Diktatura
Diktatura jest autokratski oblik vlasti koji karakterizira vođa ili grupa vođa koji imaju vladine ovlasti s malo ili nimalo ograničenja. Politiku u diktaturi kontroliše diktator, a olakšava je uži krug elita koji uključuje savjetnike, generale i druge visokorangirane dužnosnike. Diktator održava kontrolu utjecajem i smirivanjem užeg kruga te potiskivanjem bilo kakve opozicije, koja može uključivati suparničke političke stranke, oružani otpor ili nelojalne članove diktatorovog užeg kruga. Diktature se mogu formirati vojnim udarom kojim se prethodna vlada svrgava silom ili se mogu formirati samoudarom u kojem izabrane vođe svoju vladavinu čine trajnom. Diktature su autoritarne ili totalitarne,[1] i mogu se klasificirati kao vojne diktature, jednopartijske diktature, personalističke diktature ili apsolutne monarhije.[2] Diktatura nije ograničena nikakvim institucionalnim okvirima kao što su ustav, zakoni ili običaji.[3]
Riječ diktator nastala je u ranoj Rimskoj Republici i odnosila se na ustavnu funkciju s "privremenim davanjem apsolutne moći vođi za rješavanje nekih vanrednih situacija".[4]
Najranije vojne diktature razvile su se u postklasičnoj eri, posebno u Japanu u doba šoguna i u Engleskoj pod Oliverom Cromwellom. Moderne diktature su se prvi put razvile u 19. vijeku, uključujući bonapartizam u Evropi i Caudillo u Latinskoj Americi. U 20. vijeku došlo je do uspona fašističkih i komunističkih diktatura u Evropi; fašizam je uglavnom iskorijenjen nakon Drugog svjetskog rata 1945, dok se komunizam proširio na druge kontinente, zadržavajući istaknutost do kraja Hladnog rata 1991. U 20. vijeku došlo je i do uspona personalističkih diktatura u Africi i vojnih diktatura u Latinskoj Americi, koje su obje postale istaknute 1960-ih i 1970-ih.
Period nakon raspada Sovjetskog Saveza svjedočio je sporadičnom usponu demokratija širom svijeta, uprkos tome što je nekoliko diktatura opstalo u 21. vijeku, posebno u Africi i Aziji. Tokom ranog 21. vijeka, demokratske vlade su brojčano nadmašivale autoritarne države u odnosu 98 prema 80. Drugu deceniju obilježila je demokratska recesija, nakon finansijske krize iz 2008. koja je drastično smanjila privlačnost zapadnog modela širom svijeta. Do 2019, broj autoritarnih vlada ponovo je premašio broj demokratija u odnosu 92 prema 87.[4]
Diktature često pokušavaju prikazati demokratsku fasadu, često održavajući izbore kako bi utvrdili svoj legitimitet ili dali poticaje članovima vladajuće stranke, ali ti izbori nisu konkurentni za opoziciju. Stabilnost u diktaturi održava se prinudom i političkom represijom, što uključuje ograničavanje pristupa informacijama, praćenje političke opozicije i akte nasilja. Diktature koje ne uspijevaju potisnuti opoziciju podložne su kolapsu pučem ili revolucijom.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Behrends, Jan C. (2017-03-14). "Dictatorship: Modern Tyranny Between Leviathan and Behemoth (Version 2.0) (english version)". Docupedia-Zeitgeschichte. doi:10.14765/zzf.dok.2.790.v2.
- Dikötter, Frank (2019-12-03). How to Be a Dictator: The Cult of Personality in the Twentieth Century (jezik: engleski). Bloomsbury Publishing USA. ISBN 978-1-63557-380-0.
- scholarly analysis of Mussolini, Hitler, Stalin and Mao, as well as Kim Il Sung of North Korea; François Duvalier, or Papa Doc, of Haiti; Nicolae Ceaușescu of Romania; and Mengistu Haile Mariam of Ethiopia. online review; also excerpt
- Dobson, William J. (2013). The Dictator's Learning Curve: Inside the Global Battle for Democracy. Anchor. ISBN 978-0-307-47755-2.
- Fraenkel, Ernst; Meierhenrich, Jens (2017-04-13). The Dual State: A Contribution to the Theory of Dictatorship (jezik: engleski). Oxford University Press. doi:10.1093/acprof:oso/9780198716204.001.0001. ISBN 978-0-19-102533-4.
- Friedrich, Carl J.; Brzezinski, Zbigniew K. (1965). Totalitarian Dictatorship and Autocracy (2nd izd.). Praeger.
- Bueno de Mesquita, Bruce; Smith, Alastair (2011). The Dictator's Handbook: Why Bad Behavior is Almost Always Good Politics. Random House. str. 272. ISBN 978-1-61039-044-6. OCLC 701015473.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Ezrow, Natasha M.; Frantz, Erica (2011). Dictators and Dictatorships: Understanding Authoritarian Regimes and Their Leaders. Bloomsbury. ISBN 9781441196828.
- Galván, Javier A. (2012-12-21). Latin American Dictators of the 20th Century: The Lives and Regimes of 15 Rulers (jezik: engleski). McFarland. ISBN 978-0-7864-6691-7.
- Geddes, Barbara; Wright, Joseph; Frantz, Erica (2018). How Dictatorships Work. Cambridge University Press. ISBN 9781107115828.
- Lee, Stephen J. (2016). European Dictatorships 1918-1945 (4th izd.). Routledge. ISBN 9781315646176.
- Staar, Richard F. (1982). Communist Regimes in Eastern Europe (4th izd.). Hoover Institution Press. ISBN 9780817976934.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "What is the difference between totalitarianism and authoritarianism?". Encyclopedia Britannica. 1965-03-12. Pristupljeno 2024-01-13.
- ^ "dictatorship | Definition, Characteristics, Countries, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-02-03.
- ^ Wintrobe, Ronald (2019-02-28). "Are There Types of Dictatorship?". u Congleton, Roger D.; Grofman, Bernard; Voigt, Stefan (ured.). The Oxford Handbook of Public Choice, Volume 2. Oxford University Press. str. 285–310. doi:10.1093/oxfordhb/9780190469771.013.13. ISBN 978-0-19-046977-1.
- ^ a b Guriev, Sergei; Treisman, Daniel (6 December 2022). "How Do Dictatorships Survive in the 21st Century?". Arhivirano s originala, 16 April 2023.
