Brač

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Povlja

Brač je veće ostrvo u Hrvatskoj, na Jadranskom moru, smješten neposredno ispred grada Splita.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Brač je najveće srednjodalmatinsko ostrvo. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km2 je treće ostrvo po veličini na Jadranu.

Od kopna je Bračkim kanalom (najveće dubine 78m) udaljen 6 do 13 km. Prema zapadu je od ostrva Šolte odvojen Splitskim vratima, a prema jugu od ostrva Hvara Hvarskim kanalom (dubine 91 m).

Ostrvo je izgrađeno od karbonatno-vapnenačkih stijena, a nastalo je prije otprilike 100 milijona godina u razdoblju krede, ali tek u holocenu postaje ostrvo Erozijom i taloženjem nastale su i druge vrste tla, tako da se danas sastoji od vapnenca, pješčenjaka, breča, gline i crvenice.

Najviši vrh je Vidova gora, inače i najviši vrh svih jadranskih ostrva (778 m/nm).

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimu ostrva uvjetuje njegov položaj, a odlikuje se svim karakteristikama sredozemne klime: topla i sušna ljeta te kratke i blage zime. Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s oko 2700 sunčanih sati godišnje, negdje između Splita i Hvara. Prosječna zimska temperatura je 9 °C, a ljetna 25 °C. Snijeg u godini pada samo oko 2 dana i ne zadržava se više od 10 sati. Posljednje bure pušu u martu, u narodu poznate kao 3 marčanske bure. Ljeti gotovo svakodnevno puše maestral, poznatiji kao maeštral. Oborine su češće u unutrašnjosti ostrva i na njegovoj istočnoj strani. Razlike u količini oborina sežu od 700 mm godišnjeg prosjeka za Sutivan, do 1400 mm za mjesto Dol. Prosječna temperatura mora je ljeti 24 °C, a zimi 14 °C. Budući da na ostrvu nema većeg naselja ili teške industrije, zagađenja gotovo da i nema.

Ime[uredi | uredi izvor]

Porijeklo imena ostrva Brača u nauci nije potpuno utvrđeno. Pretpostavlja se da potiče od ilirskog brentos - jelen, budući da su ga Grci zvali Elaphusa od elaphos - jelen. Grčki historičar Polibije naziva ga Bretia, Plinije Stariji Brattia, a u Antinojevom putopisu iz 4. st. n. e. naziva se Bractia. Ostrvo je ucrtano u Ptolomejevu kartu iz 2. st, kao i u tabulu Peutingerianu, kartu iz 4. st. (Brattia). Bizantski car Konstantin Porfirogenet ga u svom opisu carstva u 9. st. naziva Barzo i kaže da su on i Hvar "najljepše i najplodnije" medu jadranskim ostrvima.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U srednjem vijeku, kada staro ilirsko-rimsko stanovništvo postupno odumire, prevladava novo stanovništvo Neretljana i osobito Hrvata koji su danas većinski stanovnici ostrva Brača. Najzastupljenije je čakavsko narječje u raznim svojim inačicama (čakavski, čokavski, cakavski, cokavski), a na krajnjem istoku ostrva se govori štokavskim narječjem.

Naseljena mjesta na ostrvu Braču[uredi | uredi izvor]

Historija[uredi | uredi izvor]

Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje ljudskih zajednica na ostrvu još u paleolitiku (spilja Kopačina između Supetra i Donjeg Humca). Začudo, nema potvrđenih nalaza iz neolitika. Kasnije, u brončanom i željeznom dobu, ostrvo naseljavaju Iliri koji su uglavnom obitavali u unutrašnjosti ostrva, a od kojih su nam sačuvane brojne gradine (najpoznatije su Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selaca i Koštilo kod Bola).

Iako je u 4 st. p. n. e. grčka kolonizacija zahvatila i jadranska ostrva i obalu, nema naznake osnivanja grčkih kolonija na Braču. Grci su izgleda bili usputni posjetioci na ostrvu i to na mjestu gdje je bila glavna stanica trgovine s Ilirima na Braču – Vičja Vala kod Ložišća, gdje su nađeni grčki predmeti. Brač je bio na putu trgovcima koji su iz Isse plovili prema Saloni, a i onima koji su plovili prema dolini rijeke Po.

