Ustaška vojnica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ustaška vojnica je bila vojna grana Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru Nezavisne države Hrvatske (danas Hrvatska i BiH) tokom drugog svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije je postala regularni dio oružanih snaga NDH.

Historija[uredi | uredi izvor]

Svoje korijene UV ima u Ustaškoj vojsci koju je Ante Pavelić stvorio u emigraciji u Italiji od 1933. do 1937. godine. Naredbu o utemeljenju UV poglavnik Ante Pavelić izdao je 10. maja 1941. i do kraja 1941. ustrojeno je 12 djelatnih bojni. Početkom 1942. bojne su grupirane u djelatne stajaće sdrugove. Oko 30% ljudstva Ustaške vojnice činili su Bošnjaci.[nedostaje referenca] Novačenje u tu organizaciju vršilo se prvenstveno na dobrovoljnom pristupanju. Muslimani su imali i svoje vjerske službenika od kojih je jedan bio u činu muftije-pukovnika u najelitnijoj postrojbi Ustaške vojnice - Poglavnikovom tjelesnom zdrugu, a trojica Bošnjaka dosegla su čin ustaškog generala[nedostaje referenca].

Sastav[uredi | uredi izvor]

Sastav[uredi | uredi izvor]

Početak 1942.[uredi | uredi izvor]

Jedinica Komanda Brojno stanje
Poglavnikova tjelesna bojna Zagreb 1000 ljudi
I. djelatna bojna Sarajevo 1100 ljudi
II. djelatna bojna Sarajevo 600 ljudi
III. djelatna bojna Brčko 550 ljudi
IV. djelatna bojna Jasenovac
Bosanska Gradiška
500 ljudi
V. djelatna bojna Glina 600 ljudi
VI. djelatna bojna Bosanski Novi 900 ljudi
VII. djelatna bojna Dvor na Uni 1000 ljudi
VIII. djelatna bojna Banja Luka 700 ljudi
IX. djelatna bojna Zagreb 600 ljudi
X. djelatna bojna Slunj 700 ljudi
XI. djelatna bojna Vrginmost 700 ljudi
XII. djelatna bojna Kostajnica 600 ljudi
Crna legija Istočna Bosna 1500 ljudi
Obrambena bojna Jasenovac 600 ljudi
I. željeznička bojna Zagreb 600 ljudi
II. željeznička bojna Sarajevo
III. željeznička bojna Osijek
Ustaško-domobranska pukovnija "Dr. Ante Pavelić" 1800 ljudi
Bojna ustaških domobrana Zagreb
Pripremna ustaška bojna Zagreb
Bojna Njemačke momčadi 800 ljudi

Sredina 1943.[uredi | uredi izvor]

Jedinica Komandant Sastav Komanda
I. stajaći djelatni sdrug - Sarajevo pukovnik Ivan Stipković II. ustaška bojna Sarajevo
XXII. ustaška bojna Vlasenica
XXIV. ustaška bojna Sokolac
Sokolac
II. stajaći djelatni zdrug - Vinkovci pukovnik Mihovil Sertić Stožerna satnija Vinkovci
IV. bojna Doboj
VI. bojna Derventa
XV. bojna Podravska Slatina
XVI. bojna Našice
XVIII. bojna Đurđenovac
Našice
III. stajaći djelatni sdrug - Karlovac pukovnik Ante Magaš V. bojna Švarča
X. bojna Rečica
XI. bojna Koprivnica
XII. bojna Rovine
XIII. bojna Samobor
XXX. bojna Pisarovina
XXXIII. bojna Ogulin
XXXVII. bojna Đurđevac
Karlovac
IV. stajaći djelatni sdrug - Gospić potpukovnik Delko Bogdanić IX. bojna Gospić
XVII. bojna Drniš
XIX. bojna Senj
XXXI. bojna Klanac
XXXIV. bojna Smiljan
Gospić
V. stajaći djelatni sdrug - Livno potpukovnik Rafael Boban Stožerna satnija Livno
Oklopna satnija Livno
I. gorska stajaća bitnica Glamoč
I. bojna Glamoč
VII. bojna Livno
XX. bojna Šuica
XXV. bojna Ljubuški
Livno
I. prometni sdrug - Zagreb I. bojna Zagreb
Udarna bojna prometnih zdrugova Zagreb
I. doknadna bojna Zagreb
II. doknadna bojna Zagreb
Posadna bojna Sveti Ivan Zelina
Zagreb
II. prometni sdrug - Sarajevo
I. novačka bojna Hrvatski Karlovci
II. novačka bojna Osijek
I. željezničko-stražarska bojna Nova Gradiška
Samovozna satnija Zagreb
Stražarski vod Kerestinec
Zagrebačka ustaška posadna bojna Zagreb
Sarajevska posadna satnija Sarajevo

Paravojne ustaške postrojbe[uredi | uredi izvor]

Tokom NDH postojale su i paravojne ustaške postrojbe, tj. postrojbe koje su se nazivale ustaškima ali nisu bile pod kontrolom Vrhovnog zapovjedništva Ustaške vojnice. Bile su poznate i kao divlji ustaše ili seoske straže. Često su radile nerede u krajevima sa mješanim hrvatsko-srpskim ili muslimansko-srpskim stanovništvom i bile su na zlu glasu zbog zločina i pljačke. Formalno su prevedene u sastav Ustaške vojnice krajem 1941.

Vojnica Njemačke narodne skupine - Einsatzstaffel[uredi | uredi izvor]

Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft (ES) bila je oružana jedinica njemačke manjine sa prostora NDH. Jedinica je bila veličine bojne od 3 satnije. Većina vojnika ES-a bili su iz Slavonije i Srijema. Komanda jedinice bila je u Osijeku. Prvi komandant ove jedinice bio je Jakob Lichtenberger, imenovan od strane Volksgruppenführera Branimira Altgayera, vođe etničkih Nijemaca u Hrvatskoj. ES je bio pod komandom Glavnog stožera Ustaške vojnice. Vojnici ES-a su isprva nosili uniforme Hrvatskog domobranstva, no početkom 1942. uvedene su uniforme u stilu Waffen SS-a. Pripadnici postrojbe polagali su zakletvu odanosti Adolfu Hitleru i Anti Paveliću.

Ustaški oficiri[uredi | uredi izvor]

Činovi[uredi | uredi izvor]

Oznake činova od 3. augusta 1942.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Damir Jug, Oružane snage NDH: Sveukupni ustroj
  • Ivan Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu

Reference[uredi | uredi izvor]