Idi na sadržaj

Hamid Dizdar

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hamid Dizdar
Datoteka:Hamid Dizdar.jpg
Rođenje (1907-02-22) 22. februar 1907.
Stolac, Kondominij Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj
Smrt17. juli 1967(1967-07-17) (60 godina)
Sarajevo, SR BiH SFRJ
ZanimanjeKnjiževnik, pjesnik, novinar, publicist, etnolog
Značajna djela
"Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine", "Zapisi u kamenu", "Kasaba šapće"

Hamid Dizdar (Stolac, 22. februar 1907. - Sarajevo, 17. juli 1967.), bio je književnik, pjesnik, novinar, publicist i etnolog te jedna od važnijih figura bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture 20. stoljeća.

Biografija i karijera

[uredi | uredi izvor]

Hamid Dizdar rođen je u bošnjačkoj porodici u Stocu, koja je u to vrijeme bila de facto dio Austro-Ugarske, ali de jure u Osmanlijskom Carstvu do sljedeće godine.[1] Bio je sin Muharema (umro 1923.) vlasnika kafane i aščinice i Nezire (rođene Babović; 1881–1945) domaćice. Osnovnu školu završio je u Stocu, a gimnaziju je pohađao u Mostaru i Tuzli.[2] [3] Najstariji je od troje djece, a njegov mlađi brat bio je poznati bosanskohercegovački književnik Mehmedalija Mak Dizdar. Radio je kao službenik Duhanske stanice u Stocu, zatim kao pisar u advokatskoj kancelariji Jakiše Milkovića, te kao činovnik u Općini u Stocu. Od 1930. živi i radi kao novinar u Sarajevu, gdje uređuje više lokalnih listova. Prema riječima njegovog sina Murisa, bavio se i prevođenjem knjiga za djecu sa slovenačkog jezika, a radio je akvarele i grafike. Ilustrirao je grafikama prvo izdanje "Legende o Ali-paši" Envera Čolakovića. Još kao đak Tuzlanske gimnazije 1925. objavio je svoju prvu zbirku pjesama "Jesenja kiša" u "Zagrebačkom ilustriranom listu." Naredne godine objavio je dvadesetak pjesama u časopisu "Novi čovjek", pet pjesama u prozi i dvije pjesme u časopisu "Zora." Poslije je svoje pjesme i proze objavljivao i u "Novom Beharu", "Gajretu" i zagrebačkom "Vijencu." Već tada se javio i kraćim prikazom "Grozdanina kikota" Hamze Hume. S nepune 22 godine štampao je 1929. "Arabeske", svoju prvu zbirku poezije, koja je od književne kritike u to vrijeme dobila pozitivne ocjene.[2] Nakon toga, slijedi jedina za života objavljena zbirka pripovijetki "Kasaba šapće" (1933), zatim zbirke pjesama "Zapisi u kamenu" (1936).[4] Od 1928. saradnik je "Politike", 1931. postaje urednik sarajevskih listova: "Slobodne riječi", "Jugoslavenska pošta" (1931–1941), "Pravda" (1933–1938) i "Gajret." (1935–1941).

Tokom Drugog svjetskg rata bio je urednik sarajevske radio stanice, a započeo je i rad na izučavanju usmene književnosti priredivši "Sevdalinke: Izbor iz bosanskohercegovačke narodne lirike" (1944).[4] Kao član KPJ bio je veoma aktivan u NOP-u, a u njegovoj kući Valter Perić održavao je sastanke Komiteta. Ustaške patrole u više navrata su ga noću privodili na ispitivanja i tom prilikom su ga i premlaćivali.[2]

Pred kraj rata, Hamidova sestra Refika (1921–1945) i majka Nezira ubijene su 1945. u zloglasnom ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac.[5][6]

Nakon rata bio je povjerenik za trgovinu i privredu Narodnog odbora Općine Stari grad u Sarajevu, zatim urednik Službenog lista NRBiH (1946–1948), sekretar, voditelj odjela i urednik Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" (1949 –1950), službenik Muzeja Sarajeva (1950) i direktor Arhiva grada Sarajeva (1950-1967).[4] Objavljivao je u "Novom Beharu", "Pogledu" i "Hrvatskoj misli", te u zagrebačkom "Vijencu". Uređivao je časopise "Odjek", "Vidik" i "Život". Poeziju je počeo pisati kao socijalni pisac, a objavljivao je i u "Knjizi drugova" 1929. I tokom ovog perioda nastavio je s radom na izučavanju bosanskohercegovačke usmene književnosti priredivši "Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine", u okviru kojih je 1952. objavio "Bajke". Nakon toga, pravi klasifikaciju usmenih narodnih pjesama, što će za rezultat imati tri knjige objavljene 1953. u Sarajevu, a to su: "Junačke narodne pjesme" (muslimanske), "Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine" i "Šaljive narodne pjesme".[4] Od ostalih djela posebno su značajna: “Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u Bosni i Hercegovini”, “Bilješke o razvitku štampe u Bosni i Hercegovini”, “Obasjane staze”.[7] Dobitnik je Nagrade Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za knjigu pjesama "Proljeće u Hercegovini" (1965). Preminuo je 17. jula 1967. godine u Sarajevu.[4]

