Aquae S (Ilidža)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ostaci rimske vile urbana na Ilidži

Aquae S naziv je naselja iz rimskog perioda, koje se nalazilo na mjestu današnje Ilidže, Bosna i Hercegovina. Historičari su mišljenja da to nije puni naziv koje je to mjesto imalo i da u imenu nedostaje par slova, ali o kojim slovima je riječ to se može samo pretpostavljati. Smješteno je na lijevoj obali rijeke Željeznice, na početku ilidžanskog naselja Lužani.

Do danas nije precizno definisan konačan obuhvat i veličina ovog antičkog naselja, kao ni konačan izgled građevinskih objekata koji su u njemu sagrađeni. Utvrđeni su slijedeći objekti:

  • kompleks stambenih vila
  • villa urbana
  • objekat nepoznate namjene, neistražen,
  • hospitalium i hospitium

Navedeni objekti čine arheološko područje koje je sa pokretnim naslijeđem pronađenom na arheološkom području (smješteno u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu), proglašeno za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1]

Geografske karakteristike[uredi | uredi izvor]

Rimsko naselje Aquae S… nalazi se u neposrednoj blizini modernog ilidžanskog naselja Lužani. Smješteno je na prostoru srednje Bosne, u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, na nadmorskoj visini od 490 metara. U neposrednoj blizini naselja nalaze se dvije rijeke: Bosna i Željeznica. U Bosnu se ulijevaju tri rječice: Željeznica, Dobrinja i Miljacka. Sa lijeve strane nalazi se samo jedna malo veća pritoka, rijeka Zujevina. Ilidža je poznata zbog svojih izvora termalne vode. Pored Ilidže, termalni izvori pronađeni su još: u Blažuju i Jošanici pored Vogošće.[2] Nad prostorom Ilidže dominira planina Igman koja predstavlja prirodnu granicu između dvije regije: Bosne i Hercegovine. Igman pruža mnoštvo resursa: hrana i drvena građa.

Historija[uredi | uredi izvor]

U periodu vladavine Rimskog carstva, najznačajnije naselje u Sarajevskom polju bilo je ono na Ilidži. Okolina današnje Ilidže bila je veoma gusto naseljena. O tome svjedoče nalazi na više lokaliteta: Crkvište, Stupsko Brdo, Švrakino selo itd.

Gradski ager Res publicae Aquarum S... sastojao se od većih i manjih naselja – pagi, vici domaćeg stanovništva u ruralnom području, te od ekonomskih zaselaka zemljoposjednika villae rusticae, kao i manjih zanatskih i trgovačkih naselja. Kolonija Aquae S... postala je upravni i politički centar ovog područja, a vremenom je postigla i poseban ugled kao lječilište i trgovačko središte. Planski se razvijala za vrijeme cara Marka Aurelija (161.-180.). Tada je veliki procenat isluženih vojnika (veterana) dobio zemlju na prostoru Ilidže. Aquae S... je u 3. st. n. e. tri puta unapređivala svoj status od municipija, preko kolonije do res publike u vrijeme cara Dioklecijana. [3]

Arheologija i nalazi[uredi | uredi izvor]

Prva istraživanja Ilidže započela su za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 1882 i 1883. godine, i trajala su do 1990. godine. U istraživanjima učestvovali su: Carl Patsch, Ćiro Truhelka, Esad Pašalić, Dimitrije Sergejevski, Mihovil Mandić, Niko Andrijašević.

Naselje[uredi | uredi izvor]

Pronađen je objekat vile urbana sa peristil odjeljenjem i portikom, i sa tipičnim unutrašnjim rasporedom bogate rimske kuće, ukrašene vrijednim mozaicima i freskama. Bila je kvadratnog oblika, s trideset prostorija različitih dimenzija i funkcija. Krov je bio od tegule i imbricesa. Vanjske površine zidova bile su obložene pločastim lomljenim kamenom nepravilnog oblika i pravilno tesanim kvadratnim kamenom. Ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada.

Uz nju se nalazilo više objekata koji su bili povezani kolonadama stubova i bedema. Zgrada hospicijuma (hospitium / hospitalium), građena je u više vremenski odvojenih faza. Objekat je bio javne namjene. U osnovi je izduženi pravougaonik, s nizom odaja oko unutrašnjeg dvorišta. Arheološka istraživanja pokazala su da je objekat prvobitno imao termalni karakter, s lječilištem (pars balnearia) i rekreativnim centrom. Poslije je dograđen gostinjski dio - hospitium. Građevina je bila opremljena raznim savremenim uređajima, vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama. Grijalo se pomoću hipokaustnog sistema uređaja. [4]

Pokretni nalazi[uredi | uredi izvor]

Prilikom istraživanja, 1894. godine otkriveni su oltar, žrtvenik i dva portreta posvećeni Apolonu Tadenskom. Mozaik sa oltara postao je kasnije motiv za grb opštine Ilidže. Apolon je bio božanstvo lječilišta i streličarstva. Otkriven je i natpis koji su tadašnji građani postavili caru Dioklecijanu (Gaius Aurelius Valerius Dioclectianus 284-305), sa imenom naselja, koje od tada postaje administrativni centar današnjeg sarajevskog područja, sa statusom kolonije (colonia).[5]

Zanimljiv bronzani predmet s Ilidže su tri noge neke sprave, s lavljim glavama i tri ljudska poprsja. Željezni dvostruki kladivci služili su u zidarskom zanatu kao vitilj ili dlijeto. Otkriveni su željezna kuka za vješanje (jednostavne kuke za haljine), željezni noževi, koštani cilindrični držak od noža s bronzanim kolutom, oštrice od željeza, stvrdla, šilj, igla, željezne nožice na pero, šestar, potkovice. Od kamena je ulomak jedne zdjelice sa žljebićem, zatim mnogo ulomaka raznog pribora, posuda od žežene ilovače, okrajak trbušastog lonca, okrajci posuda, lonac s tri ručke, grlić boce od žučkaste ilovače, fragmenti zdjelica. Među nalazima su i svjetiljke s natpisima C. Des[si] i VIBIANI399, fragmentarni predmeti od stakla (suđe bez boje ili bijele, zelene, zagasite i modre boje), kao i ulomak debele pločaste cigle s preciznim otiskom sandale, klincima potkovane. Nađeno je mnogo fragmenata kućica nekog morskog puža, životinjskih kostiju i ljudskih lobanja.

