Idi na sadržaj

Novac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Novčanica od 200 eura
Kreditna kartica kao primjer bezgotovinskog novca

Novac je opći ekvivalent robne vrijednosti što ga izdaje državna emisijska banka u apoenima na temelju nominacije parlamenta i stavlja u opticaj radi normalnoga održavanja robno-novčanih odnosa.

Funkcije novca

[uredi | uredi izvor]

Novac ima tri osnovne funkcije:

  • kao sredstvo razmjene
  • kao jedinica za računanje
  • kao skladište vrijednosti.

Novac kao sredstvo razmjene izbjegava različito vrijednovanje robe kod trampe, pa time olakšava razmjenu, smanjuje transakcione troškove i podstiče specijalizaciju. Novac kao jedinica za računanje smanjuje broj cjena potrebnih u ekonomiji, pa time i transakcione troškove. Novac kao skladiše vrjednosti puža alternativu čuvanju roba, što je pozitivno jer robe koje tokom vremena gube vrjednost (namirnice itd), mada i sam novac može, u vrijeme inflacije, gubiti vrijednost.

Načini plaćanja

[uredi | uredi izvor]

Sistem plaćanja se mjenjao tokom vremena. U starim vremenima koristili su se plemeniti metali (zlato, srebro). U novije vrijeme zamijenio ih je papirni novac, čime su izbjegnuti troškovi transporta metala. Tokom 20. vijeka čekovi su djelimično potisnuli gotovinski novac. U najnovije vrijeme razvija se i elektronski način plaćanja preko kreditnih kartica, gdje kompjuteri još više potiskuju papirni novac, što još više smanjuje transakcione troškove i povećava efikasnost poslovanja.

Trampe kao način razmjene

[uredi | uredi izvor]

Davno u prošlosti ljudima nije bio potreban novac, jer je sve za život svatko sam proizvodio ili na neki drugi način pribavljao. Potrebe ljudi bile su male, a višaka nije bilo.

Kada su se neka plemena stala baviti pretežno stočarstvom, a druga pretežno ratarstvom, među njima je počela razmjena, zbog ostatka višaka. Razmjenjivali su stočarske proizvode za ratarske. Takva neposredna razmjena robe za drugu robu naziva se trampa. Pri tome su ljudi dogovorno utvrdili koliko jedne robe vrijedi dati za drugu. tako je npr. za glineni lonac valjalo dati jedno janje, a za bakren nož tri janjeta. Međutim, ponekad vlasniku bakrenog noža n isu trebala tri janjeta, već zemljan lonac. tako se janjetom plaćala druga roba: razvila se posredna razmjena: trgovina. Jednom robom plaćala se druga roba, a takva roba kojom se može platiti bilo koja druga roba je novac. Prvi novac bio je robni.

Uloga ekonomije

[uredi | uredi izvor]

Država odavno uređuje novčane stvari, ponekad na dobro, ponekad na zlo. Stoga je monetarna ekonomija jedna od centralnih oblasti ekonomske nauke, čije su osnovne teme novčana masa i kamatne stope. Utičući na ove veličine, državna centralna banka direktno utiče na inflaciju i ekonomsku aktivnost.