Gradine kod Kiseljaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Gradine kod Kiseljaka su svjedočanstvo o naseljenosti i srednjobosanskoj kulturnoj grupi željeznog doba.

Na području Lepenice živjeli su pripadnici ilirskog plemena Desidijata, s obzirom na blizinu Breze, gdje se nalazio jedan od centara ovog snažnog i ratobornog plemena. Metalurška djelatnost lepeničkih Ilira zasvjedočena je čestim nalazima željezne troske na gradinama.[1] U tom pogledu Podastinje nadmašuje sva ostala nalazišta, na području Lepenice, što upućuje na zaključak da se prerada željeza i izrada željeznih predmeta tu vršila u velikom obimu.[2]

Naseobinska kultura ilirskog perioda najvećim dijelom uništena je u periodu Batonovog ustanka. Nakon toga Rimljani su promijenili naseobinsku kulturu, gradeći naselja u ravnicama i pristupačnijim terenima.

Gradine u srednjem toku Lepenice[uredi | uredi izvor]

Gradac, Zabrđe - Oštrik, Kuliješ Kiseljak, 500x200, sa nekoliko koncentričnih bedema spada u najveće Gradine u Bosni - Ban-Brdo, Kuliješ - Gradac, Homolje - Veliki Gradac, Gornje Žeželjevo - Orlovača, Boljkovići - Kosa, Radanovići - Rat, Draževići

Gradine u srednjem toku Lepenice[uredi | uredi izvor]

Gradina Ljetovik – Okret, Potkraj – Mali Okruglić, Palež – Gradina Duhri – Gradište, Palež – Strašive stijene, Borina - Gradac, Višnjica

Gradine na ušću Lepenice u Fojničku rijeku[uredi | uredi izvor]

Ukučevci, Podastinje – Crkvina, Podastinje – Bijele Vode, Podastinje – Gradac, Gromiljak[3]

Ova oblast je sa najvećom i najbolje ustrojenom koncentracijom gradina. Situiranost i međusobni položaj ukazuju da su gradine kod Kiseljaka dio društveno-ekonomske zajednice, sa komunikacijam prema sarajevskoj, zeničkoj i fojničkoj oblasti. Ova naseobinska aglomeracija predstavljala je zaleđe rudonosnim područjima Fojnice i istočnih obronaka Vranice i Bitovnje.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Podastinje
  3. ^ "SALMEDIN MESIHOVIĆ, Dezitijati 2007". Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]