Nezavisna Država Hrvatska

Nezavisna Država Hrvatska
Protektorat Italije (1941-1943) De facto marionetska država Trećeg rajha (1941-45)
Države prije: ← Kraljevina Jugoslavija Države poslije: Demokratska Federativna Jugoslavija →
Uzrečica: Bog i Hrvati
Položaj na karti
Glavni grad		Zagreb
Najveći grad		Zagreb
Službeni jezik		hrvatski
Etničke grupe		Hrvati Muslimani-Bošnjaci Srbi
Državno uređenje		Fašistička diktatura
-	1941–1943.	Tomislav II. (kralj)
-	1941–1945.	Ante Pavelić (poglavnik)
Nezavisnost		država proklamovana
-	Priznato	10. april 1941.
Stanovništvo
-	Ukupno (1941)	6.900.000
Valuta		NDH kuna
Vremenska zona		UTC +1

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila je državna kvislinška tvorevina za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1945. godine. Osnivanje Nezavisne Države Hrvatske potpomognuto je njemačkim nacističkim režimom. Vođa njenog stvaranja je bio Ante Pavelić zajedno s Ustaškim pokretom. Obuhvatala je područja Hrvatske (bez obale i gradova Split, Zadar, Rijeka i Pula), čitavu Bosnu i Hercegovinu, dijelove Srijema sa gradom Zemunom, te na neko vrijeme joj je priključeno područje Sandžaka . Kapitulacijom Italije, NDH preuzima vlast nad gradovima i otocima koji su do tada bili pod italijanskom upravom, te kasnije nad Bokom Kotorskom. Glavni grad bio je Zagreb, veċi centri bili su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Dubrovnik i Osijek. Vojska je bila sastavljena od ustaške i domobranske vojske. Glavne religije su bile katolicizam, islam i pravoslavlje. Sa svjetske pozornice NDH je nestala oslobađanjem teritorije od strane jedinica jugoslavenskih partizana 1945. godine.

Nastanak

Bjelovarski ustanak

Hrvati u kraljevskoj vojsci nakon izbijanja rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. aprila otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku stanicu u Garešnici, stižu u Bjelovar i pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu, koji istog dana proglašava »uskrsnuće hrvatske države«. U Bjelovar slijedećeg dana stižu i vojnici iz drugih jedinica, što je bio znak očitog raspada jugoslavenske vojske.

Proglašenje

Od 5. aprila 1941. Ante Pavelić preko radio stanice glavnog ustaškog stana "Velebit" poziva hrvatski narod na uspostavu NDH. 10. aprila 1941. bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je uspostavu NDH preko Radia Zagreb u 16 sati, a njemačka vojska započela je ulaziti u grad Zagreb sat vremena kasnije. Kvaternik je djelovao u dogovoru sa njemačkim izaslanikom Edmundom Weesenmayerom. Ovaj je u prethodnih desetak dana više puta kontaktirao Vladka Mačeka, nagovarajući ga da preuzme čelnu funkciju nove države, što je Maček odbijao. Weeesenmayer je ipak nagovorio Mačeka na izjavu kojom poziva svoje pristaše na mir i lojalnost novoj vlasti. Kvaternikov proglas i Mačekova izjava emitirani su na radiju.

Kvaternikov proglas

Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.

Bog i Hrvati! Za dom spremni!

Mačekova izjava

Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.

Administrativna podjela

Juni 1941.

Tokom juna je dogovorena upravna podjela NDH:

• velike župe (na koncu ih je bilo 22)
• kotari - 142 (u početku, broj je varirao tokom rata)
  • kotarske ispostave - 31 (u početku)
• općine - 1006
• grad Zagreb - glavni grad

Juli 1941.

Podjela NDH 1941-43. godine

NDH nakon kapitulacije Italije 1943.-1945.

