Nezavisna Država Hrvatska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa NDH)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nezavisna Država Hrvatska
Protektorat Italije (1941-1943)
De facto marionetska država Trećeg rajha (1941-45)
Države prije:
← Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevina Jugoslavija
Države poslije:
Demokratska Federativna Jugoslavija Flag of SFR Yugoslavia.svg →
Zastava Grb
Uzrečica: Bog i Hrvati
Položaj na karti
Glavni i najveći grad Zagreb
Službeni jezik hrvatski
Etničke grupe  Hrvati
Muslimani-Bošnjaci
Srbi
Državno uređenje Fašistička diktatura
• 1941–1943.
 Tomislav II. (kralj)
• 1941–1945.
 Ante Pavelić (poglavnik)
Nezavisnost država proklamovana 
• Priznato
 10. april 1941. 
Stanovništvo
• Ukupno (1941)
 6.900.000 
Valuta NDH kuna
Vremenska zona UTC +1

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila je fašistička marionetska država Trećeg rajha i Kraljevine Italije[1] za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1945. godine. Proglašena je 10. aprila 1941, nakon invazije Sila Osovina na Kraljevinu Jugoslaviju.

Osnivanje Nezavisne Države Hrvatske potpomognuto je njemačkim nacističkim režimom. Vođa njenog stvaranja je bio Ante Pavelić zajedno s Ustaškim pokretom. Obuhvatala je područja Hrvatske (bez obale i gradova Split, Zadar, Rijeka i Pula), čitavu Bosnu i Hercegovinu, dijelove Srijema sa gradom Zemunom. Kapitulacijom Italije, NDH preuzima vlast nad gradovima i otocima koji su do tada bili pod italijanskom upravom, te kasnije nad Bokom Kotorskom. Glavni grad bio je Zagreb, veći centri bili su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Dubrovnik i Osijek. Vojska je bila sastavljena od ustaške i domobranske vojske. Glavne religije su bile katolicizam, islam i pravoslavlje.

Sa svjetske pozornice NDH je nestala oslobađanjem teritorije od strane jedinica jugoslavenskih partizana 1945. godine.

Nastanak

Bjelovarski ustanak

Hrvati u kraljevskoj vojsci nakon izbijanja rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. aprila otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku stanicu u Garešnici, stižu u Bjelovar i pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu, koji istog dana proglašava "uskrsnuće hrvatske države". U Bjelovar sljedećeg dana stižu i vojnici iz drugih jedinica, što je bio znak očitog raspada jugoslavenske vojske.

Proglašenje

Od 5. aprila 1941. Ante Pavelić preko radio stanice glavnog ustaškog stana "Velebit" poziva hrvatski narod na uspostavu NDH. 10. aprila 1941. bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je uspostavu NDH preko Radia Zagreb u 16 sati, a njemačka vojska započela je ulaziti u grad Zagreb sat vremena kasnije. Kvaternik je djelovao u dogovoru sa njemačkim izaslanikom Edmundom Weesenmayerom. Ovaj je u prethodnih desetak dana više puta kontaktirao Vladka Mačeka, nagovarajući ga da preuzme čelnu funkciju nove države, što je Maček odbijao. Weeesenmayer je ipak nagovorio Mačeka na izjavu kojom poziva svoje pristaše na mir i lojalnost novoj vlasti. Kvaternikov proglas i Mačekova izjava emitirani su na radiju.

Kvaternikov proglas

Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.

Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.

Bog i Hrvati! Za dom spremni!

Mačekova izjava

Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.

Administrativna podjela

Juni 1941.

Tokom juna je dogovorena upravna podjela NDH:

  • velike župe (na koncu ih je bilo 22)
  • kotari - 142 (u početku, broj je varirao tokom rata)
    • kotarske ispostave - 31 (u početku)
  • općine - 1006
  • grad Zagreb - glavni grad

Juli 1941.

Podjela NDH 1941-43. godine
NDH nakon kapitulacije Italije 1943-45.

