Amel Tuka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Amel Tuka
Amel Tuka, 2015 World Championships in Athletics Beijing.jpg
Lične informacije
Klub AK Zenica
Trener Gianni Ghidini
Rođenje 9. januar 1991.
Kakanj
Visina 187 cm
Težina 77 kg
Lični rekord(i)
Lični rekord(i) 1:42.51[2]
400 m 46.15[1]
Ažurirano: 2. 10. 2019.

Amel Tuka bosanskohercegovački je atletičar, čija su specijalnost utrke na 800 (primarna disciplina) i 400 metara; u obje discipline drži nacionalni rekord. Član je Atletskog kluba Zenica. Osvajač je srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2019. i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva 2015.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Atletikom se počeo baviti sasvim slučajno kad je 2008, kao učenik trećeg razreda STŠ "Kemal Kapetanović" iz Kaknja, učestvovao na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 m. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor, nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba. Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu. Samo nekoliko mjeseci kasnije zabilježio je prvi uspjeh: pobijedio je na 400 i 800 m na državnom juniorskom prvenstvu. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i učešće na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon tog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u Bosni i Hercegovini.[3]

Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva i na svim takmičenjima bio je na pobjedničkom postolju.

U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva s rezultatom 1:51.11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je treće mjesto na 800 m i postavio državni rekord 1:46.29.[4]

U 2014. osvojio je bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Piteștiju (1:50.67) da bi na svom drugom Evropskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji u Zürichu bio šesti s novim državnim rekordom 1:46.12.

U 2015. osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). Dana 1. jula na mitingu u Velenju postavio je novi državni rekord, pobijedivši s rezultatom 1:44.19. Rekord je popravio već nakon 10 dana, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43:84. Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i državni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i četvrti u Evropi. U toj utrci pobijedio je i tadašnjeg olimpijskog viceprvaka Nijela Amosa i svjetskog prvaka Mohammeda Amana.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota.[5] To je bio najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike dotad.

Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015, osvojio je treće mjesto, što mu je bilo dovoljno i za treće mjesto u ukupnom poretku te discipline.[6]

Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015.[7]

Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 m istrčavši 46.41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.[8]

Kao generalna proba pred Olimpijske igre nastupio je na Evropskom prvenstvu 2016, osvojivši na kraju "najgore", četvrto mjesto. Na Igrama u Rio de Janeiru je u utrci kvalifikacija završio na drugom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45:72, te se kvalificirao za polufinale.[9] U polufinalnoj utrci završio je na četvrtom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45:24, te se nije uspio kvalificirati za finale, a ukupno je imao 12. vrijeme.[10]

U sljedeće dvije sezone doživio je pad forme i nije ostvarivao značajnije rezultate ni na prvenstvima ni na mitinzima. U sezoni 2019. počeo se vraćati u formu, počevši sa šestim mjestom na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu. Nakon dvoranskog dijela sezone nastavio je nastupati na mitinzima, postepeno poboljšavajući rezultate, pa je tako u Stockholmu ostvario drugu pobjedu na mitinzima Dijamantne lige u karijeri. Kulminacija sezone bilo je Svjetsko prvenstvo u Dohi, na kojem je prvo rutinski prošao kvalifikacije i polufinale da bi u finalu popravio historijski rezultat iz Pekinga 2015. osvojivši srebrnu medalju iza Amerikanca Donavana Braziera sa svojim rezultatom sezone 1:43.47.[11]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Pred istek 2018. diplomirao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici, stekavši zvanje diplomiranog inženjera mašinstva.[12]

Sedmicu poslije povratka sa Svjetskog prvenstva 2019. oženio se Aminom Pivić nakon četverogodišnje veze.[13]

Značajniji rezultati[uredi | uredi izvor]