NDH je bila podijeljena na 10 velikih župa. Nakon priprema, koje su trajale četiri mjeseca, napravljena je u julu 1941. konačna podjela na 22 velike župe:

velika župa	sjedište
Zagorje	Varaždin
Prigorje	Zagreb
Bilogora	Bjelovar
Baranja	Osijek
Vuka	Vukovar
Posavje	Brod na Savi
Livac i Zapolje	Nova Gradiška
Gora	Petrinja
Pokupje	Karlovac
Modruš	Ogulin
Vinodol i Podgorje	Senj
Cetina	Omiš
Hum	Mostar
Dubrava	Dubrovnik
Vrhbosna	Sarajevo
Usora i Soli	Tuzla
Lašva i Glaž	Travnik
Pliva i Rama	Jajce
Krbava i Psat	Bihać
Sana i Luka	Banja Luka

Kotari u NDH

Velika župa	Kotari
Baranja	Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Virovitica, Beli Manastir
Bilogora	Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje, Koprivnica, Križevci
Bribir - Sidraga	Grahovo, Drniš, Knin
Cetina	Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš, Sinj
Dubrava	Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje
Gora	Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak
Hum	Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje, Posušje
Krbava - Pset	Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petrovac, Cazin
Lašva - Glaž	Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica, Žepče
Lika - Gacka	Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Udbina
Livac - Zapolje	Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor
Modruš	Delnice, Ogulin, Slunj, Vrbovsko
Pliva - Rama	Bugojno, Duvno, Glamoč, Jajce, Kupres, Livno, Prozor, Varcar Vakuf
Pokupje	Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnić, Topusko
Posavje	Bijeljina, Brčko, Brod, Derventa, Gradačac, Županja
Prigorje	Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Zagreb
Sana - Luka	Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most
Usora - Soli	Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić, Tešanj, Tuzla, Zvornik
Vinodol - Podgorje	Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kraljevica, Novi, Senj
Vrhbosna	Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica, Kladnica
Vuka	Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun
Zagorje	Čakovec, Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Varaždin, Zlatar

Padom Italije, još neki krajevi su kao posebni kotari ušli u sastav NDH.

Stanovništvo

Nezavisna Država Hrvatska imala je po popisu stanovništva iz 1931. ukupno 6.020.000 stanovnika, a po procjeni Vladimira Žerjavića za 1941. 6.869.000 (nesigurnost procjene je oko jedan posto). Na području Dalmacije, koje je predano Italiji, živjelo je oko 400.000 Hrvata i nešto Srba. Treba također odbiti Međimurje, koje je cijelo vrijeme postojanja NDH bilo pod mađarskom okupacijom. U odnosu na površinu Banovine Hrvatske, NDH je izgubila područje na kojem je živjelo oko 400.000 Hrvata, a dobila područje na kojem je živjelo više od milion Srba.

Za vrijeme NDH objavljivani su razni podaci o površini i stanovništvu. Hrvoje Matković navodi da je prema izvještaju Hrvatskog državnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) površina NDH iznosila 115.133 km², a imala je 6.966.729 stanovnika. (Matković, str. 82) Tu međutim nedostaje primjedba (što je iz navedene brojke očito) da je u površinu uračunata i cijela Dalmacija, vjerovatno zato što je u to vrijeme još bila u sastavu NDH.

Prema tom izvještaju, od navedenog broja stanovnika bilo je:

• 4.817.000 Hrvata (uračunati muslimani),
• 1.848.000 Srba,
• 145.000 Nijemaca,
• 70.000 Mađara,
• 37.000 Slovenaca,
• 44.267 Čeha i Slovaka.

Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.

Ivan Košutić, međutim, navodi neki drugi izvještaj istog Državnog brojidbenog ureda. Po njemu NDH zauzima državnu teritoriju od 100.265 km², ima 6.474.331 stanovnika, od toga:

• Hrvata 4.868.831,
• Srba 1.250.000,
• Nijemaca 170.000,
• Mađara 69.000 i
• Slovenaca 37.000.

Još je objavljeno da u Srbiji i Crnoj Gori živi 280.000 Hrvata, u Baranji, Bačkoj i Banatu 118.725, Kranjskoj i Štajerskoj 18.823, a u različitim krajevima svijeta, pretežno u prekomorskim zemljama, 1.925.000, odnosno sveukupno izvan zemlje živi 2.342.548 Hrvata. U italijanskoj okupacionoj zoni, prema navodima istog ureda, živi oko 100.000 stanovnika Hrvatske. (Košutić, str. 57)

Površina se tu dakle znatno smanjila, također broj stanovnika, ali čak se povećao iskazani broj Hrvata a drastično smanjio broj Srba. Za Nijemce, Mađare i Slovence brojke su iste.

Nestanak

Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi

Ova sekcija zahtijeva proširenje.