Amel Tuka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Amel Tuka
Amel Tuka, 2015 World Championships in Athletics Beijing.jpg
Lične informacije
Klub AK Zenica
Trener Gianni Ghidini
Rođenje (1991-01-09) 9. januar 1991 (29 god.)
Kakanj
Visina 187 cm
Težina 77 kg
Lični rekord(i)
Lični rekord(i) 1:42.51[2]
400 m 46.15[1]
Ažurirano: 2. 10. 2019.

Amel Tuka bosanskohercegovački je atletičar, čija su specijalnost utrke na 800 (primarna disciplina) i 400 metara; u obje discipline drži nacionalni rekord. Član je Atletskog kluba Zenica. Osvajač je srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2019. i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva 2015.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Atletikom se počeo baviti sasvim slučajno kad je 2008, kao učenik trećeg razreda STŠ "Kemal Kapetanović" iz Kaknja, učestvovao na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 m. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor, nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba. Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu. Samo nekoliko mjeseci kasnije zabilježio je prvi uspjeh: pobijedio je na 400 i 800 m na državnom juniorskom prvenstvu. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i učešće na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon tog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u Bosni i Hercegovini.[3]

Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva i na svim takmičenjima bio je na pobjedničkom postolju.

U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva s rezultatom 1:51.11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je treće mjesto na 800 m i postavio državni rekord 1:46.29.[4]

U 2014. osvojio je bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Piteștiju (1:50.67) da bi na svom drugom Evropskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji u Zürichu bio šesti s novim državnim rekordom 1:46.12.

U 2015. osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). Dana 1. jula na mitingu u Velenju postavio je novi državni rekord, pobijedivši s rezultatom 1:44.19. Rekord je popravio već nakon 10 dana, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43.84. Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i državni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i četvrti u Evropi. U toj utrci pobijedio je i tadašnjeg olimpijskog viceprvaka Nijela Amosa i svjetskog prvaka Mohammeda Amana.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota.[5] To je bio najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike dotad.

Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015, osvojio je treće mjesto, što mu je bilo dovoljno i za treće mjesto u ukupnom poretku te discipline.[6]

Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015.[7]

Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 m istrčavši 46.41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.[8]

Kao generalna proba pred Olimpijske igre nastupio je na Evropskom prvenstvu 2016, osvojivši na kraju "najgore", četvrto mjesto. Na Igrama u Rio de Janeiru je u utrci kvalifikacija završio na drugom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.72, te se kvalificirao za polufinale.[9] U polufinalnoj utrci završio je na četvrtom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.24, te se nije uspio kvalificirati za finale, a ukupno je imao 12. vrijeme.[10]

U sljedeće dvije sezone doživio je pad forme i nije ostvarivao značajnije rezultate ni na prvenstvima ni na mitinzima. U sezoni 2019. počeo se vraćati u formu, počevši sa šestim mjestom na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu. Nakon dvoranskog dijela sezone nastavio je nastupati na mitinzima, postepeno poboljšavajući rezultate, pa je tako u Stockholmu ostvario drugu pobjedu na mitinzima Dijamantne lige u karijeri. Kulminacija sezone bilo je Svjetsko prvenstvo u Dohi, na kojem je prvo rutinski prošao kvalifikacije i polufinale da bi u finalu popravio historijski rezultat iz Pekinga 2015. osvojivši srebrnu medalju iza Amerikanca Donavana Braziera sa svojim rezultatom sezone 1:43.47.[11]

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine izabrao ga je 5. decembra 2019. za sportistu godine.[12]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Pred istek 2018. diplomirao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici, stekavši zvanje diplomiranog inženjera mašinstva.[13]

Sedmicu poslije povratka sa Svjetskog prvenstva 2019. oženio se Aminom Pivić nakon četverogodišnje veze.[14]

Značajniji rezultati[uredi | uredi izvor]

