Idi na sadržaj

Nacionalizam

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nacionalizam je ideologija koja drži da je nacija, etnička pripadnost, ili nacionalni identitet osnovni dio ljudskog društva, i koja ima političke implikacije utemeljene na ovom mišljenju; prije svega, tvrdnja da je nacija "jedina pravovaljna osnova za državu",[1][2] te da "svaka nacija zaslužuje svoju državu". Nacionalizam ima za cilj sticanja i održavanja suvereniteta (samouprave) nacije nad svojom domovinom radi stvaranja nacije- države.[3] U ovome obliku, nacionalizam je univerzalna ideologija; ali ovaj izraz također odnosi se na određene ideologije nacionalnih pokreta, koje imaju političke tvrdnje u ime pojedinih nacija.

Nacionalizam smatra da svaka nacija treba da upravlja sama sobom, bez spoljnog uplitanja (samoopredjeljenja), da je nacija prirodna i idealna osnova za državu,[4] i da je nacija jedini pravi izvor političke moći.[3][5] Nadalje ima za cilj izgradnju i održavanje jedinstvenog nacionalnog identiteta, zasnovanog na kombinaciji zajedničkih društvenih karakteristika kao što su kultura, etnička pripadnost, geografska lokacija, jezik, politika (ili vlada), religija, tradicija i vjerovanje u zajedničkoj jedinstvenoj historiji,[6][7] i promovirati nacionalno jedinstvo ili solidarnost[3]] Nacionalizam, dakle, nastoji da očuva i neguje tradicionalnu kulturu jedne nacije.[8] Postoje različite definicije "nacije", što dovodi do različitih tipova nacionalizma. Dva glavna različita oblika su etnički nacionalizam i građanski nacionalizam.

Nacionalizam se razvio krajem 18. vijeka, posebno s Francuskom revolucijom i širenjem principa narodnog suvereniteta (ideja da "narod" treba da vlada).[9] Tri glavne teorije su korištene da se objasni njegov nastanak. Primordijalizam (perenijalizam) se razvijao zajedno sa nacionalizmom tokom romantične ere i smatrao je da su nacije uvijek postojale. Ovo gledište je od tada odbačeno od strane naučnika,[10] a nacije se sada posmatraju kao društveno konstruisane i historijski uslovljene.[11] Teorija modernizacije, trenutno najčešće prihvaćena teorija nacionalizma,[12] usvaja konstruktivistički pristup i predlaže da je nacionalizam nastao kao rezultat procesa modernizacije, kao što su industrijalizacija, urbanizacija i masovno obrazovanje, koji su omogućili nacionalnu svijest.[11][13] Zagovornici ove teorije opisuju nacije kao "zamišljene zajednice", a nacionalizam kao "izmišljenu tradiciju" u kojoj zajednički osjećaji pružaju oblik kolektivnog identiteta i povezuju pojedince u političku solidarnost.[11][14][15] Treća teorija, etnosimbolizam objašnjava nacionalizam kao proizvod simbola, mitova i tradicija, kao što je povezano s radom Anthonyja D. Smitha. Osim toga, širenje nacionalističkih pokreta tokom dekolonizacije navelo je mnoge teoretičare da ispitaju ulogu elita u mobilizaciji zajednica kako bi održale svoju moć.[9]

Moralna vrijednost nacionalizma, odnos između nacionalizma i patriotizma, te kompatibilnost nacionalizma i kosmopolitizma su predmeti filozofske rasprave.[11] Nacionalizam se može kombinovati sa različitim političkim ciljevima i ideologijama kao što su konzervativizam (nacionalni konzervativizam i desničarski populizam) ili socijalizam (ljevičarski nacionalizam).[4][16][17] U praksi, nacionalizam se vidi kao pozitivan ili negativan u zavisnosti od njegove ideologije i ishoda. Nacionalizam je bio odlika pokreta za slobodu i pravdu, povezivan je sa kulturnim preporodom[3] i podstiče ponos na nacionalna dostignuća.[18] Također se koristi za legitimizaciju rasnih, etničkih i vjerskih podjela, potiskivanje ili napad na manjine i podrivanje ljudskih prava i demokratskih tradicija.[11] Radikalni nacionalizam u kombinaciji s rasnom mržnjom bio je ključni faktor u holokaustu koji je počinila nacistička Njemačka,[19] te genocida u Srebrenici koji je počinila srpska vojska.

Terminologija

[uredi | uredi izvor]

Terminološka upotreba "nacija", "suverenitet" i povezanih pojmova značajno je poboljšana pisanjem Hugo Grotiusa u djelu De jure belli ac pacis početkom 17. vijeka. Živeći u vremenima Osamdesetogodišnjeg rata između Španije i Holandije i Tridesetogodišnjeg rata između katoličkih i protestantskih evropskih naroda (katolička Francuska je bila u inače protestantskom taboru), nije iznenađujuće da je Grotius bio duboko zabrinut za pitanja sukoba među nacijama u kontekstu suprotstavljanja proisteklih iz vjerskih razlika. Riječ nacija je takođe bila korisno primenjivana pre 1800. godine u Evropi na način da se odnosi na stanovnike neke zemlje, kao i na kolektivne identitete koji mogu uključivati zajedničku historiju, zakon, jezik, politička prava, religiju i tradiciju, na neki način sličniji modernom konceptu.[20]