Nakon dugih borbi s Dalmatima, Rimljani su 9 g. konačno slomili njihov otpor. Osniva se provincija Dalmacija čiji je glavni grad bila Salona. Vjerovatno zbog njene blizine, na Braču nije osnovano veće naselje, iako se dokazi rimske prisutnosti nalaze po cijelom ostrvu (villae rusticae, cisterne, pojila za stoku, tijesci za vino i ulje, sarkofazi, ostaci pristaništa – Splitska, Bol, uvala Lovrečina). Najveći je značaj za ostrvo ipak imalo kamenarstvo. Bogati slojevi vapnenca su pogodovali razvoju ovog obrta, o čemu govore spomenici na širem području, posebice iz Salone i Aspalathosa. Najvažniji kamenolomi su bili Plate, Stražišće i Rasohe između Splitske i Škripa. Odatle se kamen dopremao u luku Splitska, a zatim do gradilišta Salone i Dioklecijanove palače. O svemu ovome svjedoče brojni epigrafski spomenici na ostrvu.

Nakon razaranja Salone od strane Avara i Slavena, Brač postaje utočište salonitanskim prebjezima, a nedugo nakon toga i Slaveni počinju naseljavati ostrvo. Prema tradiciji koja je trajala vijekovima, ti su izbjegli Salonitanci osnovali mjesto Škrip. Gledano politički, Brač je bio pod Bizantskim carstvom.

U 12. st. Hrvatska je s dalmatinskim gradovima pripojena Ugarskoj, ali Brač još dugo zadržava političku samostalnost. Od 1268. - 1357., priznavali su Bračani mletačku vlast, a zatim ugarsko-hrvatsku, zadržavajući uvijek svoju komunalnu samoupravu i stare povlastice. God. 1420. započinje dugotrajna mletačka uprava cijelom Dalmacijom.

Do 13. st. se bračka samouprava razvila do komunalne uprave s vlastitom organizacijom, upravnim službama i propisima. Na čelu komune stajao je knez koji se ranije birao medu ostrvskim plemićima, a kasnije ga je slala Venecija. Vrhovnu vlast, Veliko vijeće, sačinjavali su svi brački plemići. Uz njega je postojalo Malo vijeće i Vijeće mudrih. Sjedište komune bilo je u Nerežišćima. Uz Skup plemića se sastajao i Skup pučana koji je imalo znatno manja prava.

Službeni jezik bio je latinski, ali svakodnevni hrvatski, kao što je svakodnevno pismo i ono službenih isprava, bila hrvatska ćirilica, kojom je napisana i Povaljska listina 1184., najstarija i najvažnija sačuvana isprava srednjovjekovnog Brača.

Stanovništvo ostrva bavilo se u srednjem vijeku stočarstvom, šumarstvom, poljoprivredom, ribarstvom, kamenarstvom i trgovinom. Mletačka vladavina na Braču trajala je gotovo četiri vijeka, od 1420.-1797. Presudan događaj bila su osvajanja Osmanlija koji su se u 16. st. zalijetali sve do mora.

Nakon pada Bosne stanovništvo bježi u Dalmaciju, a mnogi dalje na ostrva, osobito na Brač, a među njima se posebno ističu Poljičani i Omišani. Tada dolazi do premještanja bračkih naselja iz unutrašnjosti na obalu ostrva, a stvaraju se i nova naselja: Bol, Milna, Postira, Povlja, Pučišća, Splitska, Sumartin, Supetar i Sutivan.

Novija historija[uredi | uredi izvor]

Nakon prestanka osmanske opasnosti u Dalmaciji u 18. st., razvijaju su bračka obalna naselja u male gradove. Rasadišta pismenosti i kulture bili su samostani u Povljima, Pučišćima, Sumartinu, Bolu i u pustinjačkim naseljima u Blacima, Dračevoj luci i dr.

Francuska uprava na ostrvu Braču (1805-1813) uslijedila je nakon sloma Mletačke Republike 1797. i trajala je sve do Napoleonova sloma 1813. Bečkim kongresom 1814. Brač i cijela Dalmacija pripali su Austriji.

U proljeće 1941. Brač je okupirala italijanska vojska. Sljedeće godine organizirani su u svim mjestima narodnooslobodilački odbori i poduzimaju se borbene akcije protiv okupatora. Italijani zbog toga hapse i strijeljaju stanovništvo i spaljuju Selca, Novo Selo, Gornji Humac, Pražnice, Pučišća, Dračevicu i Bol. Nakon kapitulacije Italije u jesen 1943. narod razoružava italijansku vojsku i oslobađa ostrvo nekoliko mjeseci. U januaru 1944. dolazi do njemačke okupacije. U junu 1944. započinje desant s Visa na Brač, na kojemu je smješteno 1800 njemačkih vojnika. Do 18. jula 1944. osvojen je i oslobođen cijeli Brač.