Datum Takmičenje Mjesto Disciplina Plasman Rezultat
2010. Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Marsa 800 m 1. 1:51,43
4 × 400 m 9. 3:21.49
2011. Balkansko prvenstvo Sliven 4 × 400 m 6. 3:16.90
Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Reykjavík 400 m 9. 49.91
4 × 400 m 3. 3:17.16
2012. Evropsko prvenstvo u atletici 2012. Helsinki 800 m 24. 1:51.14
Balkansko prvenstvo Eskişehir 800 m 1. 1:49.36
2013. Treća liga Evropskog ekipnog prvenstva Banská Bystrica 400 m 3. 47.73
800 m 1. 1:51.11
Evropsko prvenstvo U-23 Tampere 800 m 3. 1:46.29
Balkansko prvenstvo Stara Zagora 800 m 2. 1:50.76
2014. Balkansko prvenstvo Pitești 800 m 3. 1:50.67
Evropsko prvenstvo Zürich 800 m 6. 1:46.12 NR
2015. Balkansko dvoransko prvenstvo Istanbul 800 m 1. 1:48.86 NR
Evropsko dvoransko prvenstvo Prag 800 m 21. 1:49.92
Evropske igre 2015. Baku 800 m 1. 1:50.16 REI
Herculis (Dij. liga) Monako 800 m 1. 1:42.51 NR
Svjetsko prvenstvo Peking 800 m 3. 1:46.30
Memorijal Van Damme (Dij. liga) Bruxelles 800 m 3. 1:45.45
2016. Miting "Mohammed VI" (Dij. liga) Rabat 800 m 3. 1:45.41
Miting AK "Novi Grad" Sarajevo 400 m 1. 46.41 NR
Evropsko prvenstvo Amsterdam 800 m 4. 1:45.74
Olimpijske igre 2016. Rio de Janeiro 800 m 4(a) 1:45:24
Memorijal Van Damme (Dij. liga) Bruxelles 800 m 3. 1:44.54
2017. Evropsko dvoransko prvenstvo Beograd 800 m 12 (KV) 1:49.841
Svjetsko prvenstvo London 800 m 21 (KV) 1:46.54
2018. Evropsko prvenstvo Berlin 800 m 13 (PF) 1:47.24
2019. Evropsko dvoransko prvenstvo Glasgow 800 m 6. 1:47.91
Bauhaus-Galan (Dij. liga) Stockholm 800 m 1. 1:46.68
Svjetsko prvenstvo Doha 800 m 2. 1:43.47

(a) Četvrto mjesto u polufinalu. Nije se plasirao u finale.[10]
1 Nije startao u polufinalu.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

2015.

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

Disciplina Rezultat Mjesto Datum
400 m 46.15[1] Italija Nembro 29. 6. 2019.
800 m 1:42.51 Monako Monako 17. 7. 2015.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Tuka postavio novi državni rekord na 400 metara". BHRT. 29. 6. 2019. Arhivirano s originala, 2 Oktobar 2019. Pristupljeno 2. 10. 2019.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  2. ^ "BiH ima novog dijamanta: Amel Tuka prvak Dijamantske lige u Monacu". Klix.ba. 17. 7. 2015. Pristupljeno 17. 7. 2015. 
  3. ^ Bišić, Elmedin (25. 6. 2013). "Amel Tuka, otkriće bh. atletike: "Moramo vjerovati u sebe"". novovrijeme.ba. Arhivirano s originala, 11. 10. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2015. 
  4. ^ "Rezultati utrke na 800 m na EP U-23 2013". sportresult.com. Arhivirano s originala, 20. 8. 2014. Pristupljeno 23. 9. 2015. 
  5. ^ "Amel Tuka bronzani u finalu SP-a u Pekingu". Klix.ba. 25. 8. 2015. Pristupljeno 25. 8. 2015. 
  6. ^ "Diamond Race Standings after 7 of 7 Meetings – Men's 800 m". brussels.diamondleague.com. 11. 9. 2015. Pristupljeno 11. 9. 2015. 
  7. ^ "Amel Tuka najbolji atletičar Balkana!". RTV BN. 21. 10. 2015. Pristupljeno 23. 5. 2016. 
  8. ^ Kenan Kaloper (11. 6. 2016). "(FOTO) Amel Tuka oborio lični rekord na mitingu u Sarajevu". sport1.ba. Pristupljeno 14. 6. 2016. 
  9. ^ "Tuka imao četvrto najbolje vrijeme u kvalifikacijama na 800 m". Klix.ba. Pristupljeno 17. 8. 2016. 
  10. ^ a b "Amel Tuka završio četvrti u polufinalnoj utrci na 800 metara". Radio Sarajevo. Pristupljeno 17. 8. 2016. 
  11. ^ "Svjetsko atletsko prvenstvo u Dohi: srebrna medalja za Amela Tuku". Al Jazeera Balkans. 1. 10. 2019. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  12. ^ "Amel Tuka postao diplomirani inžinjer mašinstva". Klix.ba. 28. 12. 2018. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  13. ^ "Raskošno vjenčanje u Zenici: Amel Tuka oženio lijepu Aminu Pivić". Klix.ba. 12. 10. 2019. Pristupljeno 20. 10. 2019. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]