom 2:1.

Tokom Drugog svjetskog rata Zrinjski nastupa u ligi Nezavisne Države Hrvatske. U nezavršenom prvenstvu 1941. klub zauzima četvrto mjesto sa devet bodova. Godinu poslije u grupi D (grupa sa klubovima iz BiH) Zrinjski zauzima drugo mjesto iza sarajevskog SAŠK-a [2].

Pola vijeka zabrane[uredi | uredi izvor]

Nakon Drugog Svjetskog rata klubu je opet zabranjen rad. Tada je nova vlast zabranila svim sportskim i kulturnim udrugama s nacionalnim predznakom obnovu rada. Ova zabrana rada kluba je trajala punih 47 godina pa je tek 1992. svečano u Međugorju obnovljen rad "Hrvatskog športskog kluba "Zrinjski" Mostar". Od obnavljanja rada, u junu 1992. HŠK "Zrinjski" se takmičio u tri različita prvenstva, ali uvijek u najkvalitetnijem rangu koji je u određenom razdoblju postojao.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Nastupi u Evropskim takmičenjima[uredi | uredi izvor]

Svoj prvi nastup u Evropi Zrinjski je zabilježio u ljeto 2000, kada je Zrinjski nastupio u prvom kolu Intertoto kupa protiv švedske Västra Frölunde. U prvoj utakmici Zrinjski je izgubio 1:0, a u uzvratu u Mostaru bili su jako blizu prolaska u drugo kolo jer su vodili pogocima Miloša i Buhića, ali su u produžetku primili pogodak koji ih je izbacio.

U sezoni 2005/06. igrali su u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Nakon pobjede u gostima protiv Luksemburškog prvaka Dudelangea od 1-0 u uzvratu pod Bijelim Brijegom je doživljena prava katastrofa, Zrinjski je poražen sa 4-0 i tako je završio svoj izlet u Evropu.

U sezoni 2006/07. Zrinjski je izborio takmičenje u Intertoto kupu gdje su u prvom kolu pobijedili predstavnika Malte FC Marsaxlokk ukupnim rezultatom 3-0, a u drugom kolu su ispali ukupnim rezultatom 4-2, nakon poraza na svom terenu od 3-1 protiv Izraelskog tima Maccabi Petach Tikva.

Sezonu 2007/08. Zrinjski je otvorio utakmicom protiv Partizana na Bijelom Brijegu u okviru kupa UEFA. Nakon nereda koje su pokrenuli navijači Partizana utakmica je bila na rubu prekida, ali je ipak nastavljena a Zrinjski je izgubio 6-1. U uzvratnoj utakmici u Beogradu, Zrinjski je izgubio 5-0. Međutim, Partizan je nedugo kasnije izbačen iz evropskih takmičenja zbog divljanja navijača, a Zrinjski je umjesto njega prošao dalje. Protivnik mu je bio FK Rabotnički, a Zrinjski je izbačen ukupnim rezultatom 1-2.

U sezoni 2008/09. protivnici su mu bili Vaduz, koji su izbacili, te Braga, od koje su izgubili ukupnim rezultatom 0-3.

U sezoni 2009/10. ispali su od slovačkog Slovana. U prvoj utakmici ostvarili su pobjedu od 1-0, međutim, u drugoj su izgubili 4-0 i tako se oprostili od Evrope.

Sezona 2010/11. obilježena je pobjedama nad kazastanskim Tobolom[3] i sanmarinskim Tre Penneom, koji su izbacili zanimljivim rezultatom 13-3, u dvije utakmice[4], ali i ispadanjem od danskog Odensea, ukupnim rezultatom 3-5.[5]

Utakmice[uredi | uredi izvor]

