Idi na sadržaj

Isak Samokovlija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Isak Samokovlija
Rođenje (1889-09-03) 3. septembar 1889.
Goražde, Austro-Ugarska
Smrt15. januar 1955(1955-01-15) (65 godina)
Sarajevo, SFR Jugoslavija
Zanimanjepisac, akademik
Jezikbosanski
NacionalnostJevrej
ŽanrŽivot jevreja u BiH
Poznata djela
Nosač Samuel

Isak Samokovlija (Goražde, 3. septembar 1889 - Sarajevo, 15. januar 1955) bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889. u porodici sefardskih (španskih) Jevreja.[1] Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija.[2] Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju. Jevrejsko dobrotvorno društvo La Benevolencija mu je dodijelila stipendiju te studira medicinu u Beču.[2][3][4] Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu i Fojnici,[5] prije nego je počeo raditi u bolnici Koševo 1925. Prvu pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljeća do proljeća" u izdanju Grupe sarajevskih književnika. U mladosti je pisao i pjesme.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis "Brazda" od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".[6]

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. U njegovim djelima, dominantan je motiv tragedije njegovog naroda, ali i motivi prolaznosti, ništavila i postojanja.[6] Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.[7]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • "Od proljeća do proljeća" (1929, pripovijetka)
  • "Nosač Samuel" (1946, pripovijetka)
  • "Solomunovo slovo" (1949, pripovijetka)
  • Hanka (drama)
  • Plava Jevrejka (drama)
  • On je lud (drama)
  • Fuzija (drama)
  • "Tragom života"
  • "Đerdan"
  • "Priča o radostima"
  • "Nemiri"
  • "Dija, dija, Pesa"

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "(Ne)pročitani velikan naše književnosti". Slobodna Bosna. 24. 1. 2014. Pristupljeno 8. 1. 2015.
  2. ^ a b Samokovlija, Isak; Lešić, Zdenko; Hawkesworth, Celia; Pribićević-Zorić, Christina (1997). Tales of old Sarajevo. Vallentine Mitchell. str. 169–178. ISBN 085303331-5. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Rođen Isak Samokovlija". Historija.ba. Pristupljeno 8. 4. 2022.
  4. ^ "Isak Samokovlija - veliki bh. književnik i doktor". Radio Sarajevo. 3. 9. 2013. Arhivirano s originala, 8. 1. 2015. Pristupljeno 8. 1. 2015.
  5. ^ "Manifestacija 'Dani Isaka Samokovlije - Sunce nad Drinom'". Radio Sarajevo. 14. 1. 2014. Arhivirano s originala, 8. 1. 2015. Pristupljeno 8. 1. 2015.
  6. ^ a b "Isak Samokovlija Biografija". Biografija.org (jezik: srpski). 26. 6. 2018. Pristupljeno 8. 4. 2022.
  7. ^ "Sjećanje na Isaka Samokovliju, književnika i oca Nosača Samuela". Radio Sarajevo. 15. 1. 2014. Arhivirano s originala, 8. 1. 2015. Pristupljeno 8. 1. 2015.