Diktator

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Diktatori u antičkom Rimu[uredi | uredi izvor]

U posebno opasnim ratnim situacijama jedan od konzula bi, po nalogu senata, imenovao diktatora na najviše šest mjeseci, koji bi potom preuzimao najvišu vojnu vlast. Diktatorov zamjenik bio je magister equitum (izvorno zapovjednik konjice). Kasnije je vojna funkcija diktatora postala sekundarna, i bivali su mu povjereni posebni unutarnjopolitički zadaci. Tokom izvanrednog stanja mirovala su sva prava naroda i njegovih zastupnika, prava koja je ostvarivao temeljem republikanske slobode. Čak su i ovlasti senata bile van snage. Sula i Cezar ovu su moć zloupotrebili kako bi trajno dobili izvanredne ovlasti. Ovu službu nije dobio više niko nakon Cezara.

Diktatori u savremeno doba[uredi | uredi izvor]

Osobe imenovane doživotnim predsjednicima po završetku 1. svjetskog rata većinom nisu bili dobrohotni vladari, nego više ili manje samovoljni vlastodršci - moderni diktatori.

Državno uređenje u kome je diktator prvi čovjek države zove se Diktatura.