Sezona Takmičenje Runda Klub Domaćin Gost Ukupno
2000. Intertoto kup 1K Švedska Västra Frölunda 2–1 0–1 2–2 Symbol delete vote.svg
2005/06. Liga prvaka 1KV Luksemburg Dudelange 0–4 1–0 1–4 Symbol delete vote.svg
2006. Intertoto kup 1K Malta Marsaxlokk 3–0 1–1 4–1 Symbol keep vote.svg
2K Izrael Maccabi Petah Tikva 1–3 1–1 2–4 Symbol delete vote.svg
2007/08. Kup UEFA 1KV Srbija Partizan 1–6 0–5 1–11 Symbol keep vote.svg
2Q Makedonija Rabotnički 1–2 0–0 1–2 Symbol delete vote.svg
2008/09. Kup UEFA 1KV Lihtenštajn Vaduz 3–0 2–1 5–1 Symbol keep vote.svg
2KV Portugal Braga 0–2 0–1 0–3 Symbol delete vote.svg
2009/10. Liga prvaka 2KV Slovačka Slovan Bratislava 1–0 0–4 1–4 Symbol delete vote.svg
2010/11. Evropska liga 1KV Kazahstan Tobol 2–1 2–1 4–2 Symbol keep vote.svg
2KV San Marino Tre Penne 4–1 9–2 13–3 Symbol keep vote.svg
3KV Danska Odense 0–0 3–5 3–5 Symbol delete vote.svg
2013/14. Evropska liga 1KV Andora UE Santa Coloma 1–0 3–1 4–1 Symbol keep vote.svg
2KV Bugarska Botev Plovdiv 1–1 0–2 1–3 Symbol delete vote.svg
2014/15. Liga prvaka 2KV Slovenija Maribor 0–0 2–0 2–0 Symbol delete vote.svg
2015/16. Evropska liga 1KV Armenija Širak 2–1 0–2 2–3 Symbol delete vote.svg
2016/17. Liga prvaka 2KV Poljska Legia Varšava 1–1 0–2 1–3 Symbol delete vote.svg
2017/18. Liga prvaka 2KV Slovenija Maribor 1–2 1–1 2–3 Symbol delete vote.svg
2018/19. Liga prvaka 1KV Slovačka Spartak Trnava 1−1 0−1 1−2 Symbol delete vote.svg
Evropska liga 2KV Malta Valletta 1−1 2–1 3−2 Symbol keep vote.svg
Evropska liga 3KV Bugarska Ludogorec 1−1 0−1 1−2 Symbol delete vote.svg
2019/20. Evropska liga 1KV Makedonija Akademija Pandev 3–0 3–0 6–0 Symbol keep vote.svg
2KV Nizozemska Utrecht 2–1 1–1 3–2 Symbol keep vote.svg
3KV Švedska Malmö 1–0 0–3 1–3 Symbol delete vote.svg
2020/21. Evropska liga 1KV Luksemburg Differdange 03 3–0 N/D N/D Symbol keep vote.svg
2KV Slovenija Olimpija Ljubljana N/D 3–2 N/D Symbol keep vote.svg
3KV Kipar APOEL N/D 2–21 N/D Symbol delete vote.svg
1 APOEL slavio sa 4–2 nakon izvođenja penala.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Gotovo od obnavljanja Zrinjskog postoje i najvatreniji navijači Zrinjskog, Ultrasi koji su u aprilu 2004. u derbiju protiv Sarajeva proslavili desetu godišnjicu. Ultrasi su osnovani u aprilu 1994, kad je napravljen Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, koji je imao za cilj da organizira skupštinu navijača. Godine 1997. održana je i prva službena skupština Kluba Navijača na kojoj je bilo prisutno preko 400 sudionika. Nakon te Skupštine jedna od udarnih podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom "Zrinjevci".

Ultrasi od 2000. dodjeljuju nagradu za najboljeg igrača sezone koja od sezone 2003/2004. nosi ime Filip Šunjić – Pipa u spomen na tragično preminulog navijača Zrinjskog. Dobitnici te nagrade do sada su bili Slaven Musa, Ivica Matas, Armando Marenzzi, Luka Modrić, Zoran Rajović, Ivica Džidić, Sulejman Smajić, Mario Ivanković, Krešimir Kordić, Toni Šunjić, Marin Aničić, Igor Melher, Pero Stojkić, Anto Radeljić, Vučina Šćepanović, Daniel Graovac, Slobodan Jakovljević, Ognjen Todorović i Marin Galić.[6]

Stadion[uredi | uredi izvor]

HŠK Zrinjski svoje nogometne utakmice igra na Stadionu pod Bijelim brijegom, koji je nakon rata dobio novo ime - Stadion HŠK Zrinjski. To je višenamjenski stadion koji je izgrađen 1971. Ima atletsku stazu i rasvjetu, tako da se na njemu mogu igrati i noćne utakmice. Stadion može primiti 25.000 gledalaca i to je drugi stadion po kapacitetu u BiH. Stadion ima dvije tribine zapadnu (gornju i donju) i istočnu (stajanje). U vrijeme izgradnje stadiona "Pod Bijelim brijegom" (1960-ih) HŠK Zrinjski je bio odlukom komunističkih vlasti zabranjen, te samim tim nije mogao igrati utakmice na stadionu, a 1993. FK Velež je primoran igrati utakmice na Stadionu u Vrapčićima. U posljednjem ratu u BiH veliki dio arhiva FK Veleža koji se nalazio u zgradi uprave je uništen , kao i mnogi trofeji, plakete i ostala vrijedna dokumentacija, a sam stadion pretrpio je nekolika granatiranja, Odlukama gradskih vlasti, HŠK Zrinjski igra na svom stadionu koji službeno nosi naziv "Stadion HŠK Zrinjski".

