FK Olimpik Sarajevo

FK Olimpik
Puno ime kluba	Fudbalski klub; Olimpik Sarajevo
Nadimak	Vukovi
Osnovni podaci
Osnovan	1993.
Lokacija	Sarajevo; Bosna i Hercegovina
Adresa	Dr. Silve Rizvanbegović 32; 71000 Sarajevo
Boje
Stadion	Otoka; Kapacitet: 3.000
Menadžer	Mirza Varešanović
Liga	Prva liga FBIH
Federacija	N/FS FBIH
Pozicija; 2016/17	12. mjesto (Premijer liga)
Dresovi
Domaći	Gostujući
	Web stranica: olimpic.ba

FK Olimpik Sarajevo ("Olimpic" od 2010–2016) bosanskohercegovački je nogometni klub iz Sarajeva.Takmiči se u prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Klub je osnovan 1993. godine. Bio je član Premijer lige u njenoj prvoj sezoni 2000-01. Osvajač je Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine u sezoni 2008-09. Nadimak kluba je Vukovi. Tradicionalne boje su zelena i bijela. Domaće utakmice igra na stadionu Otoka.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ime Olimpik potiče iz činjenice da su XIV zimske olimpijske igre održane u Sarajevu, a navijači odnosno igrači FK Olimpika dobili su naziv Vukovi, aludirajući simpatičnog Vučka, koji je ujedno bio i zaštitni znak protekle olimpijade.

Prvi koraci[uredi | uredi izvor]

Ramiz Krilašević, Šefkija i Edhem Okerić, Mustafa Ruvić, Suad Osmanagić, Sakib Trtić su bili ljudi koji su od oktobra 1993. godine, tj. od početka, bili uz klub i pomogli da se organizuju rekviziti i oprema za treniranje. Svima je poznato da se radilo o ratnom vremenu i bilo je jako teško organizovati se i početi sa „radom“. Rad je pod navodnicima jer je bilo poznato da nije bilo terena pola grada je bilo svakodnevno zasipano granatama, nije bilo nikakvog takmičenja nalik na današnju Premijer ligu. Ipak ekipa je pod palicom trenera Slobodana Rajevića počela sa treninzima. Za ekipu su tada nastupali Kolar, Demirović, Subašić, Sužnjević, Ahmetagić, Muhović, Toromanović, Memišević, Tozo, Ćurt, Babić, Dogan, Salman, Smajović....

Afirmacija[uredi | uredi izvor]

1993. godine, Olimpik je osvojio 1. Hasetov memorijalni turnir u malom nogometu. Te godine je odigrano i Kantonalno takmičenje za popunu buduće Lige BiH u nogometu. Ekipa Olimpika je u Kantonu Sarajevo osvojila prvo mjesto gdje je u 8 utakmica imala gol razliku 28:1. Ekipa odlazi na međukantonalno takmičenje u Tuzlu gdje se sastaje sa ekipama FK Sloboda Tuzla, NK Gradina Srebrenik, FK Turbina Jablanica, FK Natron Maglaj i NK Travnik. Na tom takmičenju zauzima drugo mjesto čime je osiguran plasman u ligu koja je tek trebala da se formira, tj. Prva liga Bosne i Hercegovine koja se organizovala pod okriljem N/FS BiH. Također treba napomenuti da je ekipa 1994-e godine nastupala i na Ratnoj olimpijadi u Tuzli i osvojila prvo mjesto u fudbalu.

Poslijeratni period[uredi | uredi izvor]

Sezone 1995/96 ekipa je igrala u ligi BiH i nažalost te prve godine napustila prvi rang takmičenja. Ekipa je tih godina često ulazila i ispadala iz prvog ranga takmičenja. Tada je dolazilo do raznoraznih scena od euforija prilikom povratka u Prvu ligu do očaja prilikom prelaska u niži rang takmičenja. Tih godina klub je bio u povoju i još nije bio spreman da se uhvati u koštac sa najvećim klubovima u državi, sistem nije bio uspostavljen na realnim osnovama što će se kroz godine koje slijede pokazati kao osnovni problem kluba. Mnogi dobri, kvalitetni igrači koji su poslije nastupali i u inozemstvu i u reprezentaciji BiH svoju afirmaciju su stekli kroz FK "Olimpic". Neki od njih nisu dostigli uspjehe prema realnim predispozicijama a neki su dosegli maksimum svojih mogućnosti. Fudbalski klub "Olimpic" s ponosom može pomenuti imena igrača koji su nosili njegov dres u periodu poslije rata a postali su uzor mladima kako u sportskim tako i u ljudskim kvalitetima. Imena poput Almedina Hote , Zajka Zebe , Samira Muratovića,Munevera Rizvića, Samira Abdurahmanovića, Denisa Karića, Šopovića, braća Nedić Dalibor i Miodrag, Vukas Muamera, Muamera Jahića, Turković Nermina, Hrvat Armina, Omerović Enesa, Memić Almira, Bučan Seada, Đuderija Edina, Čindrak Edisa i još mnogo drugih momaka koji su dijelili dobro i zlo sa svima u klubu.