U ljeto 1991. Hrvatsku je napala jugoslavenska vojska. Bračani su organizirali odbrambene jedinice i započeli diverzijama na ratne brodove postavljene pred ostrvom, koji su 14. i 15. novembra 1991. bombardirali zapadni dio Brača (okolicu Milne i Bračku stranu Splitskih vrata) i Split. U daljnjoj borbi i otporu agresiji učestvuju po svim hrvatskim ratištima ravnopravno i brački branitelji. Nakon rata, ostrvo Brač se uključuje u Splitsko-dalmatinski kanton, a administrativno je podijeljen na grad Supetar i općine Milna, Sutivan, Nerežišča, Postira, Bol, Pučišća i Selca.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Iz razdoblja ranog srednjeg vijeka, kada na ostrvo dolaze Neretljani i Hrvati djeluje na ostrvu više samostana, a sačuvane su i mnoge crkvice koje se danas mogu vidjeti razbacane po unutrašnjosti ostrva. Društveni razvitak i kultura bračkog stanovništva ogledaju se u Bračkom statutu koji je organizirao život stanovništva od 13. do 18. vijeka.

Razvijenu kulturu stanovanja na Braču vidljiva je na palačama bračkog plemstva, kao i na skromnoj arhitekturi bračkih pomorca, težaka i ribara. Ne samo pojedine stambene građevine, nego i cijela naselja koja se od 16. st. oblikuju na obalama ostrva, ukazuju na razvijeni stepen urbanističke i općenito kulturne svijesti stanovništva ostrva. Treba spomenuti i poznatu Pustinju Blaca koja je jedan od mogućih hrvatskih kandidata za uvrštenje u UNESCO spomeničku baštinu, kao i Zmajevu ili Dragonjinu spilju.

Renesansna kultura i umjetnost cvali su na ostrvu kao i na cijelom dalmatinskom primorju. Ostavili su svjedočanstva u crkvama, crkvicama i palačama, kao i u skulpturama i reljefima po brojnim ostrvskim crkvama. Brački su kamenolomi privukli slavne renesansne graditelje i kipare koji su djelovali u Dalmaciji, poput Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija i Nikole Firentinca, pa se njihova djela nalaze po cijelom ostrvu.

U doba buđenja nacionalne svijesti u drugoj polovini 19. st., centri kulture i književnosti postaju hrvatske čitaonice po bračkim gradićima. U žaru panslavenstva Selčani podižu 1911. g. prvi spomenik ruskom književniku Lavu Tolstoju.

Na Braču je djetinjstvo proveo i veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876-1949). historijsko-kulturni spomenici Brača nalaze se u Zavičajnom muzeju ostrva Brača u Škripu, a djela bračkih umjetnika i onih koji su djelovali na ostrvu u Galeriji "Branislav Dešković" u Bolu.

Od velikog značenja za poznavanje prošlosti ostrva su i redovita izdanja Bračkog zbornika.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Na Braču su oduvijek bili najzastupljeniji stočarstvo, uzgoj vinove loze i maslina, uz kamenarstvo. Plinije Stariji u svojem djelu Naturalis Historia kaže ...capris laudata Brattia... (po kozama slavni Brač; NH III, 151) Na to ukazuju i brojni arheološki nalazi.

Tokom srednjeg vijeka stanovništvo ostrva bavilo se osim toga i šumarstvom, poljoprivredom, ribarstvom i trgovinom.

U 19. st. dolazi do napretka poljoprivrede, ribarstva, pomorstva i trgovine. Zlatno doba bračkog vinogradarstva je od šezdesetih do devedesetih godina, osobito kada bolest loze uništava francuske i italijanske vinograde, pa se bračko vino izvozi u te zemlje. A zatim dolazi do katastrofe. Parobrodi uništavaju jedrenjake kojih je na Braču bilo mnogo. Na ostrvo dolazi filoksera što uzrokuje masovne emigracija Bračana u Sjevernu i Južnu Ameriku, osobito u Čile.

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka započinju nastojanja da se poboljša život ostrvljana i zaustavi iseljavanje. Osnovni preduvjeti tome bili su pripojenje ostrva na kopnenu električnu i vodovodnu mrežu. Daljnji doprinos razvitku komunikacija, a time i privrede i turizma, bila je izgradnja asfaltiranih cesta po cijelom ostrvu i česta trajektna veza s kopnom.

Ribarstvo se unaprijedilo pa je sada godišnji ulov ribe iznosio preko 1000 t, koja se djelomično konzervira u tvornicama u Postirima i Milni.

