Gazi Husrev-begova biblioteka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gazi Husrev-begova biblioteka

Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je 8. januara 1537. godine u Sarajevu i predstavljala je najznačajniju ustanovu ove vrste na Balkanu tokom cijelog osmanskog perioda. Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko stotinu hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima.[1]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Biblioteka je organizovana u sedam fondova:

  1. Fond rukopisa
  2. Fond orijentalistike
  3. Fond periodike
  4. Evropski fond
  5. Fond arhivske građe
  6. Arhiv IZ u BiH
  7. Fond Fototeke

Pored navedenih fondova u Biblioteci se nalazi nekoliko čitaonica i dvorana, te muzej.

Fond rukopisa[uredi | uredi izvor]

Fond rukopisa sadrži 16.907 djela od koji je 60% na arapskom, 30% na turskom i ostatak na perzijskom i bosanskom (pisani arebicom). Fond sadrži rukopise Kur'ana, hadisa, akaida, fikha, različitih dova, etike, propovjedništva, misticizma, filozofije, logike, jezikoslovnih nauka, književnosti, historije, geografije, medicine, veterine, matematike, astronomije, astrologije, prirodnih nauka i okultnih nauka. Značajan broj djela su unikatni primjerci. Znatan broj djela je nastao u našim krajevima, iako je većina djela iz velikih islamskih centara: Meka, Medina, Kairo, Bagdad, Damask, Istanbul i drugi.

Usljed velikog broja nesreća (poplava, požara i sl.) samo nekoliko djela od njenog prvobitnog fonda je sačuvano (nekoliko rukopisa na kojima se nalazi zapis i pečat koji potvrđuje da ih je uvakufio Gazi Husrev-beg). U posljednjih 150 rukopisni fond Biblioteke je stalno povećavan, i to zahvaljujući donacijama rukopisa iz drugih biblioteka kao što su Osmana Šehdije i Abdulaha Kantamirije iz Sarajeva, Hadži Mehmeda Karađoz-bega iz Mostara, Elči Ibrahim-paše iz Travnika, Hadži Halil-efendije iz Gračanice, Hasana Nazira iz Foče, rukopisa Ðumišića medrese iz Sarajeva i Ibrahim-pašine medrese iz Počitelja, te brojnih drugih privatnih kolekcija kao što sukolekcije Hasana Bojića, Ahmeda Mutevelića, Mustaj-bega Dženetića, porodica Džinić, Muzaferija, Hromić, Saračević i Kasumagić, zatim biblioteka Muhameda Enverije Kadića, Mehmeda Handžića, Hilmije Hatibovića, Osmana Asafa Sokolovića, Muhameda Hadžijahića, porodica Čaršimamović i Ðumišić.

Fond orijentalistike[uredi | uredi izvor]

Fond orijentalistike se sastoji od 35.000 monografija na arapskom, turskom (arapskim pismom – osmanski i latinicom), perzijskom i bosanskom (arebicom) jeziku. Fond sadrži vrijedne, stare i rijetke knjige koje na svojim stranicama često imaju pečat, pisanu riječ ili stih iz pera osoba koji su ih posjedovali, čitali ili izučavali.

U Fondu orijentalistike se nalaze i prvi štampani primjerci prve državne Vilajetske štamparije na prostoru Bosne i Hercegovine koja je osnovana 1866. godine. Specifičnost nekih od ovih djela je što su neke knjige i periodika štampane na dva pisma i dva jezika, (latinicom/arapskim pismom, te na bosanskom i turskom jeziku). Orijentalni fond zajedno sa Evropskim dijeli vrijednu zbirku alhamijado literature (na bosanskom jeziku pisanu arebicom).

Evropski fond[uredi | uredi izvor]

Evropski fond sadrži preko 42.000 publikacija na bosanskom i drugim evropskim jezicima. Fond je formiran krajem 19. i početkom 20. vijekakada se bosnjaci u većoj mjeri obrazuju i počinju pisati na bosanskom jeziku, latinicom. Tokom vremena ovaj fond se intenzivno popunjavao, te je brojem premašio druge fondove. Osnovni dio fonda čine djela bosanskohercegovačkih pisaca i knjige napisane o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Neki od najznačajnijih bosanskohercegovačkih autora čija djela se nalaze u fondu su: Mehmed-bega Kapetanović Ljubušak, Kosta Hörmann, Edhem Mulabdić, Antun Hangi, Safvet-bega Bašagić, Musa Ćazim Ćatić i dr. Iz kasnijih perioda sadrži prva izdanja djela Osmana Nurija Hadžića, Ivana Miliševića, Vladislava Skarića, A. Hifzi Bjelavca, Hamdije Kreševljakovića, Hamze Hume, Ahmeda Muradbegovića, Alije Nametka, Hamida Dizdara i drugih.

