Nirnberški proces

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Nirnberški proces predstavlja suđenje Međunarodnog vojnog suda u Nürnbergu (Njemačka), od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946, glavnim nacističkim ratnim zločincima Trećeg rajha, radi kažnjavanja odgovornih političkih i vojnih rukovodilaca i izvršilaca dotle najtežeg zločina protiv mira, nezavisnosti i slobode naroda, kao i protiv života i blagostanja miliona ljudi.

Tokom Drugog svjetskog rata antihitlerovska koalicija postavila je sebi kao jedan od važnih zadataka i gonjenje i kažnjavanje ratnih zločinaca. Na osnovu sporazuma UK, SAD, Francuske i SSSR (London, 8. august 1945), ustanovljen je Međunarodni vojni sud, koji je imao zadatak da sudi glavnim nacističkim ratnim zločincima. Kao dodatak ovom sporazumu potpisan je i Statut Međunarodnog vojnog suda. Ovom sporazumu kasnije je pristupila i bivša Jugoslavija.

Sud je bio sastavljen od po jednog sudije i zamjenika koje su imenovale svaka od četiri sile potpisnice (kao i po jednog glavnog tužioca, koji su svi zajedno djelovali kao Komisija za istragu i gonjenje glavnih ratnih zločinaca). Suđenje je trajalo gotovo godinu, pretres je vođen na četiri jezika, održane su 403 javne sjednice, saslušani su mnogi svjedoci i pregledan veliki broj pismenih svjedočanstava (približno 38.000).

Bilo je osam sudija (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog sudiju iz zemalja Antante). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha učestvovala je u njemu. Ukupno su optužena 24 zločinca. Postojale su četiri tačke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije i poticanje ili učešće u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pogubljeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler, Goebbels i Himmler, ali i ovako je "ulov" bio bogat.

Optuženici u Nirnberškom procesu:
1. red (od gore prema dolje): Hermann Göring, Rudolf Heß, Joachim von Ribbentrop i Wilhelm Keitel
2. red (od gore prema dolje): Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach i Fritz Sauckel.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog štaba Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekta, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove omladine, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walter Funk, nacistički ministar privrede, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik sedmičnika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima, Martin Bormann,nasljednik Hessa u Stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutrašnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u novembru 1945, a završilo 15. oktobra 1946. Sljedećeg dana izvršene su presude. Zatvor Spandau "ugostio" je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza, Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina Neuratha. Međutim, Speer, Schirach, Hess i Dönitz jedini su izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962) i Klaus Barbie (umro 1991).

Općehistorijski značaj Nirnberškog procesa sastoji se naročito u tome što on predstavlja osudu agresije i proklamuje princip lične odgovornosti poglavara država i drugih visokih funkcionera za zločine protiv mira, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.        

Glavno suđenje[uredi | uredi izvor]

Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18. oktobra 1945, u zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudija Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i šest kriminalnih ratnih organizacija – vodstvo NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su po sljedeće četiri tačke:

  1. Učešće u običnom planu ili zavjeri za izvršenje zločina protiv mira
  2. Planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih zločina protiv mira
  3. Ratni zločini
  4. Zločini protiv čovječnosti.

24 optuženika jesu:

"O" optužen      "K" optužen i smatran krivim      "º" Nije osuđen

Ime   Presuda Kazna     Bilješke
  1     2     3     4        
Bundesarchiv Bild 183-R14128A, Martin Bormann.jpg

Martin Bormann
O º K K Smrt Hessov nasljednik na mjestu sekretara NSDAP-a. Osuđen na smrt. Ostaci pronađeni 1972.[1]
Karl Dönitz.jpg

Karl Dönitz
O K K º 10 godina Vođa Kriegsmarinea od 1943. godine, naslijedio Raedera. Inicijator U-boot kampanje koji je postao Njemački predsjednik nakon Hitlerove smrti [2]. U dokaznom postupku na suđenju Karla Dönitza o njegovim naređenjima U-boot flotama da nepoštuju Londonska Pravila, admiral Chester Nimitz izjavio je da je nezabranjeno podmorsko oružje preneseno u Tihi okean od strane SAD i to od prvog dana otkad je država ušla u rat. Dönitzu je dokazana krivnja zbog nepoštovanja 2. Londonskog pomorskog sporazuma 1936. godine, ali njegova izjava nije prihvaćena zbog njegovih nepoštivanja međunarodnog zakona o podmorskom naoružanju.[1]
Bundesarchiv Bild 121-0270, Polen, Krakau, Polizeiparade, Hans Frank.jpg

Hans Frank
O º K K Smrt Šef vlade u okupiranoj Poljskoj. Izrazio kajanje [3].
Wilhelm Frick 72-919.jpg

Wilhelm Frick
O K K K Smrt Hitlerov Ministar unutrašnjih poslova. Autor Nürnberških zakona.[4]
Hans Fritzsche12.jpg