Započelo se obnovom zapuštenog šumarstva, ovčarstva i kozarstva.

Tradicionalno iskorištavanje bračkog kamena provodi se savremenom tehnologijom. Dok se pedesetih godina proizvodilo oko 5000 m3 kamenih blokova, proizvodnja se popela na 17000 m3 blokova i preko 300 000 piljenih kamenih ploča. Obnovom i otvaranjem novih manjih industrijskih i zanatskih pogona uspjelo se zaustaviti iseljavanje stanovništva. Tako je u Nerežišćima osnovana tvornica bombona, žvakaćih guma i konfekcije; u Sutivanu tvornica plastičnih masa; u Selcima pogon građevinske stolarije, a u Sumartinu i Milni dva manja brodogradilišta.

Posebne mogućnosti razvitka našao je Brač u turističkoj privredi. Najpoznatije turističko mjesto je svakako Bol sa svjetski poznatom plažom Zlatni rat.

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Nazor, pjesnik (1876-1949)
  • Branislav Dešković, kipar (1883-1939)
  • Dasen Vrsalović, arheolog (1928-1981)
  • Androniko Lukšić, čileanski poduzetnik
  • Ida Stipčić Jakšić, modna dizajnerica
  • Žan Jakopač, muzičar
  • Ivica Jakšić - Puko, umjetnik

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Brački je kamen korišten za gradnju mnogih znamenitih građevina u svijetu – Bijela kuća u Washingtonu, Dioklecijanova palača u Splitu.
  • Na Braču, inače danas bezvodnom ostrvu, postoji - most! Izgrađen je na vrhu klanca Veliki dolac za vrijeme austrijske uprave. Bračani ga od milja zovu "Most Franje Josipa".
  • Brač se kao ostrvo izdvaja po broju biblioteka. Prema statistikama prosjek iznosi 5 knjiga po glavi stanovnika, što ostrvo čini jednom od najbolje knjigom pokrivenih regija.
  • Poznato je da su Bračani česti junaci viceva na temu njihove škrtosti. Naravno, njihova "škrtost" proizlazi iz istog takvog života kroz vijekove. Kada posjetite Brač, bacite pogled na nebrojene gomile kamenja uz cestu, uz maslinike i vinograde ... sva su ta kamenja težačke ruke složile, ne bi li došli do obradive površine. Bračani su znali da je humor ono nešto što povezuje teške situacije i čini ih podnošljivijima. I zato su se uvijek znali šaliti na svoj račun ;)

- Izlazi Bračanin iz mora na rivu sav mokar. Začuđeno ga gleda prijatelj pa ga upita:
- A če si tako mokar?
- Ma pliva san za trajekton od Splita do Broča i tako uštedi 16 kun. - odgovori Bračanin.
- A šempjo, če nisi onda pliva za katamaranom bi bi uštedi 40 kun!

Kontinetalci odnosno ljudi poznatiji bračanima kao "Vlaji", a koji su svojedobno zbog neimaštine bili prisiljeni nadničariti kod bogatijih posjednika na ostrvu Braču su se uglavnom, među Bračkim zmljoposjednicima nazivali "Judi" (ljudi) i obavljali su najteže fizičke poslove koji su se uglavnom sastojali od kopanja vinograda. Spomenuti zemljoposjednici su se međusobno hvalisali pitanjima u smislu koliko tko ima "Judi" na nadnicama te se taj pojam među bračanima uobičajio za nadničare od preko Bračkog kanala (ponegdje su ih nazivali i "Junacima"). Tako su jednom prilikom dvojica braće iz mjesta Bobovišća plovili brodicom na jedra prema Splitu i po dolasku "pod" rivu stanoviti splićanin, kako i pristoji, im je htio pomoći prilikom vezivanja brodice za rivu i tom prilikom im se obratio riječima: "Judi bacite cimu" (Ljudi dodajte konop)našto mu je jedan od braće (pomalo uvrijeđen) odgovorio "Nismo mi judi mi smo bročani". I od onda splićani ali još više "vlaji" uživaju zadirkivati bračane izrekom: "Niti je sipa riba niti je bračanin čovik" Najoriginalnije zadirkivanje koje sam čuo, a vezano je za našu temu, je bilo kada se negdje u Splitu sastala grupa prijatelja uz kamin i među njima Frane zvan Batuda (bračanin - postiranin) kojom prilikom je naknadno ušao još jedan njihov prijatelj i pozdravio okupljene riječima: "Dobra večer ljudi, a i tebi Frane ako ne vriđam".

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: