Idi na sadržaj

Gradiška

Stranica je zaštićena. Mogu je mijenjati i premještati samo automatski potvrđeni korisnici.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Bosanska Gradiška)
Gradiška
Grad
Grad Gradiška
Panorama Gradiške
Službeni grb Gradiška
Grb
Grad Gradiška u Bosni i Hercegovini
Grad Gradiška u Bosni i Hercegovini
Gradiška nalazi se u Bosna i Hercegovina
Gradiška
Gradiška
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 45°08′N 17°15′E / 45.133°N 17.250°E / 45.133; 17.250
Država Bosna i Hercegovina
EntitetRepublika Srpska
Vlada
 • GradonačelnikZoran Adžić[1] (SNSD)
Površina
 • Grad761,62 km2
 • Naseljeno mjesto9,18 km2
Stanovništvo (2013)
 • Grad51.727
 • Grad (gustoća)67,92 /km2
 • Naseljeno mjesto14.368
 • Naseljeno mjesto (gustoća)1.565,14 /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj78 400
Pozivni broj(+387) 51
Matični broj206156[2]
Matični broj grada20125
Veb-sajtwww.gradgradiska.com

Gradiška (prije Bosanska Gradiška) jest grad i naseljeno mjesto na sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine (u regiji Bosanska krajina). Zahvata Lijevče polje i Potkozarje, s površinom od 761,62 km2. Na sjeveru graniči s općinama Nova Gradiška i Novska u Hrvatskoj uz rijeku Savu u dužini od 40 km, na istoku graniči s općinom Srbac, na jugu najvećim dijelom s Laktašima i djelimično s Banjom Lukom, a na zapadu i jugozapadu s dubičkom i prijedorskom općinom.

Historija

Gradiška se prema pisanim dokumentima, prvi put pominje prije nešto više od 700 godina i to pod nazivom Gradiški Brod. Međutim, život na prostorima sadašnjeg grada, u bližoj i široj okolini, datira još od prethistorijskog doba.

Gradiskia, Gradisthue, Gradiscia su nazivi na latinskom jeziku koji potiču iz Srednjeg vijeka. Nakon osnivanja Nove Gradiške (Noe Gradisca) 1784. godine, naziv Alt Gradisca ili Vtero Gradisca (Stara Gradiška) se upotrebljava za naselje na lijevoj obali Save, dok desna obala Save dobija ime Gradisca Turcicum (Turska Gradiška). Kasnije se ovaj grad naziva i Berbir po istoimenoj osmanskoj tvrđavi koja je tu sagrađena. Samo ime Gradiška podsjeća na neki grad, građenje, građevinu ili slično. Poznati osmanski putopisac iz 17. vijeka Evlija Čelebija, opisujući ovo mjesto u to vrijeme kaže da Gradiška na bosanskom jeziku znači mali grad. Austougarske vlasti uvode službeni naziv Bosanska Gradiška 1882. godine.

Prethistorijsko doba

U prethistorijsko doba ovaj kraj je bio naseljen i prije dolaska Rimljana, a dokaz za to su arheološka nalazišta i brojni pronađeni predmeti. O bogatstvu ovog kraja šumskim blagom u prošlosti govore današnji nazivi brojnih sela i naselja: Liskovac, Dubrave, Topola, Lipovača, Kruškik, Brezik, Bukvik, Vrbaška, Vrbovljani, Dubovac i sl., dok drugi nazivi govore o čestim poplavama Save i njenih pritoka: Dolina, Polij, Liman, Čatrnja, Greda, Jame, Mokrice i dr. Nekadašnjim stanovnicima su šume služile za lov, a drvo im je bilo potrebno za gradnju građevina i utvrđenja, te čamaca i većih plovila. Sistematska istraživanja na ovom lokalitetu su započela krajem 19. vijeka, a Donja Dolina je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište na ovom području. Donja Dolina je postala poznata širom Evrope zahvaljujući eminentnim austrijskim znanstvenicima češkog porijekla Franji Fijali i Ćiri Truhelki. Veliki drveni čamac iskopan je u jednom komadu, star 3.000 godina, kao i brojni drugi predmeti nađeni u grobnicama i sojnicama. Sve se ovo čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a dosta alata, oružja i posuđa iz Donje Doline nalazi se i u muzejima u Banjoj Luci i Gradišci.

