Semizovac
Semizovac | |
|---|---|
(naselje) | |
| Lokacija u Bosni i Hercegovini | |
| Koordinate: 43°55′10″N 18°19′13″E / 43.9195°N 18.3204°E | |
| Država | |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Sarajevo |
| Općina | Vogošća |
| Površina | |
| • Naseljeno mjesto | 1,72 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 790 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 459,3 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 33 |
| Matični broj | 145963[1] |
| Matični broj općine | 10928 |
Semizovac je naseljeno mjesto u općini Vogošća, Bosna i Hercegovina.
Historija
[uredi | uredi izvor]Sarajevski bogataš hadži Salih Semiz (um. 1777.g.), sin hadži Ibrahimov je u Semizovcu sagradio poveći han negdje između 1760 i 1777. godine. Han je srušen 1947. godine prilikom izgradnje željezničke pruge Šamac - Sarajevo. Po ovoj porodici je i Semizovac dobio svoje ime. Prije toga se ovaj kraj zvao Ljubina, koji se prozvao po istoimenoj rječici što se uljeva u rijeku Bosnu. U izvorima se Semizovac prvi put spominje 1867. godine.[2]
U periodu 1884-1985. za potrebe novootvorenog rudnika mangana izgrađena je prva rudnička uskotračna pruga u dužini od oko 22 km. od Semizovca do Čevljanovića, kao i za eksploataciju šume iz tog regiona. Pruga je puštena u saobraćaj 26. januara 1885. godine. Željeznica je prvobitno bila vlasništvo zadruge, a u finansiranju njene izgradnje učestvovala je i zemaljska uprava.[3]
Produženje kraka pruge do Ivančića dugog oko 2 km, (finansirala Rudnička zadruga „Bosnia“) pušteno je za teretni saobraćaj 15. januara 1894. da bi u javni saobraćaj (putnički) od Semizovca bilo pušteno tokom 1899. godine. Vožnja od Semizovca do Ivančića (uspon) trajala je oko 91 minut (prosjek 16 km/h), a nazad (pad pruge) 67 minuta (prosjek 20 km/h). Stanica Semizovac za potrebe prevoza putnika imala je jedna kola tipa De (Troosovinska službena kola) i tri para kola tipa BCns (dvoosovinska 2 i 3 razreda sa hodnikom po sredini kola). Za potrebe manevrisanja i vuče vozova u stanici Semizovac snabdijevanje sa lokomotivama tražilo se iz Ložioničke ispostave u Podlugovima.
Pruga Semizovac – Ivančići ukinuta je za željeznički saobraćaj 25. maja 1963. godine. Stara željeznička zgrada uzane pruge u Semizovcu adaptirana je u stambenu zgradu sa više stambenih jedinica koji se proglašavaju „službenim“ (kadrovskim) stanovima.
Semizovac u ratu u Bosni i Hercegovini
[uredi | uredi izvor]Semizovac je dio prostora općine Vogošća, odnosno mjesne zajednice Semizovac na području sjeverozapadno od Sarajeva.[4] Tokom rata taj prostor bio je važan zbog cestovnih i lokalnih komunikacija koje povezuju Sarajevo, Vogošću, Rajlovac i Ilijaš.[5][6]
U vojnim analizama rata u Bosni i Hercegovini Semizovac se navodi kao dio šireg pojasa industrijskih i prigradskih naselja sjeverozapadno od Sarajeva koja su imala stratešku vrijednost za kontrolu prilaza gradu i visova iznad sarajevske kotline.[5]
Prema haškom sudskom transkriptu u jednom svjedočenju je navedeno da su u aprilu 1992. srpske snage „iz okolnih mjesta, s brda“ napale Semizovac i Svrake, pri čemu lokalno muslimansko stanovništvo nije raspolagalo dovoljnim naoružanjem za organizovanu odbranu.[7]
Semizovac se pojavljuje u okviru srpskog obruča oko grada, zajedno s Vogošćom, Rajlovcem i Ilijašem.[5] U analizi borbi oko Sarajeva navodi se da su bosanski Srbi držali većinu uzvišenja nad gradom i industrijska prigradska naselja kao što su Vogošća, Hadžići, Semizovac i Ilijaš, čime su zadržavali važan operativni položaj u opsadi Sarajeva.[6]
Tokom 1994. i 1995. prostor Ilijaša, Semizovca i Vogošće ostao je važan u planovima obje strane. U vojnoj literaturi navodi se da je u sastavu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske djelovala 3. sarajevska pješadijska brigada na prostoru Vogošća–Semizovac–Rajlovac.[5]
U junu 1995. jedan od glavnih pravaca pokušaja proboja opsade Sarajeva bio je pravac Breza–Visoko–Ilijaš–Semizovac–Vogošća.[5] U istom izvoru navodi se da bi zauzimanje ceste Ilijaš–Semizovac–Vogošća Armiji Republike Bosne i Hercegovine omogućilo bolji sjever–jug koridor za snabdijevanje Sarajeva, a istovremeno ugrozilo srpske snage zapadno od grada mogućim okruženjem.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 23. 9. 2015.
- ↑ Kreševljaković, Hamdija (1957). Hanovi i karavansaraji u BiH. str. 149.
- ↑ "Nermina Durić-Kahvedžić: Danas je Dan rudara-osvrt na Ilijaš nekad rudarski grad - 21.12.2014". radioilijas.ba/. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ "MZ Semizovac". Općina Vogošća. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 1. Washington, DC: Central Intelligence Agency. 2002.
- 1 2 Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. 2. Washington, DC: Central Intelligence Agency. 2002.
- ↑ "Prosecutor v. Vojislav Šešelj, transcript, 12 June 2008". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Pristupljeno 17. 3. 2026.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Semizovac | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[1] | 1991. | 1981.[2] | 1971.[3] | ||||
| Osoba | 790 (100,0%) | 848 (100,0%) | 1 147 (100,0%) | 1 048 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 688 (87,09%) | 427 (50,35%)1 | 271 (23,63%)1 | 294 (28,05%)1 | |||
| Bosanci | 23 (2,911%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 21 (2,658%) | 55 (6,486%) | 96 (8,370%) | 128 (12,21%) | |||
| Nisu se izjasnili | 20 (2,532%) | – | – | – | |||
| Srbi | 19 (2,405%) | 265 (31,25%) | 582 (50,74%) | 577 (55,06%) | |||
| Romi | 14 (1,772%) | – | – | – | |||
| Muslimani | 4 (0,506%) | – | – | – | |||
| Bosanci i Hercegovci | 1 (0,127%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 79 (9,316%) | 165 (14,39%) | 28 (2,672%) | |||
| Ostali | – | 22 (2,594%) | 28 (2,441%) | 12 (1,145%) | |||
| Crnogorci | – | – | 4 (0,349%) | 3 (0,286%) | |||
| Albanci | – | – | 1 (0,087%) | 4 (0,382%) | |||
| Slovenci | – | – | – | 2 (0,191%) | |||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 9. 2015.
- ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 23. 9. 2015.