Sarajevo u prahistorijsko doba

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Današnje Sarajevo ima dugu i bogatu historiju koja datira iz kamenog doba. Tokom paleozoika nije bilo ljudi u regionu, iako su pronađeni ostaci prastarih životinja, poput stare vrste medvjeda, pećinskog medvjeda. Iskopavanje tog perioda nikada nije bilo veoma opširno, i ako je područje Sarajeva zaista bilo naseljeno tokom perioda paleozoika, stanovnici su vjerovatno bili neandertalci.

Neolit[uredi | uredi izvor]

Tokom neolita, područje Sarajeva je bilo dom Butmirske kulture. Ti ljudi su živjeli u Butmiru, naselju u blizini Ilidže, glavnom predgrađu Sarajeva.[1] Područje je bogato kremenom, koji je osnovno sredstvo za pravljenja oruđa i oružja, i nema sumnje da je bilo privlačno nekadašnjem čovjeku, kao što je bila rijeka Željeznica koja teče tim dijelom grada.[2]

Butmirska kultura je poznata po svojoj keramici.[3] Jedinstvena i umjetnička, jedna je od glavnih razloga zašto su danas butmirski ljudi poznati kao neponovljiv narod. Senzacionalna otkrića krajem 19. vijeka su dovela do održavanja međunarodnog kongresa arheologa i antropologa u Sarajevu sljedeće godine. Sav iskopani materijal se može pronaći u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Bronzano i željezno doba[uredi | uredi izvor]

Butmirska kultura je iščeznula oko 2400. p. n. e., vjerovatno pokorena sljedećim značajnim stanovnicima Sarajeva, Ilirima, koji su imali nekoliko važnijih naselja u regionu, najviše oko rijeke Miljacke i sarajevske kotline. Najznačajniji od tih je Debelo Brdo, u današnjem starom dijelu grada, gdje je bilo smješteno ilirsko utvrđenje kasnijeg željeznog doba. Brojne ilirske tvrđave su postojale i u drugim dijelovima grada, kao i na planini Trebević.

Iliri na području Sarajeva su pripadali plemenu Dezitijata, ratobornoj grupi koja je pružila zadnje otpore rimskoj okupaciji u vremenu od 6. do 9. godini, a slomio ju je car Tiberije, označavajući početak rimske uprave nad okolnim područjem.

Rimsko doba[uredi | uredi izvor]

Tokom rimske uprave, Sarajevo je bilo dio provincije Dalmacije. Glavni rimski putevi su prolazili kroz dolinu rijeke Miljacke, povezujući se sa bogatim obalnim gradovima Dalmacije i Jadranskim morem.[4] Važnost ovih puteva je vidljiva kroz brojne rimske artefakte pronađene u Sarajevu. Na lijevoj strani Miljacke pronađene su rimske cigle i rimski natpisi koji su nagovještavali gradilište i obližnje gradsko kupatilo.[5] Najveće naselje na tom području je svakako "Aquae S (Ilidža)" (vjerovatno Aquae Sulphurae) na tlu današnje Ilidže.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ "Saša Buljević - Naselja i naseobinske strukture neolita na podruĉju Bosne i Hercegovine" (PDF). Filozofski fakultet u Sarajevu. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  3. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  4. ^ "BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  5. ^ Adnan Busuladžić, mentor - STUDENT: Amina Veladžić - Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine - UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET
  6. ^ "Rimske iskopine" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]