Dres[uredi | uredi izvor]

U prvim godinama postojanja (prije Prvog svjetskog rata) Zrinjski je koristio crvene majice i bijele šorceve. Nakon Prvog svjetskog rata klub svoje utakmice igra u majicama sa kombinovanim crveno-bijelim okomitim prugama i u majicama sa kombinovanim crveno-bijelim vodoravnim prugama što je simbolizovalo boje hrvatskog grba. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća počinju se koristiti bijele majice s crvenom vodoravnom prugom i bijeli šorcevi te bijele majice s crvenom lentom i bijeli šorcevi kao domaći dresovi, a crvene majice s bijelom vodoravnom prugom i bijeli šorcevi te crvene majice s bijelom lentom i bijeli šorcevi kao gostujući dresovi. U nogometnoj ligi NDH i prijateljskim utakmicama tokom drugog svjetskog rata klub je nastupao u majicama crvene boje s bijelim rukavima i šorcevima. Prve utakmice nakon obnavljanja rada kluba 1992. Zrinjski je igrao u dresovima identičnim onima od hrvatske nogometne reprezentacije dakle majicama sa crvenim i bijelim kockicama i bijelim šorcevima. Od 1993. do 1995. klub koristi već viđene dresove, tj. majice s kombiniranim crveno-bijelim vodoravnim prugama i plave šorceve. Nakon 1995. počinje tradicija korištenja bijele majice s crvenom lentom i bijelih šorceva kao glavnog dresa. Ta tradicija je prekinuta u jesenskoj polusezoni 2005/06. Premijer lige BiH kada su nastupali u bijelim majicama i šorcevima. Zrinjski danas kao domaće dresove koristi bijele majice s crvenom lentom i bijele šorceve, a kao gostujuće crvene majice s bijelom lentom i crveni šorc.

Nogometna škola[uredi | uredi izvor]

Klub je od početka rada veliku pažnju poklanjao omladinskoj školi, kroz koju je prošao veliki broj igrača i koju uprava kluba štiti i podržava kako mladi igrači ne bi odlazili iz kluba. Mlade selekcije su, također, nastupale na velikom broju turnira, osvajale su titulu šampiona Herceg-Bosne, te plasirale se i u završno takmičenje za šampiona BiH. Juniori Zrinjskog su u sezoni 2006/07. osvojili naslov šampiona Bosne i Hercegovine, a neki od tih igrača već su pronašli svoje mjesto i u prvoj momčadi kluba. Jedan od ponajboljih igrača te juniorske momčadi Zrinjskog je bio Ivan Peko, koji je iz Zrinjskog prešao u zagrebački Dinamo. Juniori Zrinjskog su u sezoni 2008/09. osvojili Omladinski nogometni kup Bosne i Hercegovine. Pioniri Zrinjskog su osvojili naslov Omladinske nogometne lige Hercegovačko-neretvanskog kantona u sezoni 2008/09.

Treneri[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kapacitet Stadiona pod Bijelim Brijegom". hskzrinjski.ba. Arhivirano s originala, 15. 8. 2015. Pristupljeno 7. 8. 2015.
  2. ^ "Tabela prvenstva NDH od 1940. - 1944. na nogonet.hr". Arhivirano s originala, 24. 8. 2007. Pristupljeno 26. 7. 2007.
  3. ^ http://www.mostar-info.com/index.php?option=com_content&view=article&id=574:zrinjsk-i-u-uzvratu-pobijedio-tobol&catid=43:sport&Itemid=69[mrtav link]
  4. ^ http://www.19srpanj.com/index.php?option=com_content&view=article&id=644:zrinjski-s-13-pogodaka-potopioq-tre-penne-&Itemid=135[mrtav link]
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 1. 12. 2010. Pristupljeno 7. 11. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ^ "Trofej FŠP". Klub navijača "Ultras-Zrinjski" Mostar. 30. 11. 2014. Pristupljeno 19. 6. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]