Olimpik u zajedničkoj ligi[uredi | uredi izvor]

Sezone 2000/01. i 2001/02. ostaće upamćene u istoriji kluba kao jedne od najuspješnijih. Ekipa je tada u te 2 sezone predvodjena trenerima Borisom Bračuljom i poslije njega Jusufom Čizmićem uspjela da izbori plasman u zajedničku ligu sa tadašnjim NS „Herceg Bosne“ u kojima se ravnopravno takmičila te u zadnjem kolu sezone 2000/01 pobjedom na Koševu protiv Sarajeva golovima Gredića i Cerića uspjela izboriti opstanak u elitnom takmičenju. Za ekipu su tada nastupali Krak Alen, Uščuplić Dženan, Seferović Almir , Suljević Nihad, Alić Nihad, Jahić Muamer, Mekić Samir, Obuća Emir, Gredić Almir, Cerić Tarik, Ljeljak Aner, Bučan Sead, Zeba Zajko, Ljubunčić Elvir, Hadžispahić Ahmed, Hasanović, Čindrak Edis, i dr. Nakon izborenog opstanka sljedeće sezone je nažalost ekipa ispala iz lige i od tog momenta su nastupili teški dani za klub. Ponovilo se ono što smo napomenuli prije da klub nije imao strategiju ni viziju razvoja i jednostavno iako je ekipa bila za BH prilike kvalitetna doživjela je ispadanje.

Na ivici egzistencije[uredi | uredi izvor]

Naime, od sezone 2002/03, pa do sezone 2006/07, klub je bio prepušten samom sebi i bio je na ivici egzistencije. Klub je padao sve niže tako da je u jednom momentu bila upitna opstojnost kluba. Klub je prvo ispao u Prvu ligu Federaciju da bi potom ispao u Drugu ligu – Centar. Uz klub je ostalo samo nekoliko entuzijasta koji nisu dozvolili da se klub ugasi. Damir Hadžić kao načenik opštine Novi grad je pomogao klubu koliko je mogao kao i ljudi poput Kolara, Spahića, Trtića, te ponekim ljudima koji su se pojavljivali na momente i pomagali klubu u granicama svojih mogućnosti. Igrači koji su tada igrali za klub su bili mladi momci koji su tražili afirmaciju ili neki stariji igrači koji su u "Olimpicu" našli svoje utočište. Timkov, Čakić, Močević, Kapetanović, Janjoš, Đuderija, Fatić, Garčević, Dudo, Derviši, Kurto, Murtić, Ortaš, Ramić, Suković, Hadžić, Šabotić, Kaljanac, Dević, Šišić, Kaljić, Imširović su samo neki od igrača koji su tada nosili dres "Olimpica". Kroz cijelu ovu tamnu etapu Kolar je bio uz ekipu kao šef stručnog štaba iako su na momente ekipu vodili i Asim Saračević i Samir Jahić.

Nova vremena u klubu[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2006/07 trener Kolar kreće sa juniorima na početku sezone. U 8. kolu na mjesto predsjednika dolazi Gracić Nijaz ugledni privrednik i bivši predsjednik FK "Sarajevo" koji poučenim iskustvima organizacije kako firme koju vodi tako i na osnovu iskustava sa Koševa počinje da ustrojava klub sa jasnim ciljem ulazak u Premijer ligu. Iako su ga mnogi u tom momentu proglašavali Sančo Pansom u borbi protiv vjetrenjača, gosp. Gracić je zasukao rukave i počeo sa svojim saradnicima da polako sklapa kockice mozaika. Prvo što je bilo bitno je da je klub imao ogromna dugovanja prema bivšim i tadašnjim uposlenicima koje je trebalo riješiti, klub nije imao stadion niti za treniranje niti odigravanje utakmica, niti opreme i klub se nalazio žargonski „duboko u minusu“. Na polusezoni u klub dolazi par iskusnijih igrača koji su činili okosnicu ekipe. Nažalost zbog lošeg starta ekipa, za samo 3 boda, se ne uspijeva plasirati u 1. Ligu Federacije u koju te sezone odlazi Ozren. Igrači koji su bili nosioci igre te godine su: Bećirović, Žerić, Garčević, Radonja, Smječanin, Redžović, Makić, Toromanović, Kapetanović, Timkov, i dr.

