Idi na sadržaj

Dimitrije Sergejevski

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dimitrije Sergejevski (Sankt Peterburg, 20. 6. 1886 - Sarajevo, 10. 12. 1965)[1] bio je ruski arheolog koji je veći dio života boravio i radio u Bosni i Hercegovini.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Studij arheologije i klasične filologije završio je na Univerzitetu u Sankt Peterburgu. Poslije završetka studija predaje latinski jezik u Gimnaziji do 1914, kad počinje Prvi svjetski rat. Nakon rata prelazi u Kraljevinu SHS (kasnija Kraljevina Jugoslavija), gdje također predaje latinski jezik kao srednjoškolski profesor. Radio je kao profesor u Sarajevu 6 godina. Za to vrijeme bio je i dobrovoljni saradnik Zemaljskog muzeja, a od 1930. prelazi na rad u Muzej, kao kustos. U njemu ostaje sve do odlaska u penziju 1961, ne prekidajući svoju karijeru kao naučnik i muzejski radnik.

Naučni rad

[uredi | uredi izvor]

Imao je dva razdoblja u svom naučnom radu. Prvi je onaj između dvaju svjetskih ratova, a drugi poslije 1945.

1914-1945.

[uredi | uredi izvor]

U prvom razdoblju vrši istraživanja, obilazeći pojedine krajeve Bosne i Hercegovine. Sakupljao je u prvom redu epigrafsku građu i druge kamene spomenike iz rimskog doba.[2] Usput je registrirao i opisivao pojedine arheološke lokalitete. Tako je s vremenom postao izvrstan poznavalac epigrafske građe i antičke topografije. Otkrio je brojne spomenike autohtonog dalmatskog stanovništva, a to su, između ostalog, reljefi Dijane i Silvana iz Opačića i Suhača, hrama Mitre u Jajcu, te značajnog grobnog spomenika, tzv. cipusa iz Breze, s očuvanim imenom princepsa Dezitijata, koje je glasilo F. Valens Varronis f(ilius). U nizu objavljenih radova o epigrafskim spomenicima, prvenstveno u Glasniku Zemaljskog muzeja (GZM) i Spomeniku Srpske akademije nauka (Spomenik), Sergejevski se posebno zanima za utjecaj likovnih shvatanja i običaja autohtonog stanovništva na ikonografiju rimskih spomenika iz Zenice i okolnog područja. Pored ovoga, bitan je njegov rad na nadgrobnim spomenicima u blizini Drine, u kojem iznosi prva zapažanja o njihovim tipovima i utjecaju Panonije na te spomenike.

Od 1945.

[uredi | uredi izvor]

Poslije Drugog svjetskog rata naučni rad Sergejevskog također je zavidan, a ističe se nizom priloga. Od svega toga bitno je preusmjerenje na proučavanje starokršćanske arheologije. Tako je objavio rezultate nekoliko arheoloških iskopavanja kasnoantičkih bazilika, poput one u Klobuku, Mokrom, Nerezima i Docu, kao i dva reviziona priloga o Dabravini i Brezi. Nažalost, ova proučavanja nije uspio dovršiti jednim sintetičkim djelom, kako je to on sam najavljivao. Pored toga, njegov naučni rad nije stao na navedenim stvarima, nego je prešao i na proučavanje rimskih cesta u sjevernoj Bosni, a na temelju epigrafske građe s tog područja napisao je i nešto o organizaciji antičkog rudarstva. Dao je značajan doprinos proučavanju japodskih urni, kao i srednjovjekovnih stećaka; od njega potječe osnovna podjela stećaka na ležeće i stojeće.

Značajni radovi

[uredi | uredi izvor]
  • "Rimski natpis iz Žitomišljića", GZM, XXXVII, 1925, 87-89.
  • "Dijana i Silvan", GZM, XLI, sv. 2, 1929, 95-101.
  • "Spätantike Denkmäler aus Zenica", GZM, XLIV, sv. 2, 1932, 35-36 + Tbl. XVII – XXIV.
  • "Das Mithräum von Jajce", GZM, XLIX, 1937, 11-18 + Tbl. V.
  • "I Rimski spomenici iz Bosne", "II Rimski natpisi iz Bosne", Spomenik, LXXXVIII, 1938, 95-131.
  • "Rimski natpisi iz Bosne, Užičkog kraja i Sandžaka", Spomenik, XCIII, 1940, 13-160.
  • "Srednjovjekovna groblja u Stuparima i Rastiku", GZM, LIII, 1941, 95-100.
  • "Japodske urne", GZM, n. s. IV–V, 1949–1950, 45-93 + Tbl. I–XIII.
  • Ludmer, Edicija: Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1952.
  • "Slike pokojnika na našim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima", GZM, n. s. VIII, 1953, 131-139.
  • "Staro-hrišćanska bazilika u Klobuku", GZM, n. s. A, IX, 1954, 189-210 + Tbl. I–XV.
  • "Rimski miljokaz sa ceste Narona-Salona", GZM, n. s. A, X, 1955, 149-150.
  • "Bazilika u Dabravini" (revizija), Sarajevo, Zemaljski muzej, 1956, 49 + Tbl. I–XXII.
  • "Bazilike u Nerezima i Docu", GZM, n. s. A, XIV, 1959, 163-173 + Tbl. I–II.
  • "Bazilika u Mokrom", GZM, n. s. A, XV–XVI, 1960–1961, 211-228 + Tbl. I–III.
  • "Rimska cesta Narona-Leusinium (prethodna istraživanja), GZM, n. s. A, XVII, 1962, 111-113 + Krt. 1.
  • "Rimski rudnici željeza u sjeverozapadnoj Bosni", GZM, n. s. A, XVIII, 1963, 85-102.
  • "Borne frontière romaine de Kosijerevo", Arhaeologia Iugoslavica, V, 1964, 93-95.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 10. 8. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 3. 2016. Pristupljeno 10. 8. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1, Sarajevo, 1988, str. 161-162.
  • Benac A: "Uz jubilej prof. Dimitrija Sergejevskog", GZM, XI, 1956, str. 7-8.