Nacionalizam izveden od imenice koja označava 'nacije' je novija riječ; na engleskom jeziku, termin datira iz 1798. godine.[21] Termin je prvi put postao važan u 19. vijeku,[22] te postaje sve negativniji u svojim konotacijama nakon 1914.godine. Glenda Sluga napominje da je "Dvadeseto stoljeće, vrijeme dubokog razočaranja nacionalizmom, bilo i veliko doba globalizma."[23]

Akademici definišu nacionalizam kao politički princip koji smatra da nacija i država treba da budu podudarn.[1][2][24] Prema Lisi Weeden, nacionalistička ideologija pretpostavlja da su "narod" i država podudarni.[25]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Hechter, Michael (2000). Containing Nationalism (jezik: engleski). Oxford University Press. str. 7. ISBN 978-0198297420.
  2. ^ a b Gellner, Ernest (1983). Nations and Nationalism (jezik: engleski). Cornell University Press. str. 1. ISBN 978-0801475009.
  3. ^ a b c d Smith, Anthony. Nationalism: Theory, Ideology, History. Polity, 2010. pp. 9, 25–30; James, Paul (1996). Nation Formation: Towards a Theory of Abstract Community. London: Sage Publications.
  4. ^ a b Finlayson, Alan (2014). "5. Nationalism". u Geoghegan, Vincent; Wilford, Rick (ured.). Political Ideologies: An Introduction. Routledge. str. 100–102. ISBN 978-1317804338.
  5. ^ Yack, Bernard. Nationalism and the Moral Psychology of Community. University of Chicago Press, 2012. str. 142
  6. ^ Triandafyllidou, Anna (1998). "National Identity and the Other". Ethnic and Racial Studies. 21 (4): 593–612. doi:10.1080/014198798329784.
  7. ^ Smith, A.D. (1981). The Ethnic Revival in the Modern World. Cambridge University Press.
  8. ^ Smith, Anthony. Nationalism: Theory, Ideology, History. Polity, 2010. str. 6–7, 30–31, 37
  9. ^ a b Adeney, Katharine (2009). "Nationalism". u Iain, McLean; McMillan, Alistair (ured.). The Concise Oxford Dictionary of Politics (3rd izd.). Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780191727191.
  10. ^ Coakley, John (april 2018). "'Primordialism' in nationalism studies: theory or ideology?: 'Primordialism' in nationalism studies". Nations and Nationalism. 24 (2): 327–347. doi:10.1111/nana.12349. S2CID 149288553.
  11. ^ a b c d e Mylonas, Harris; Tudor, Maya (2021). "Nationalism: What We Know and What We Still Need to Know". Annual Review of Political Science. 24 (1): 109–132. doi:10.1146/annurev-polisci-041719-101841.
  12. ^ Woods, Eric Taylor; Schertzer, Robert; Kaufmann, Eric (2011). "Ethno-national conflict and its management". Commonwealth & Comparative Politics. 49 (2): 154. doi:10.1080/14662043.2011.564469. S2CID 154796642.
  13. ^ Smith, Deanna (2007). Nationalism (2nd izd.). Cambridge: polity. ISBN 978-0745651286.
  14. ^ Hobsbawm, E.; Ranger, T. (1983). The Invention of Tradition. Cambridge, UK: Cambridge Univ. Press.
  15. ^ Anderson, Benedict (1983). Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism. London: Verso. ISBN 978-0860910596.
  16. ^ Bunce, Valerie (2000). "Comparative Democratization: Big and Bounded Generalizations". Comparative Political Studies (jezik: engleski). 33 (6–7): 703–734. doi:10.1177/001041400003300602. ISSN 0010-4140. S2CID 153875363.
  17. ^ Kocher, Matthew Adam; Lawrence, Adria K.; Monteiro, Nuno P. (2018). "Nationalism, Collaboration, and Resistance: France under Nazi Occupation". International Security. 43 (2): 117–150. doi:10.1162/isec_a_00329. ISSN 1531-4804. S2CID 57561272.
  18. ^ Nairn, Tom; James, Paul (2005). Global Matrix: Nationalism, Globalism and State-Terrorism. London and New York: Pluto Press.
  19. ^ Pierre James (2001). The Murderous Paradise: German Nationalism and the Holocaust. Greenwood. ISBN 978-0275972424.
  20. ^ Gat, Azar (2012). Nations: The Long History and Deep Roots of Political Ethnicity and Nationalism. Cambridge University Press. str. 214. ISBN 978-1107007857.
  21. ^ "Nationalism". merriam-webster.com.
  22. ^ Vidi Norman Rich, The age of nationalism and reform, 1850–1890 (1970).
  23. ^ Glenda Sluga, Internationalism in the Age of Nationalism (University of Pennsylvania Press, 2013) ch 1
  24. ^ Gorski, Philip S. (2000). "The Mosaic Moment: An Early Modernist Critique of Modernist Theories of Nationalism". American Journal of Sociology. 105 (5): 1432–1433. doi:10.1086/210435. ISSN 0002-9602. JSTOR 3003771. S2CID 144002511.
  25. ^ Wedeen, Lisa (2008). Peripheral Visions: Publics, Power, and Performance in Yemen (jezik: engleski). University of Chicago Press. str. 8. ISBN 978-0226877921.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Nacionalizam
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalizam&oldid=3474540"