Svetozar Ćorović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Svetozar Ćorović
Svetozar Ćorović.jpg
Rođenje (1875-05-29) 29. maj 1875.
Mostar, Osmanlijsko carstvo
Smrt (1919-04-17) 17. april 1919 (43 god)
Mostar, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje književnik

Svetozar Ćorović bio je bosanskohercegovački književnik i kulturni djelatnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta onog vremena. U Mostaru je završio osnovnu i trgovačku školu. Iako skromnog obrazovanja, brzo je izrastao u eminentnog bosanskohercegovačkog kulturnog i javnog radnika i proznog pisca, koji će danonoćno pisati crtice, pripovijetke, romane i drame i u njima faktografski vjerno slikati život u Hercegovini i ljude svih staleža, vjera i narodnosti. Njegova djela nadahnuta su Mostarom i Hercegovinom. Njegovi junaci su obični i mali i veliki ljudi, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici.

Sa savremenicima, Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem, činio je nadaleko poznatu mostarsku književnu i kulturnu trojku.

Ćorović je registrator posljedica velikih i burnih događaja što su se desila krajem 19. i početkom 20. vijeka. U njegovim djelima živa su sjećanja na hercegovački ustanak 1882, nacionalno-kulturni pokret mostarske omladine krajem 90-ih godina 19. vijeka, aneksiju BiH 1908, Balkanske ratove 1912. i početak Prvog svjetskog rata 1914. Sva ona data su minorno i malim ličnim spoznajama.

Od 1887. objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina, "Zora"[1], i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva "Gusle". I na drugim književno-kulturnim poljima bio je aktivan. Za vrijeme aneksione krize 1908. izbjegao je u Italiju. 1910. izabran je za poslanika u Bosanskom saboru. Po izbijanju rata 1914. uhapšen je, odveden u taoce, potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku. Teško bolestan, vratio se u Mostar 1917.

Pisao je mnogo: objavio je desetak knjiga pripovjedaka, skoro isto toliko romana i nekoliko drama. Od pojedinačnih djela izdvajaju se romani Majčina sultanija (1906) s neobičnim likom palanačke kaćiperke u središtu, Stojan Mutikaša (1907), gdje je ispričana povijest čovjeka koji od siromašnog seoskog dječaka postaje velik trgovac, zelenaš i poganac, te Jarani (1911), u kojima je prikazan muslimanski živalj Hercegovine u nemirna vremena uoči prestanka turske vlasti. Ćorović je vješt pripovjedač, piše lahko i brzo, njegovo je pripovijedanje jednostavno i prirodno, kompozicija spretna, kako u kratkim tako i u dužim formama, motivi dobro odabrani, radnja sigurno vođena.

Njegova najpoznatija djela su Ženidba Pere Karantana (1905), Majčina sultanija (1906), Stojan Mutikaša (1907), U stanicama (1908), U mraku (1909), Jarani (1911), Zulumćar (1913), Kao vihor (1918), Među svojima (1921), pripovijetke (Bogojavljenska noć, Prijatelji, Pod pećinama, Na vodi , Na Vaskrs) i najzad nekoliko pozorišnih komada: 2 šaljive igre Poremećen plan i Izdaje stan pod kiriju (1899) te aktovke On, Adembeg, Ptice u kavezu i Povratak.

Ćorović je umro u rodnom gradu 17. aprila 1919.

Nagrada "Svetozar Ćorović"[uredi | uredi izvor]

Od 1997. dodjeljuje se Nagrada "Svetozar Ćorović" u Srbiji i BiH, dok se u Bosni i Hercegovini, u Bileći, tradicionalno održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]