Hans Fritzsche
O O O º Oslobođen Popularni radio komentator, i šef novinskog odjela Ministarstva propagande u Nacističkooj Njemačkoj. Okušao se na mjestu Goebbelsa[5]
Waltherfunk45.jpg

Walther Funk
O K K K Doživotna robija Hitlerov ministar ekonomije. Nasljedio Schachta kao šef Reichsbanka. Pušten zbog lošeg zdravlja 16. maja 1957.[6]
Goeringcaptivity2.jpg

Hermann Göring
K K K K Smrt Reichsmarschall, zapovjednik Luftwaffea, i mnogih odjeljaka SS-a. Počinio samoubistvo noć prije smaknuća.[7]
Rudolf Hess at Nuremberg prison.jpg

Rudolf Hess
K K K K Doživotna robija Hitlerov zamjenik, pobjegao u Škotsku 1941.[8]
Alfred-jodl-72-926.jpg

Alfred Jodl
K K K K Smrt Wehrmacht Generaloberst, Keitelov pomoćnik. Jodl je 23. februara 1953. godine, posmrtno doduše, oslobođen krivnje od jednog denacifikacijskog suda, koji ga je smatrao nevinim po međunarodnim zakonima. [9]
Ernst-Kaltenbrunner-72-916.jpg

Ernst Kaltenbrunner
O º K K Smrt Preživjeli član SS-a sa najvišim činom. Šef RSHA-a, centralne Nacističke obavještajne agencije. Također je zapovijedao mnogim Einsatzgruppama i mnogim koncentracijskim kampovima.[10]
Bundesarchiv Bild 183-L18173, Wilhelm Keitel.jpg

Wilhelm Keitel
K K K K Death Vođa OKW-a.[11]
Bundesarchiv Bild 102-12331, Gustav Krupp von Bohlen und Halbach.jpg

Gustav Krupp von Bohlen und Halbach
O O O O ---- Veliki nacistički industrijalac. Medicinski nespreman za suđenje.
Bundesarchiv Bild 183-2008-0922-501, Robert Ley.jpg

Robert Ley
O O O O ---- Šef DAF-a, Njemačke radničke fronte. Počinio samoubistvo 25. oktobra 1945. godine, prije početka njegovog suđenja.
Bundesarchiv N 1310 Bild-135, Konstantin von Neurath.jpg

Konstantin von Neurath
K K K K 15 godina Ministar vanjskih poslova do 1938. godine, nasljedio ga Ribbentrop. Kasnije, Štičenik Bohemije i Moravske. Otkaz dao 1934. zbog sukoba s Hitlerom. Zbog lošeg zdravlja pušten je 6. novembra 1954.[12]
Vonpapen1.jpg

Franz von Papen
O O º º Oslobođen optužbe Njemački kancelar 1932. i vice-kancelar pod Hitlerom od 1933. Kasnije, ambasador u Turskoj. Iako oslobođen na Procesima, von Papen je 1947. ponovno optužen kao ratni zločinac od strane jednog denacifikacijskog suda, i osuđen je na 8 godina prisilnog teškog rada. Oslobođen je nakon 2 godine zbog sudskog apela koji je napravio. [13]
Erich Raeder.jpg

Erich Raeder
K K K º Doživotna robija Leader of the Kriegsmarine until his retirement in 1943, succeeded by Doenitz. Released (ill health) September 26, 1955[14]
Bundesarchiv Bild 183-H04810, Joachim von Ribbentrop.jpg

Joachim von Ribbentrop
K K K K SMrt Ministar vanjskih poslova [15]
Bundesarchiv Bild 146-2005-0168, Alfred Rosenberg.jpg

Alfred Rosenberg
K K K K Smrt Ideologist rasne teorije. Kasnije, Štičenik istočnih okupiranih teritorija.[16]
Fritz Sauckel.jpg

Fritz Sauckel
O O K K Smrt Opunomoćenik Nacističkog teškog prisilnog robovskog rada.[17]
Hjalmar-Schacht crop.jpg

Hjalmar Schacht
O O º º Oslobođen optužbe Prijeratni predsjednik Reichsbanka. Priznao da je prekršio Versajski ugovor.[18]
Baldur von Schirach.jpg

Baldur von Schirach
O º º K 20 godina Zapovjednik organizacije Hitlerova mladež, gauleiter Beča. Izrazio kajanje.[19]
Inquart crop.jpg

Arthur Seyss-Inquart
O K K K Smrt Austrijski premijer za vrijeme Anschlussa. Kasnije, gauleiter okupirane Holandije. Izrazio kajanje.[20]
Albert Speer Neurenberg.JPG

Albert Speer
O O K K 20 godina Hitlerov najdraži arhitekt i lični prijatelj. Odgovoran za izgradnju mnogih ministarstava i industrijskih središta (npr. Ministarstvo naoružanja) i jedna od centralnih figura u vlasti. Izrazio kajanje.[21]
Julius Streicher 72-920 crop.jpg

Julius Streicher
O º º K Kriv Širio mržnju i ubistva nad Židovima preko svojih novina, Der Stürmer.[22]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]