Datum Takmičenje Mjesto Disciplina Plasman Rezultat
2010. Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Marsa 800 m 1. 1:51.43
4 × 400 m 9. 3:21.49
2011. Balkansko prvenstvo Sliven 4 × 400 m 6. 3:16.90
Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Reykjavík 400 m 9. 49.91
4 × 400 m 3. 3:17.16
2012. Evropsko prvenstvo u atletici 2012. Helsinki 800 m 24. 1:51.14
Balkansko prvenstvo Eskişehir 800 m 1. 1:49.36
2013. Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Banská Bystrica 400 m 3. 47.73
800 m 1. 1:51.11
Evropsko prvenstvo U-23 Tampere 800 m 3. 1:46.29
Balkansko prvenstvo Stara Zagora 800 m 2. 1:50.76
2014. Balkansko prvenstvo Pitești 800 m 3. 1:50.67
Evropsko prvenstvo Zürich 800 m 6. 1:46.12 NR
2015. Balkansko dvoransko prvenstvo Istanbul 800 m 1. 1:48.86 NR
Evropsko dvoransko prvenstvo Prag 800 m 21. 1:49.92
Evropske igre 2015. Baku 800 m 1. 1:50.16 REI
Herculis (Dij. liga) Monako 800 m 1. 1:42.51 NR
Svjetsko prvenstvo Peking 800 m 3. 1:46.30
Memorijal Van Damme (Dij. liga) Bruxelles 800 m 3. 1:45.45
2016. Miting "Mohammed VI" (Dij. liga) Rabat 800 m 3. 1:45.41
Miting AK "Novi Grad" Sarajevo 400 m 1. 46.41 NR
Evropsko prvenstvo Amsterdam 800 m 4. 1:45.74
Olimpijske igre 2016. Rio de Janeiro 800 m 4(a) 1:45.24
Memorijal Van Damme (Dij. liga) Bruxelles 800 m 3. 1:44.54
2017. Evropsko dvoransko prvenstvo Beograd 800 m 12 (KV) 1:49.841
Svjetsko prvenstvo London 800 m 21 (KV) 1:46.54
2018. Evropsko prvenstvo Berlin 800 m 13 (PF) 1:47.24
2019. Evropsko dvoransko prvenstvo Glasgow 800 m 6. 1:47.91
Bauhaus-Galan (Dij. liga) Stockholm 800 m 1. 1:46.68
Svjetsko prvenstvo Doha 800 m 2. 1:43.47

(a) Četvrto mjesto u polufinalu. Nije se plasirao u finale.[10]
1 Nije startao u polufinalu.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

2015.
2019.

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

Disciplina Rezultat Mjesto Datum
400 m 46.15[1] Italija Nembro 29. 6. 2019.
800 m 1:42.51 Monako Monako 17. 7. 2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Tuka postavio novi državni rekord na 400 metara". BHRT. 29. 6. 2019. Arhivirano s originala, 2. 10. 2019. Pristupljeno 2. 10. 2019.
  2. ^ "BiH ima novog dijamanta: Amel Tuka prvak Dijamantske lige u Monacu". Klix.ba. 17. 7. 2015. Pristupljeno 17. 7. 2015.
  3. ^ Bišić, Elmedin (25. 6. 2013). "Amel Tuka, otkriće bh. atletike: "Moramo vjerovati u sebe"". novovrijeme.ba. Arhivirano s originala, 11. 10. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2015.
  4. ^ "Rezultati utrke na 800 m na EP U-23 2013". sportresult.com. Arhivirano s originala, 20. 8. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2015.
  5. ^ "Amel Tuka bronzani u finalu SP-a u Pekingu". Klix.ba. 25. 8. 2015. Pristupljeno 25. 8. 2015.
  6. ^ "Diamond Race Standings after 7 of 7 Meetings – Men's 800 m". brussels.diamondleague.com. 11. 9. 2015. Pristupljeno 11. 9. 2015.
  7. ^ "Amel Tuka najbolji atletičar Balkana!". RTV BN. 21. 10. 2015. Pristupljeno 23. 5. 2016.
  8. ^ Kenan Kaloper (11. 6. 2016). "(FOTO) Amel Tuka oborio lični rekord na mitingu u Sarajevu". sport1.ba. Pristupljeno 14. 6. 2016.
  9. ^ "Tuka imao četvrto najbolje vrijeme u kvalifikacijama na 800 m". Klix.ba. Pristupljeno 17. 8. 2016.
  10. ^ a b "Amel Tuka završio četvrti u polufinalnoj utrci na 800 metara". Radio Sarajevo. Pristupljeno 17. 8. 2016.
  11. ^ "Svjetsko atletsko prvenstvo u Dohi: srebrna medalja za Amela Tuku". Al Jazeera Balkans. 1. 10. 2019. Pristupljeno 1. 10. 2019.
  12. ^ a b "Amel Tuka sportista godine u izboru OKBiH". N1. 5. 12. 2019. Pristupljeno 7. 12. 2019.
  13. ^ "Amel Tuka postao diplomirani inžinjer mašinstva". Klix.ba. 28. 12. 2018. Pristupljeno 20. 10. 2019.
  14. ^ "Raskošno vjenčanje u Zenici: Amel Tuka oženio lijepu Aminu Pivić". Klix.ba. 12. 10. 2019. Pristupljeno 20. 10. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]