Ekipa na kraju sezone dakle zauzima drugo mjesto ali cilj predsjednika i uposlenika u klubu za sezonu 2007/08 ostaje isti: Plasman u 1. ligu Federacije bosne i Hercegovine. Ekipa vođena Kolarom sa igračima kojima su pridodani još i Haznadar, Hondo, Sikima, Bubalo, Mešetović, Majčić, Ferhatović već u jesenjoj polusezoni skoro obezbjeđuje plasman u 1. ligu. Na kraju sezone ekipa osvaja ubjedljivo prvo mjesto sa 17 bodova prednosti ispred drugoplasiranog time se plasira po prvi put u Premijer Ligu od kada se takmiče klubovi iz svih gradova Bosne i Hercegovine. U sezoni 2014-15 prvi put u svojoj historiji klub osvaja Kup BiH.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

Takmičenje	Plasman	Sezone
Premijer liga	V mjesto	2010-11, 2011-12, 2012-13
Prva liga FBiH	I mjesto	2008-09
Prva liga FBiH	II mjesto	2002-03
Druga liga - Centar	I mjesto	2004-05, 2007-08
Druga liga - Centar	II mjesto	2006-07
Kup BiH	Pobjednik	2015

Evropski nastupi[uredi | uredi izvor]

Sezona	Takmičenje	Runda	Protivnik	Domaćin	Gost	Ukupno
2015–16	UEFA Evropska liga	1Q	Spartak Trnava	1-1	0–0	1–1

Plasman po sezonama[uredi | uredi izvor]

Sezona	Liga	Rang	Pozicija	Bodovi
1994/95.	Prva liga Bosne i Hercegovine	I	N/D	7
1995/96.	Prva liga Bosne i Hercegovine	I	15/16.	20
1996/97.	Druga liga Bosne i Hercegovine	II	N/D	N/D
1997/98.	Prva liga Bosne i Hercegovine	I	14/16.	35
1998/99.	Druga liga Bosne i Hercegovine	II	N/D	N/D
1999/00.	Druga liga Bosne i Hercegovine	II	N/D	N/D
2000/01.	Premijer liga	I	14/22.	62
2001/02.	Premijer liga	I	13/16.	38
2002/03.	Prva liga FBIH	II	2/16.	62
2003/04.	Prva liga FBIH	II	13/16.	38
2004/05.	Druga liga FBIH - Centar	III	1/16.	-
2005/06.	Prva liga FBIH	II	15/16.	25
2006/07.	Druga liga FBIH - Centar	III	2/16.	-
2007/08.	Druga liga FBIH - Centar	III	1/16.	-
2008/09.	Prva liga FBIH	II	1/16.	60
2009/10.	Premijer liga	I	6/16.	44
2010/11.	Premijer liga	I	5/16.	48
2011/12.	Premijer liga	I	5/16.	52
2012/13.	Premijer liga	I	5/16.	49
2013/14.	Premijer liga	I	8/16.	41
2014/15.	Premijer liga	I	6/16.	46
2015/16.	Premijer liga	I	8/16.	39
2016/17.	Premijer liga	I	12/12.	23

Stadion[uredi | uredi izvor]

Fudbalski klub Olimpic domaće utakmice igra na stadionu Otoka koji je izgrađen 1993. godine. Nalazi se u sarajevskom naselju Otoka, uz rijeku Miljacku. Kapacitet stadiona je 5.000 sjedećih mjesta. Pored Olimpica stadion koristi i ženski nogometni klub SFK 2000 Sarajevo.

2011. godine je izvršena rekonstrukcija stadiona koju je finansirala općina Novi Grad. Rekonstrukcija je podrazumijevala postavljanje travnate podloge, sanaciju na oštećenim betonskim tribinama, te postavljene plastičnih stolica. Također, izvršena je sanacija prostora ispod tribina, kao i svlačionica. U neposrednoj blizini nalazi se i pomoćni teren sa vještačkom podlogom i osvjetljenjem.^[2] Prije rekonstrukcije Olimpic je domaće utakmice igrao na stadionima Grbavici i Asim Ferhatović Hase.