U Sarajevskom Polju je radilo šest antičkih figlina za proizvodnju keramike i cigle. Svoje proizvode žigosali su pečatima NIMIXAM = (Maximin) i CONST […]. U radionici na Ilidži su se izrađivale amfore sa žigom COSSII.

Pronađeno su 63 komada novčića (50 bronzanih, devet bilonskih i četiri srebrena), u dvije gomile. Najstariji je iz 42. godine i najmlađi iz 364.-375. godine.[4]

Mozaici[uredi | uredi izvor]

Otkriveno je postojanje 12 mozaika u vili urbana. Neki od njih se nalaze na terenu, a dio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Po svom geometrijskom motivu izdvaja se mozaik sa osmokrakom zvijezdom. Krakovi su dvostruko uokvireni. Kavadratna polja u uglovima su različito ukrašena prikazima kantarosa, stilizirane loze, kvadrata i pravougaonika.

Među najbolje očuvane mozaike na Ilidži može se uvrstiti primjerak koji pripada tipu sa centralnim motivom. Ukras se sastoji od sfernog romba, oko kojeg je prostor podijeljen u četiri eliptična i četiri trapezoidna polja. Navedeni dijelovi su uokvireni motivom beskonačne pletenice. Na mozaiku su još vidljivi prikazi delfina, ribe i peduma. U centralnom dijelu nalazi se prikaz nimfe.

Na lokalitetu Ilidža konstatirano je postojanje još četiri fragmentirana primjerka mozaika. Zajednička karakteristika ovih mozaika je postojanje četvrtastih polja u kojima se nalaze fguralne predstave ptica, pozorišnih maski, klasičnih geometrijskih motiva, rozeta, Gordijevog čvora, polja ispunjenog nizom trokuta, okvira u vidu pletenica i sl. Na Ilidži je otkriven i mozaik sa zanimljivo izvedenim prikazom Amora na morskom lavu. Spomenuti motiv svrstava mozaik u grupu sa lažnom shemom centralnog motiva. Amor se nalazi u sfernom rombu zaobljenih uglova. Prikaz ilustrira detalj scene thiasosa, tj. vjenčanja Tetide i Posejdona.

Drugi mozaik sa Ilidže sa istom temom thiasosa je primjerak na kome je vidljiv motiv morske zmije. [6]

Aquae S... od 2. st. n. e. imao je vlastitu radionicu u kojoj su izrađivani mozaici pronađeni na Ilidži i u njenoj okolini.

Ostala nalazišta[uredi | uredi izvor]

Vila na Stupu, podijeljena na dva dijela, bila je izgrađena od ćerpića ili od kamena, s podnicom od ilovače. Pronađeno je dosta kuhinjskog posuđa, ulomaka stakla, oruđa, kliješta, sjekire, kose, testera, verige, makaze, srp i lemeš. Interesantan nalaz predstavlja mač. Vila je bila u posjedu imućnog zemljoradnika ilirskog porijekla. Po nalazu novca, datira se oko 300. godine, što dokazuje novac careva.

U Švrakinom Selu su ustanovljeni tragovi rimske naseobine, gdje je pronađena ara s natpisom404 čiji je dedikant bio Aurelijan Maksimin, veteran legije VIII Augusta. Osim are, konstantovani su i fragmenti rimske cigle i obrađenog kamena, što ukazuje na stambenu aktivnost na ovom prostoru.

Rimska aglomeracija postojala je u Trnovu, gdje su konstatovani nalazi novčića, kamene cilindrično-valjkaste urne i ostali predmeti. Na Naklu u Vojkovićima postojala je stražarnica za čuvanje ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru Hrasnice bila je naseobina vezana za poljoprivredno dobro. Tragovi naseljenosti zabilježeni su i u Semizovcu i na području Vogošće, posebno uz potok Jošanicu i oko sumpornog vrela, gdje su zabilježeni ostaci rimskih građevina.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Carl Patsch, - Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije, VII dio, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVIII, Sarajevo, 1906., 151-181
  • Đuro Basler, Ruševine zgrada iz rimskog doba na Ilidži kao konzervatorski problem, Naše starine VI, Sarajevo, 1959.,167172
  • Esad Pašalić -Rimsko naselje u Ilidži kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, 1959., 113 -134
  • Esad Pašalić -Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1960.
  • Enver Imamović -Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.
  • Mirza Hasan Ćeman -Res Publica Aquarum S...U: Ilidža Sarajevo, Sarajevo 2000, 123-170

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Rimske iskopine" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
  2. ^ Skarić, Vladislav (1937). Sarajevo i njegova okolina od najstarijeg vremena do austrougarske okupacije, I. Sarajevo: zdanje opštine grada Sarajeva, Sarajevo. str. 4.
  3. ^ "BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ a b "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  5. ^ Adnan Busuladžić, mentor - STUDENT: Amina Veladžić - Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine - UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET
  6. ^ "Adnan Busuladžić: Umjetnosti antickih mozaika na tlu Bosne i Hercegovine". Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2008. = 9. 2. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]