Rimsko doba

U doba Rimljana na mjestu sadašnjeg grada nalazilo se naselje Municipium Servicium, koje je bilo važna raskrsnica puteva prema istoku i jugu Balkana, odnosno pristanište za riječnu rimsku flotu što dovoljno govori o strateškom značaju naselja u to vrijeme. Ono se početkom nove ere spominje pod imenima Servitium, Serviti, Serbitio i slično.

Srednji vijek

Oko 1330. godine Gradiška se spominje kao slobodna varoš. U srednjem vijeku Gradiška je imala veliki značaj kao mjesto prelaska preko rijeke Save.

Osmanlijsko doba

Historičari se slažu, da je između 1535. i 1537. godine Gradiška konačno mogla potpasti pod osmansku vlast. Osmanlije su se na ovim prostorima zadržale sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Već 1532. godine osmanska vlast kod Kobaša uspostavlja mostobran za svoja daljnja osvajanja u pravcu sjevera. Stjepan Berislavić, krupni feudalac u to vrijeme prelazi na stranu Osmanlija i postaje osmanski vazal gdje nastavlja da vlada nad svojim posjedima, ali pod uvjetima da priznaje novu vlast i pomaže prilikom ratnih operacija. 1535. godine se navodi u jednom zapisu da je požeški župan Đuro Banfina imenovan za upravnika tvrđave Gradiška, koju je zatim utvrdio i naoružao i da se branio od Osmanlija. U tekstu se dalje navodi da je nešto kasnije tvrđava napadnuta te da su "Turci posla imali dok su je pridobili i od ljutosti sa zemljom sravnili." Mada, prema nekim drugim izvorima Gradiška je te godine pala pod osmanlijsku vlast. Vojnu akciju je poveo bosanski sandžak-beg Gazi Husrev-beg 1535. godine gdje je također učestvovao i sultanov vazal Stjepan Berislavić. Tom prilikom je došlo do sukoba između njih, koji se završio bijegom Stjepana Berislavića. Nakon toga u kratko vrijeme čete Gazi Husrev-bega su zauzele njegove gradove Kobaš, Brod, Gradišku i druga mjesta, što znači da je Gradiška sa susjednim mjestima došla vjerovatno 1535. (definitivno 1537.) pod osmansku vlast. Narod se iz tih krajeva iseljavao u Hrvatsku, Sloveniju, a neki čak i u Austriju i Mađarsku. Od onih koji su ostali jedan znatan dio prihvata islam. Masovna islamizacija je bila dio društvenih procesa u Bosni toga doba, a na području Gradiške posebno je bila izražena na području Cernika[potrebna odrednica]. Zagrebački biskup Simun navodi da je u to vrijeme 40.000 katoličkih starosjedilaca primilo islam. Iz ovih podataka može se zaključiti da je stanovništvo prihvatilo novu vlast. Smatra se da je tome vjerovatno doprinjelo nasilje domaćih feudalaca prije dolaska Osmanlija, ali također i garancija Osmanlija za miran i siguran život. Seljaci su uživali u sigurnosti, bilo je više mira i reda nego ranije. Obaveze i davanja nisu bili tako teški kao ranije. Nije bilo pljački i pustošenja, nestalo je stalnih sukoba između domaćih feudalaca, sve dok Osmanlijsko carstvo nije počelo da slabi, negdje sredinom 17. vijeka.