Tri privatne biblioteke se nalaze u sastavu Gazi Husrev-begove biblioteke i to:

  • Biblioteka Osmana Asafa Sokolovića
  • Biblioteka Muhameda Hadžijahića
  • Biblioteka Sinanudina Sokolovića

Fond arhivske građe[uredi | uredi izvor]

Fond arhivske građe se sastoji od dvije zbirke i to:

  • zbirka dokumenata na osmanskom jeziku sadrži dokumente izdate od strane raznih lokalnih, pokrajinskih i centralnih organa vlasti osmanske uprave. zbirka između ostalog sadrži kolekciju sidžila (protokola) Sarajevskog šerijatskog suda, vakufnama, diploma, fermana, berata, hudžeta, fetvi, senedi, bujuruldija, arzuhala, murasela, vasijetnama, razna pisma i dr.
  • zbirka dokumenata na bosanskom jeziku - najveći broj čine dokumenti koji se odnose na period od austrougarske okupacije pa do kraja Drugog svjetskog rata. U zbirci su sadržani službeni dokumenti nekih društava, kao što je El-Hidaje, zatim dokumente, prijevode, razne radove iz arhivskih zbirki Osmana Asafa Sokolovića, dr. Muhameda Hadžijahića, Fejzulaha Hadžibajrića, te drugih istaknutih ličnosti.

Fond periodike[uredi | uredi izvor]

Fond periodike se sastoji od najstarijih listova štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini. Naročito je značajan autograf Ljetopisa sarajevskog hroničara Mula Mustafe-Bašeskije, koji obuhvata vrijeme od 1747. do 1804. godine. U fondu se čuvaju brojevi lista Gülşeni Saray (Sarajevski cvjetnik), Vatan, Rehber, Behar, Musavat, Gajret, Tarik, Yeni Musavat, Mu'allim i drugi.

Arhiv IZ u BiH[uredi | uredi izvor]

Arhiv se sastoji od 850 dužnih metara arhivske građe IZ BiH. Arhiv čuva 13 fondova i 6 arhivskih zbirki i to:

Fondovi[uredi | uredi izvor]

  1. Zemaljska vakufska komisija za BiH, 1883–1894;
  2. Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za BiH, 1890–1895;
  3. Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo za BiH, 1895–1909;
  4. Ulema-medžlis, 1882–1958;
  5. Vakufsko-mearifski saborski odbor, 1909–1930;
  6. Vakufska direkcija u Sarajevu, 1930–1941;
  7. Vakufsko ravnateljstvo u Sarajevu, 1941–1946;
  8. Vakufska direkcija u Sarajevu, 1946–1952;
  9. Muftijstva:
    • travničko, 1916–1930;
    • tuzlansko, 1916–1935;
    • mostarsko, 1916–1936;
    • sarajevsko, 1916–1936;
    • banjalučko, 1916–1936;
    • bihaćko, 1916–1929;
  10. Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Sarajevu, 1930–1941;
  11. Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Sarajevu, 1941–1947;
  12. Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, 1930–1992;
  13. Starješinstvo Islamske vjerske zajednice u BiH, 1969–1978.

Zbirke[uredi | uredi izvor]

  1. Mutevelijski završni računi, budžet, namira, 1910–1971;
  2. Projektna dokumentacija, socijalistički period;
  3. Medrese, 1892–1992;
  4. Imamati, 1936–1949;
  5. Gruntovne knjige, popis vakufske imovine Islamske zajednice u BiH, 1910–1911;
  6. Geografske karte, socijalistički period.

Fond fototeke[uredi | uredi izvor]

Fond fototeke čini 20.000 fotografija te veliki broj poštanskih markica. Fond je podijeljen na Stari fond, koji sadrži fotografije koje su nastale do Drugog svjetskog rata, i Novi fond, sa fotografijama nakon Drugog Svjetskog rata, te Fond poštanskih markica.

Najstariji rukopis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111> godine, teološko-mističko djelo, prepisano 1131. godine.

Biblioteka također posjeduje veliki broj historijskih bosanskohercegovačkih tekstova od naročite važnosti.[2][3]

Rukopisi koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci potječu iz raznih dijelova islamskog svijeta, a nastajali su u periodu između 12. i 20. vijeka. Više od 10.800 kodeksa ovih rukopisa sadrže blizu 20.000 većih i manjih djela iz svih oblasti nauka koje su se izučavale u to vrijeme.[4]

Nova zgrada biblioteke[uredi | uredi izvor]

Izgrađena je nova zgrada biblioteke, koja raspolaže sa fondom od 90.000 jedinica. Objekat se nalazi na Baščaršiji. Svečano otvorenje bilo je 15. januara 2014. godine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Početna". Gazi Husrev-begova biblioteka. Pristupljeno 2022-11-12.
  2. ^ "Historijat: GAZI HUSREV-BEG, GAZI HUSREV-BEGOV VAKUF, BIBLIOTEKA". ghb.ba. Pristupljeno 6. 11. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Sarajevska hagada i Rukopisna zbirka GHB upisani u registar Memorije svijeta". zemaljskimuzej.ba. Pristupljeno 6. 11. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Jahić, Mustafa (2019). Trajnost islamskog naslijeđa, rukopisi Gazi Husrev-begove biblioteke. Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]