Baština

[uredi | uredi izvor]

Hamid Dizdar značajan doprinos dao je izučavanju usmene književnosti priredivši Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine: "Bajke" (1952), "Sevdalinke: Izbor iz bosanskohercegovačke narodne lirike" (1944). Nakon toga, pravi klasifikaciju usmenih narodnih pjesama, što će za rezultat imati tri knjige objavljene 1953. godine u Sarajevu, a to su: "Junačke narodne pjesme (muslimanske)", "Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine" i "Šaljive narodne pjesme". Dobitnik je Nagrade Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za knjigu pjesama "Proljeće u Hercegovini" (1965). Preminuo je 17. jula 1967. godine u Sarajevu.

Bio je strastveni ljubitelj knjige i godinama ih je prikupljao i sabirao, ostavivši iza sebe biblioteku od 17.237 bibliotečkih jedinica, te spada među najveće lične biblioteke u našoj zemlji. Samo godinu dana nakon Hamidove smrti, 1968. porodica je odlučila prodati Hamidovu privatnu biblioteku. Mustafa Ćeman, bošnjački i bosanskohercegovački bibliograf, predložio je da Tešanj otkupi vrijedni fond knjiga kojeg je Hamid godinama skupljao.

Zahvaljujući tadašnjem predsjedniku općine Salihu Sariću, Mustafi Ćemanu i odbornicima koji su jednoglasno podržali prijedlog o kupovini Hamidove biblioteke, Općina Tešanj je 1968. otkupila ovo vrijedno blago od porodice Dizdar.

Prema procjenama Komisije za pregled i procjenu, a koja je imnovana od Savjeta za kulturu Gradskog vijeća Sarajeva, Biblioteka Hamida Dizdara sadrži 17.237 knjiga, pretežno iz oblasti humanističkih nauka i umjetnosti te zbirku periodike koju čine 898 naslova, većinom nekompletnih godišta, časopisa i listova. Među njima se nalaze: "Bosna", "Bošnjak", "Sarajevski cvjetnik", "Bosanska vila", "Nada", "Behar", "Gajret" i drugi listovi i časopisi. Posebnu vrijednost ovog fonda čine 1.218 rijetkih primjeraka knjiga objavljenih u i izvan Bosne i Hercegovine, počevši od druge polovine 19. stoljeća.[4]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]

[8]

Djela

[uredi | uredi izvor]
  • "Arabeske"
  • "Kasaba šapče"
  • "Zapisi u kamenu"
  • "Obasjane staze"
  • "Niko se ne vraća"
  • "Proljeće u Hercegovini"

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Shatzmiller, Maya (2002). Islam and Bosnia: Conflict Resolution and Foreign Policy in Multi-Ethnic States. McGill-Queen's University Press. str. 35. ISBN 0-7735-2413-4.
  2. 1 2 3 "Veliki Hamid Dizdar: Od ustaških premlaćivanja do Golog otoka". stav.ba. Pristupljeno 21. 8. 2025.
  3. ↑ "Zašto se šuti o činjenici da su Srbi ubili 15.000 Jevreja". Diwan magazine. 26. 5. 2013. Pristupljeno 29. 3. 2015.
  4. 1 2 3 4 5 6 "Na današnji dan rođen Hamid Dizdar, književnik, novinar, folklorist". mostarski.ba. Pristupljeno 21. 8. 2025.
  5. ↑ "Mak Dizdar: The Poet". SpiritofBosnia. Pristupljeno 29. 3. 2015.
  6. ↑ "U II SVJETSKOM RATU NA MOSTU U BRČKOM, ALI I U JASENOVCU SU STRADALI I BOŠNJACI!". Otisak. 13. 5. 2013. Arhivirano s originala, 9. 6. 2013. Pristupljeno 29. 3. 2015.
  7. ↑ "Na današnji dan: Prije 118 godina rođen bh. književnik Hamid Dizdar". bhreporter.ba. Pristupljeno 20. 8. 2025.
  8. ↑ "Telal viče / Prošetala Suljagina Fata". discogs.com. Pristupljeno 20. 8. 2025.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hamid_Dizdar&oldid=3752839"