Historijski dokumenti 1553. godine spominju Gradišku i u kontekstu, kad ju je upravitelj Siska Petar Erdedi spalio do temelja. Ovo isto su učinili 1600. godine i slavonski pljačkaši, braća Marko i Mato Lapsanović. 17. vijek je period kad je ratna aktivnost bila smanjena, a vjerska tolerancija bila veća. Ne treba zaboraviti da je Mehmed II (1451-1481), poslije zauzimanja Bosne, izdao ferman franjevcima Bosne Srebrene da mogu nesmetano obavljati vjerske aktivnosti. Prema izvještaju Tome Ivkovića iz 1630. godine franjevci iz Visokog, sasvim neometani od osmanskih vlasti, obavljaju crkvenu upravu u Gradišci, a fra Mirijan Marović navodi da 1665. godine u Gradišci pored muslimanskih ima i 200 kršćanskih kuća.

Austrougarsko doba

Od 1878. do 1918. Godine je Gradiska pripadala Austrougarskoj.

Dvadeseti vijek

Jedno od najvećih naselja u Gradišci je Orahova sa 4.500 stanovnika (99% Bošnjaci). Orahova je nastala 1860. godine, kada su se doselili Bošnjaci protjerani iz Srbije zbog svoje vjere. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini stanovništvo je protjerano, ali nakon Dejtonskog sporazuma stanovništvo se vratilo u svoje naselje.

Rat u Bosni i Hercegovini

Uoči rata općina Bosanska Gradiška imala je 59.974 stanovnika, od čega su Srbi činili relativnu većinu, a značajan udio stanovništva činili su Bošnjaci (u popisu 1991. vođeni kao Muslimani) i Hrvati.[3] Tokom rata područje općine bilo je pod kontrolom vlasti Republike Srpske, a rat je obilježen progonom i prisilnim odlascima dijela nesrpskog stanovništva, pojedinačnim i grupnim zločinima nad civilima te poslijeratnim sporim procesom povratka.[4][5]

U političkoj krizi koja je prethodila ratu Bosanska Gradiška ušla je u sastav Autonomne Regije Krajina (ARK), jedne od srpskih teritorijalno-političkih struktura uspostavljenih u Bosni i Hercegovini početkom 1992. godine.[6]

Područaj općine imalo je poseban strateški značaj zbog položaja na desnoj obali Save, nasuprot Staroj Gradiški u Hrvatskoj, te zbog cestovnih veza prema Banjoj Luci i zapadnoj Slavoniji. Zbog toga je Bosanska Gradiška tokom rata predstavljala važnu komunikacijsku tačku između prostora pod kontrolom vlasti bosanskih Srba i susjedne Hrvatske.[7]

Tokom 1992. godine općina Bosanska Gradiška bila je uključena u širi sistem vlasti, policijskih struktura i kriznih štabova koji je u više krajiških općina poslužio za uspostavljanje pune kontrole srpskih političkih i vojnih organa nad teritorijom ARK-a.[4][6] U presudama, optužnicama i pratećoj dokumentaciji Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Bosanska Gradiška navodi se među općinama obuhvaćenim kampanjom progona nesrpskog stanovništva na području Bosanske krajine.[4][8]

Posljedica takve politike bili su hapšenja, pritvaranja, prisilni odlasci i trajna promjena etničke strukture stanovništva. U dokumentaciji Tribunala i drugih međunarodnih tijela Bosanska Gradiška spominje se i kao mjesto kroz koje su vršeni transferi i deportacije civila iz drugih krajiških općina, uključujući transport dijela zatočenika i protjeranih osoba prema području Save i granice s Hrvatskom.[5]

Za područje Bosanske Gradiške vođeni su i postupci pred domaćim i međunarodnim institucijama u vezi sa ubistvima, zlostavljanjem civila i nestancima. U predmetu Brđanin Tribunal je, između ostalog, razmatrao navode o ubistvu više osoba na pijaci i u okolini grada Bosanske Gradiške u augustu 1992. godine, što potvrđuje da je i ovo područje bilo obuhvaćeno optužbama za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava.[9] Pred Komisijom za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine vođeni su i predmeti koji su se odnosili na nestanke civila na području Bosanske Gradiške, uključujući slučajeve osoba odvedenih tokom 1992. godine čija sudbina dugo nije bila razjašnjena.[10]

