Muhamed Hadžijahić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Muhamed Hadžijahić (Sarajevo, 6. februara 1918 - 21. juna 1986), bosanskohercegovački historičar, doktor prava te stručnjak za političku historiju Bosne i Hercegovine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. februara 1918. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu je završio u Sarajevu, a na Pravnom fakultetu u Zagrebu je diplomirao i 1965. godine doktorirao disertacijom Pravni položaj Sarajeva u Otomanskoj Carevini do 1850. godine. Poslije završenog fakulteta radio je kao cenzor u Glavnom ravnateljstvu za promičbu NDH. U toku Drugog svjetskog rata surađivao je sa NOP-om i zagrebačkim komunističkim pokretom. Nakon rata radio je u uredu za informacije Predsjedništva Vlade NRH, pravnik u Generalnoj direkciji ugljena u Zagrebu, zatim godinu dana je bio pravnik u Generalnoj direkciji ugljena u Zagrebu, pa kao pravni referent u istarskim ugljenokopima u Raši. Od 1951. je u BiH u kotarskom sudu i Državnom sekretarijatu za pravosudnu upravu NRBiH u Sarajevu, nakon čega je radio kao sudac u više bh. gradova. Od 1964. pravnik na fakultetskim ustanovama i institutima u Sarajevu. Od 1967. je u privredi u poduzeću »Tito« u Vogošći, no nakon godine dana je u Gradskom zavodu za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu. Zatim je sve do mirovine u Akademiji znanosti BiH gdje je obavljao dužnosti. Predsjedavao vijećem Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu 1971. godine. Napisao više stotina članaka, rasprava i studija. U svojim radovima bavio se alhamijado književnošću, bosansko-hercegovačkom historijom ranog srednjeg vijeka i perioda osmanlijske vladavine, položajem gradova u Osmanlijskom Carstvu, Crkvom bosanskom i širenjem islama u Bosni, hamzevijskim pokretom, a napisao je i više bibliografskih priloga. [1]

U javnom životu javlja se još 1934. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Aliji Đerzelezu u listu "Novi behar". Prve javne radove, nakon pauze od tridesetak godina, objavljuje polovinom 1970-ih (Od tradicije do identiteta; Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, 1974). Njegovi radovi su prevođeni na engleski, njemački, francuski,češki i italijanski jezik. Veliki broj njegovih članaka, kao i iscrpnijih radova se danas čuvaju u mnogim međunarodnim bibliotekama, Orientalističkom Muzeju Bosne i Hercegovine, Bošnjačkom Institutu u Sarajevu, kao i u UNESCO-ovoj zbirci Historije Jugoistočne Evrope.

Preminuo je 21. juna 1986. godine u Sarajevu.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Narodne pjesme o Đerzelez Aliji. Priredio: Muhamed Hadžijahić. Sarajevo: Štamparija Omer Šehić, 1934
  • Gradja za povijest narodne poezije muslimana iz Bosne u XVI, XVII. i XVIII. stoljeću, 1935.
  • Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine., 1938.
  • Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana. Rukopis dostavljen savezničkim snagama 1944
  • Prvi pokušaji štampanja radova bosanskih muslimana, 1963. (Osman Sokolović i Muhamed Hadžijahić)
  • Pravni položaj Sarajeva u Otomanskom carstvu do 1850 godine, 1964. (doktorska disertacija na Pravnom fakultetu u Zagrebu)
  • Die Kämpfe der Ajane in Mostar bis zum Jahre 1833., 1969.
  • Pitanje vjerodostojnosti Sabora na Duvanjskom polju, 1970.
  • Italija i bosanski muslimani u proljeće 1920., 1972.
  • Prilog Skarićevoj hipotezi o porijeklu stećaka, 1971.
  • Neki tipovi povlaštenih gradova u turskom feudalizmu, 1974.
  • O progonu Hamzevija u Bosni 1573. godine, 1974. (Adem Handžić i Muhamed Hadžijahić)
  • Od tradicije do identiteta; geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
  • Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, botimi I, Sarajevo, 1977.
  • Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio I
  • Sinkretistički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini dio II
  • Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa. Anali GHB 1983.
  • Porijeklo bosanskih muslimana; izdavač Bosna, Sarajevo 1990.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Hrvatski biografski leksikon". hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 2022-07-02.