NDH je bila podijeljena na 10 velikih župa. Nakon priprema, koje su trajale četiri mjeseca, napravljena je u julu 1941. konačna podjela na 22 velike župe:

velika župa sjedište
Zagorje Varaždin
Prigorje Zagreb
Bilogora Bjelovar
Baranja Osijek
Vuka Vukovar
Posavje Brod na Savi
Livac i Zapolje Nova Gradiška
Gora Petrinja
Pokupje Karlovac
Modruš Ogulin
Vinodol i Podgorje Senj
Cetina Omiš
Hum Mostar
Dubrava Dubrovnik
Vrhbosna Sarajevo
Usora i Soli Tuzla
Lašva i Glaž Travnik
Pliva i Rama Jajce
Krbava i Psat Bihać
Sana i Luka Banja Luka

Kotari u NDH

Velika župa Kotari
Baranja Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Podravska Slatina, Valpovo, Virovitica, Beli Manastir
Bilogora Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje, Koprivnica, Križevci
Bribir - Sidraga Grahovo, Drniš, Knin
Cetina Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš, Sinj
Dubrava Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Ravno, Stolac, Trebinje
Gora Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja, Sisak
Hum Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje, Posušje
Krbava - Pset Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petrovac, Cazin
Lašva - Glaž Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica, Žepče
Lika - Gacka Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Udbina
Livac - Zapolje Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor
Modruš Delnice, Ogulin, Slunj, Vrbovsko
Pliva - Rama Bugojno, Duvno, Glamoč, Jajce, Kupres, Livno, Prozor, Varcar Vakuf
Pokupje Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnić, Topusko
Posavje Bijeljina, Brčko, Brod, Derventa, Gradačac, Županja
Prigorje Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Zagreb
Sana - Luka Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most
Usora - Soli Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić, Tešanj, Tuzla, Zvornik
Vinodol - Podgorje Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kraljevica, Novi, Senj
Vrhbosna Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica[2], Kladnica
Vuka Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun
Zagorje Čakovec, Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, Novi Marof, Pregrada, Prelog, Varaždin, Zlatar

Padom Italije, još neki krajevi su kao posebni kotari ušli u sastav NDH.

Stanovništvo

Nezavisna Država Hrvatska imala je po popisu stanovništva iz 1931. ukupno 6.020.000 stanovnika, a po procjeni Vladimira Žerjavića za 1941. 6.869.000 (nesigurnost procjene je oko jedan posto). Na području Dalmacije, koje je predano Italiji, živjelo je oko 400.000 Hrvata i nešto Srba. Treba također odbiti Međimurje, koje je cijelo vrijeme postojanja NDH bilo pod mađarskom okupacijom. U odnosu na površinu Banovine Hrvatske, NDH je izgubila područje na kojem je živjelo oko 400.000 Hrvata, a dobila područje na kojem je živjelo više od milion Srba.

Za vrijeme NDH objavljivani su razni podaci o površini i stanovništvu. Hrvoje Matković navodi da je prema izvještaju Hrvatskog državnog brojidbenog ureda (objavljenog 1941.) površina NDH iznosila 115.133 km2, a imala je 6.966.729 stanovnika. (Matković, str. 82) Tu međutim nedostaje primjedba (što je iz navedene brojke očito) da je u površinu uračunata i cijela Dalmacija, vjerovatno zato što je u to vrijeme još bila u sastavu NDH.

Prema tom izvještaju, od navedenog broja stanovnika bilo je:

  • 4.817.000 Hrvata (uračunati muslimani),
  • 1.848.000 Srba,
  • 145.000 Nijemaca,
  • 70.000 Mađara,
  • 37.000 Slovenaca,
  • 44.267 Čeha i Slovaka.

Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.

Ivan Košutić, međutim, navodi neki drugi izvještaj istog Državnog brojidbenog ureda. Po njemu NDH zauzima državnu teritoriju od 100.265 km2, ima 6.474.331 stanovnika, od toga:

  • Hrvata 4.868.831,
  • Srba 1.250.000,
  • Nijemaca 170.000,
  • Mađara 69.000 i
  • Slovenaca 37.000.

