Benedikt Kuripešić

Benedikt Kuripešić (Kuripečić, Curipeschitz), bio je slovenski putopisac.

Rođen je u Gornjem Gradu u Štajerskoj oko 1490. godine. Podaci o njemu su vrlo skromni. Imao je humanističko obrazovanje. Poznat je kao putopisac. Poslije Mohačke bitke 1526. godine Osmanlije su pustošile Hrvatsku i Ugarsku. Ferdinand, kralj Austrije, Češke i Ugarske uputio je 1530. godine jedno značajno poslanstvo u Carigrad sultanu Sulejmanu Zakonodavcu radi sklapanja mira ili bar primirja. Poslanstvo je trebalo tražiti od sultana i da se Osmanlije povuku iz Hrvatske i Ugarske. To čuveno poslanstvo se sastojalo od 37 osoba: 23 plemića (iz austrijskog, štajerskog, njemačkog i hrvatskog plemstva), 14 sluga i ostale pratnje. Poslanstvo su predvodili Josip Lamberg, vitez i namjesnik Kranjske i Nikola Jurišić, vitez i nasljedni komornik u Hrvatskoj. Ovom poslanstvu pridodat je tumač latinskog jezika Benedikt Kuripešić. Sama misija nije postigla nikakav uspjeh. Poslanstvo je krenulo iz Ljubljane 22. augusta 1530. godine i išlo je preko Hrvatske, Bosne, Srbije, Bugarske i Rumelije te stiglo u Carigrad 17. oktobra. Iz Carigrada se vraćalo 22. decembra 1530. a stiglo je u Ljubljanu 9. februara 1531. godine. Tokom puta Benedikt Kuripešić je pisao zabilješke i poslije je objavljen njegov putopis. Njegovo djelo poznato pod naslovom Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. štampano je prvi put 1531. godine (Itinerarium, Wegrayss Kün. May. potsehafft gen Constantinopel zu dem Turkischen Keiser Soleyman. Augsburg Anno MDXXXI). Kuripešićev putopis je jedan od najstarijih putopisa po Balkanu u 16. vijeku, a najstariji je putopis kroz Bosnu u osmansko doba. Veći dio putopisa odnosi se na Bosnu. Putopis se sastoji od 32 strane, veličine 38x13,5. U njemu je 10 slika (drvorez) od čega 6 slika bosanskih tvrđava (Krupa, Kamengrad, Ključ, Sokol, Višegrad i Zvečaj), 2 slike prijema u Carigradu, 1 slika karavansaraja i 1 slika audijencije kod Husrev-paše u Glavogodini.^[1]