Iako na području općine nije vođena velika frontovna kampanja poput onih u nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, rat u Bosanskoj Gradiški imao je izrazito civilnu dimenziju: kontrolu nad lokalnim institucijama, progone, promjenu vlasničkih i stambenih odnosa, kao i dugotrajne posljedice po međuetničke odnose i demografsku strukturu.[4][11]

Posljedice i poratni period

Rat i protjerivanja doveli su do znatnog smanjenja broja stanovnika općine. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, Gradiška je imala 51.727 stanovnika, što je osjetno manje nego 1991. godine.[3] Poslijeratni povratak tekao je sporo i bio je opterećen sigurnosnim incidentima, pritiscima na povratnike i problemima u ostvarivanju imovinskih i stanarskih prava.[12][13]

U izvještajima međunarodnih organizacija iz druge polovine 1990-ih Gradiška se navodi među mjestima u kojima su povratnici, posebno bošnjački povratnici, bili izloženi zastrašivanju, napadima na imovinu i administrativnim preprekama.[13][14]

Geografija

Na području grada živi oko 52.000 stanovnika, a u naseljenom mjesto oko 14.000. Grad ima 69 naseljenih mjesta i 53 mjesne zajednice. Najveća naseljena mjesta su Nova Topola, Gornji Podgradci, Orahova i Turjak. Cijelo područje grada je elektrificirano, a u završnoj fazi je telefonizacija seoskog područja. Sva sela su povezana sa središtem grada autobuskim linijama, a iz Gradiške se svakodnevno održavaju autobuske linije prema Banjoj Luci, Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Sarajevu i drugim mjestima. Gradiška je udaljena od Banja Luke 50 km, te od Zagreba 130 km. Putnu mrežu čini 700 km lokalnih i regionalnnh puteva, te 90 km magistralnih puteva, koji preko Gradiške vode prema istočnom djelu Bosne i Hercegovine i Banjoj Luci, a na sjever prema Srednjoj i Zapadnoj Evropi. U Gradišci se nalazi i jedan od najznačajnijih međunarodnih graničnih prijelaza u Bosni i Hercegovini za putnički i teretni saobraćaj.

Pored rijeke Save, koja je u ovom području plovna, ovaj kraj je bogat i brdskim rijekama, od kojih su najveće Vrbaška, Jablanica, Jurkovica i Lubina.

Gradiška je smještena na nadmorskoj visini od 92 m, plodna lijevčanska ravnica je na prosječnoj nadmorskoj visini od 110 m, a pojedina sela u brdskom području i do 300 m.

Povoljni klimatski kontinentalni uslovi i geografski položaj, veliko šumsko bogatstvo planine Kozare i Prosare, plodno Lijevče polje i dijelovi Posavine, pogodno brežuljkasto obradivo zemljište, nalazišta kamena dijabaza, bogato nalazište mermera u Prosari, plovnost rijeke Save i druge pogodnosti, uticale su na razvoj brojnih oblasti privređivanja, a prvenstveno primarne poljoprivredne proizvodnje, prehrambene i drvne industrije kao i drugih privrednih grana.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva – grad Gradiška