Još je objavljeno da u Srbiji i Crnoj Gori živi 280.000 Hrvata, u Baranji, Bačkoj i Banatu 118.725, Kranjskoj i Štajerskoj 18.823, a u različitim krajevima svijeta, pretežno u prekomorskim zemljama, 1.925.000, odnosno sveukupno izvan zemlje živi 2.342.548 Hrvata. U italijanskoj okupacionoj zoni, prema navodima istog ureda, živi oko 100.000 stanovnika Hrvatske. (Košutić, str. 57)

Površina se tu dakle znatno smanjila, također broj stanovnika, ali čak se povećao iskazani broj Hrvata a drastično smanjio broj Srba. Za Nijemce, Mađare i Slovence brojke su iste.

Nestanak

Reference

  1. ^ "Independent State of Croatia", Britannica Online Encyclopedia
  2. ^ Vladimir Dedijer - Antun Miletić: "Genocid nad Muslimanima 1941-1945, zbornik dokumenata", Sarajevo, 1990

Vanjski linkovi

Hronologija državnosti jugoslavenskih zemalja
Prije 1918. 1918–1929 1929–1945 1941–1945 1943–1946 1946–1963 1963–1992 1991/1992–2003 2003–2006 2006–2008 2008–
Slovenija
Dio uključujući
Boku Kotorsku
Također pogledajte
Također pogledajte
Slobodna država Fiume
1920–1924
1924–1947
 Anektiralea
fašistička Italija i
nacistička Njemačka 		Demokratska Federativna Jugoslavija
1943–1946

Federativna Narodna Republika Jugoslavija
1946–1963

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
1963–1992
Sastav od
socijalističkih republika
Slovenije (1944–1991)
Hrvatske (1943–1991)
BiH (1943–1992)
Srbije (1943–1992)
(u sastavu i autonomne
pokrajine Vojvodina i Kosovo)
Crna Gora (1943–1992)
Makedonija (1944–1991)
 Slovenija Slovenija
Rat u Sloveniji
Dalmacija
Marionetska kvazi-država Trećeg rajha.
Dijelovi koje je anektirala Fašistička Italija.
Međimurje i Baranja koje je anektirala Mađarska.
 Hrvatska Hrvatskab
Rat u Hrvatskoj
Slavonija
Hrvatska
Bosna Bosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina (1992-95.)c
Rat u Bosni i Hercegovini
 Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina
sastoji se od Federacije Bosne i Hercegovine (1995-),
Republike Srpske (1995–) i Brčko distrikta (2000–).
Hercegovina
Vojvodina Dio mađarske regije Délvidék Autonomni Banatd
(Dio njemačke
vojne uprave
u Srbiji)
 SR Jugoslavija Savezna Republika Jugoslavija
Sastojala se od
Republike Srbije (1990–2006)
i
Republike Crne Gore (1992–2006)
Također pogledajte
Republika Kosovo (1990–2000)
 Srbija i Crna Gora Srbija i Crna Gora Republika Srbija
Uključeno AP Vojvodina i, pod upravom UN-a Kosovo i Metohija
 Srbija Republika Srbija
Uključuje autonomnu pokrajinu Vojvodinu
Srbija Kraljevina Srbija
1882–1918 		Vojna uprava u Srbiji
1941–1944 e
Kosovo Dio Kraljevine Srbije
1912–1918 		Uglavnom anektirala Albanija
1941–1944
zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom
 Kosovo Republika Kosovog
Metohija Kraljevina Crna Gora
1910–1918
Metohiju kontrolisala
Austro-Ugarska
(1915–1918)
Crna Gora Protektoratf
1941–1944 		Crna Gora
Sjeverna Makedonija Dio Kraljevine Srbije
1912–1918 		Anektirala Bugarska
1941–1944 		Sjeverna Makedonijahi
  • e Također pogledajte Užička republika.
  • f Anektirano od str. fašističke Italije (1941–1943) i nacističke Njemačke (1943–1944). Manji dio anektirala NDH (1941–1944).
  • g Kosovo je predmet spora između vlada Kosova i Srbije.
  • h Sjeverna Makedonija do 2019. bila je poznata u UN-u kao Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija zbog spora o imenu s Grčkom.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nezavisna_Država_Hrvatska&oldid=3330238"