Sastav stanovništva – grad Gradiška
2013.[15]1991.[16]1981.[17]1971.[18]
Osoba51 727 (100,0%)59 974 (100,0%)58 095 (100,0%)53 581 (100,0%)
Srbi41 863 (80,93%)35 753 (59,61%)32 825 (56,50%)35 038 (65,39%)
Bošnjaci7 580 (14,65%)15 851 (26,43%)113 026 (22,42%)112 688 (23,68%)1
Hrvati826 (1,597%)3 417 (5,697%)3 544 (6,100%)4 415 (8,240%)
Nisu se izjasnili416 (0,804%)–––
Romi395 (0,764%)–232 (0,399%)29 (0,054%)
Ostali175 (0,338%)1 642 (2,738%)660 (1,136%)849 (1,585%)
Muslimani119 (0,230%)–––
Ukrajinci111 (0,215%)–––
Jugoslaveni76 (0,147%)3 311 (5,521%)7 638 (13,15%)415 (0,775%)
Nepoznato43 (0,083%)–––
Albanci30 (0,058%)–70 (0,120%)56 (0,105%)
Crnogorci29 (0,056%)–57 (0,098%)61 (0,114%)
Bosanci26 (0,050%)–––
Slovenci14 (0,027%)–31 (0,053%)25 (0,047%)
Bosanci i Hercegovci14 (0,027%)–––
Pravoslavci6 (0,012%)–––
Makedonci4 (0,008%)–12 (0,021%)5 (0,009%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva – naseljeno mjesto Gradiška

Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Gradiška
2013.[15]1991.[16]1981.[17]1971.[18]
Osoba14 368 (100,0%)16 841 (100,0%)13 475 (100,0%)9 585 (100,0%)
Srbi11 122 (77,41%)6 502 (38,61%)4 251 (31,55%)2 911 (30,37%)
Bošnjaci2 408 (16,76%)7 188 (42,68%)15 033 (37,35%)15 377 (56,10%)1
Hrvati294 (2,046%)781 (4,637%)730 (5,417%)808 (8,430%)
Nisu se izjasnili214 (1,489%)–––
Muslimani75 (0,522%)–––
Ostali65 (0,452%)582 (3,456%)99 (0,735%)121 (1,262%)
Jugoslaveni38 (0,264%)1 788 (10,62%)3 218 (23,88%)306 (3,192%)
Romi34 (0,237%)–42 (0,312%)9 (0,094%)
Albanci29 (0,202%)–44 (0,327%)25 (0,261%)
Bosanci19 (0,132%)–––
Ukrajinci17 (0,118%)–––
Nepoznato16 (0,111%)–––
Crnogorci14 (0,097%)–29 (0,215%)12 (0,125%)
Bosanci i Hercegovci12 (0,084%)–––
Slovenci5 (0,035%)–20 (0,148%)14 (0,146%)
Makedonci3 (0,021%)–9 (0,067%)2 (0,021%)
Pravoslavci3 (0,021%)–––
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Privreda

Zahvaljujući prirodnim resursima u proteklim decenijama ostvaren je uspješan privredni rast i razvoj. Ekonomska osnova je stalno jačana izgradnjom novih privrednih i infrastrukturnih objekata, povećanjem proizvodnje i izvoza na strana tržišta.

Male zanatske radionice, prerastale su u savremene fabrike, a na resursima velikog šumskog bogatstva Kozare i Prosare, te plodnih oraničnih površina Lijevče polja i Potkozarja, izgrađeni su prerađivački kapaciteti u industriji namještaja, drvnoj, poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji. Uporedo su razvijana i preduzeća u ostalim privrednim granama, a posebno u metalnoj i tekstilnoj industriji, mašinogradnji, građevinarstvu, trgovini te proizvodnji elektro-materijala i plastike.

Privredni razvoj industrijskih preduzeća uspješno je pratio i razvoj komunalnih i uslužnih djelatnosti. U proteklih 50 godina izgrađen je cjelokupni privredni potencijal, stambeni fond, te infrastrukturni objekti, sa tendencijom stalne dogradnje. U privredi grada Gradiške, zaposleno je 6.000 radnika, a u vanprivrednim oblastima oko 2.000. Osnovni nosioci privrednih aktivnosti su državna preduzeća. U toku je proces transformacije državnog kapitala. U odnosu na prijeratni period dostignut je nivo industrijske proizvodnje od 25%. Na području grada posluje preko 600 privatnih preduzeća i više od 1.400 privatnih radnji. Većina aktivnosti privatnog sektora usmjerena je na područje trgovine i ugostiteljstva, a manji broj u nekim od proizvodnih djelatnosti.

Kultura

Osnovni nosilac kulturnih zbivanja u Gradišci je Dom kulture, koji pruža uslove za rad Narodne biblioteke "Jovan Dučić" koja raspolaže sa preko 30.000 naslova klasične i stručne literature. U Domu kulture radi Gradski ženski hor koji je svoj višegodišnji rad krunisao sa nekoliko visokih priznanja, KUD "Kolovit" te Amatersko pozorište mladih "Anastasija". U zgradi Doma kulture su sjedišta i drugih nosioca aktivnosti kao što su: Narodni univerzitet, Udruženje književnika, Udruženje likovnih umjetnika, te društva "Prosvjeta", "Sokolsko društvo", "Dobrotvor" i "Kolo srpskih sestara".

Na području grada, Srpska pravoslavna crkva je organizovana u 10 parohija, u kojima je izgrađeno 12 hramova i 10 kapela. Najveći je Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci čija je izgradnja započela 1965. godine i trajala do 1973. godine. Najstarija crkva je u selu Romanovcima, Hram svetog Nikole, izgrađen prije 400 godina. U njemu se 1904. godine vjenčao Petar Kočić.

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini srpske vlasti su porušile sve islamske vjerske objekte i značajan dio rimokatoličkih, od kojih su mnogi bili i značajni kulturno-historijski objekti. Na području grada Gradiške u kampanji etničkog čišćenja, koju su sprovodile tadašnje srpske vlasti srušeni su ili oštećeni sljedeći vjerski objekti: gradska džamija u Gradišci, rimokatolička kapela u selu Bukvik, područne rimokatoličke crkve u selima Čatrnja i Mačkovac, džamije u Orahovi i Rovinama, te samostan u Novoj Topoli.

Nacionalni spomenici

Sport

Najznačajni sportski klub je Fudbalski klub "Kozara", koji se takmičio u Premijer ligi BiH. Pored ovog kluba postoji još 25 registrovanih fudbalskih klubova koji se takmiče u nižim rangovima. Pored fudbalskih u gradu postoje dva rukometna kluba, dva košarkaška, dva odbojkaška, kuglaški, šahovski i četiri karate kluba.

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Reference

  1. ↑ "Gradonačelnik". Grad Gradiška. Pristupljeno 30. 7. 2021.
  2. ↑ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
  3. 1 2 "Gradiška". Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  4. 1 2 3 4 "Case Information Sheet: Radoslav Brđanin (IT-99-36)" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  5. 1 2 "Final report of the Commission of Experts established pursuant to Security Council resolution 780 (1992)" (PDF). United Nations / ICTY. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  6. 1 2 "Brdjanin and Talic - Further Amended Indictment" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  7. ↑ "Bosnia and Herzegovina: Initial Indictment against Slobodan Milošević". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  8. ↑ "Ratko Mladić - Amended Indictment" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  9. ↑ "Decision on Motion for Acquittal Pursuant to Rule 98bis" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  10. ↑ "Vistica Admissibility and Merits (CH/02/8744)" (PDF). Human Rights Chamber for Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  11. ↑ "War Criminals Still Reaping Rewards". Human Rights Watch. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  12. ↑ "Human Rights Report: July 1998". Office of the High Representative. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  13. 1 2 "Update of UNHCR's Position on Categories of Persons from Bosnia and Herzegovina who are in Continued Need of International Protection". UNHCR / Refworld. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  14. ↑ "Human Rights Report: 7-13 July 1997". Office of the High Representative. Pristupljeno 12. 3. 2026.
  15. 1 2 "Popis 2013 BiH – Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima". popis.gov.ba. Arhivirano s originala, 19. 9. 2017. Pristupljeno 19. 9. 2017.
  16. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 20/21)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 26. 11. 2015.
  17. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 26. 11. 2015.
  18. 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 26. 11. 2015.
  19. ↑ "„Služben list FNRJ 89/46"" (PDF). www.slvesnik.com.mk. 5. 11. 1946. Pristupljeno 8. 12. 2021.

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Gradiška&oldid=3823421"