Idi na sadržaj

Zlatko Topčić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zlatko Topčić
Rođenje (1955-04-30) 30. april 1955 (70 godina)
Sarajevo, FNRJ
ZanimanjePisac i scenarist
Supružnik/ciAmela Topčić
DjecaKerim Topčić
RoditeljiZaim Topčić
Naila Selimić
Potpis

Zlatko Topčić je bosanskohercegovački pisac i filmski scenarist. Rođen je 30. aprila 1955. godine u Sarajevu. Dobitnik je brojnih domaćih i inostranih nagrada za drame, romane i scenarije.

Rane godine

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1955. u Sarajevu kao sin književnika Zaima Topčića i Naile Selimić. Njegovi literarni počeci vezani su za pisanje kriminalističkih romana i novela, koje je objavljivao sa 17 godina pod pseudonimom Gold Taucher, a prodani su u nekoliko miliona primjeraka.[1][2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Završio je Drugu gimnaziju u Sarajevu, a 1977. godine diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Bio je pokretač, glavni i odgovorni urednik lista za književnost Slovo, priređivač panorame bosanskohercegovačke ratne priče na engleskom jeziku Forgotten Country (1997) i antologije članova Društva pisaca Bosne i Hercegovine The Best Of (2000), član Upravnog odbora Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina - Soros fondacija, a radio je i na nekoliko projekata UNESCO-a.

Jedan je od osnivača Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. prvi generalni sekretar, a od 2006. do 2010. godine i član Upravnog odbora. Od 2001. do 2011. bio je direktor i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55.[3][4] Bio je selektor Internacionalnog teatarskog festivala MESS[5] te predsjednik i član nekoliko žirija, između ostalog, Fondacije za kinematografiju za finansiranje filmskih projekata.[6][7][8] Od 2013. do 2016. obavljao je funkciju generalnog direktora TVSA. Godine 2016. dolazi na poziciju direktora Biblioteke Sarajeva. Bio je član Komisije za slobodne umjetnike Bosne i Hercegovine, predsjednik Umjetničkog savjeta Narodnog pozorišta u Sarajevu od 2015. do 2019. te član Vijeća Upravnog odbora BHRT-a od 2019. do 2021. godine.

Drame su mu igrane u bosanskohercegovačkim i međunarodnim teatrima.[9] Drama Time Out (2002, režija James P. Mirrione) doživjela je praizvedbu na engleskom jeziku i u engleskoj produkciji u Velikoj Britaniji, gdje je imala turneju (Wakefield - Bretton Hall, Powerhouse 1; Leeds - West Yorkshire Playhouse, Royal Armouries Museum; London - Gate Theatre, Riverside Studios, 2002). Izvedena je i u Sjedinjenim Američkim Državama (New York), Austriji (Beč) i Poljskoj (Varšava). Prva je bosanskohercegovačka i regionalna drama izvedena u tim zemljama. Izazvala je veliku pažnju svjetskih medija poput BBC-a i CNN-a.[10]

Njegova prva značajnija djela, zbirka priča Životno pitanje (1981) i roman Čovjek niotkud (1986), su naišla na odličan prijem književne kritike i čitalaca. Novela Ljubavno pismo iz njegove prve knjige zastupljena je u Antologiji poslijeratne bosanskohercegovačke pripovijetke, prevedene na engleski jezik.

Radio Sarajevo emitirao je nekoliko njegovih radio drama: Sretna novogodišnja noć (1977), Intervju (1978), Vanredna situacija (1987), Hodati na vrhovima prstiju (1988), Čezare Lombrozo (1989), Kulin (1990), Listerova mašina (1991), Kako Musa dere jarca (1992) i Stanislavski bi bio zadovoljan (2007). Tri puta je pobijedio na anonimnim konkursima Radio Sarajeva (1978, 1987 i 2007) s dramama Intervju, Vanredna situacija i Stanislavski bi bio zadovoljan.

Producirao je preko četrdeset pozorišnih predstava, a neke od najpoznatijih su kultne hit predstave Žaba, po kojoj je 2017. godine snimljen i igrani film, i Helverova noć, internacionalno najnagrađivanija predstava u historiji bosanskohercegovačkog teatra.[11][12]

Djela su mu prevođena na dvanaest jezika: engleski, njemački, francuski, turski, češki, poljski, bugarski, italijanski, makedonski, švedski, slovenski i albanski jezik. Priče i drame su mu uvrštene u nekoliko domaćih i inostranih antologija. Utemeljitelj je Priznanja "Bosanski stećak" i Nagrade "Nedžad Ibrišimović".[13] Scenarist je četiri dokumentarna filma: U najboljim godinama (1994), Čudo u Bosni (1995), Odazivam Ti se, Bože (1996) i Krv i mošus (1997).

Napisao je scenarije za igrane filmove Remake (2003, režija Dino Mustafić) i Ostavljeni (2010, režija Adis Bakrač).[14][15] Godine 2002. objavio je scenarij Remake kao knjigu. Njegov scenarij za film Ostavljeni (radni naziv: Gola koža)[16] je bio pobjednički (91 prijavljeni rad) na prvom izdanju CineLink-a, koji se održavao u okviru 9. Sarajevo Film Festivala (2003), a nagrađen je i na Hollywood Film Festivalu 2011. godine.

Njegov roman Košmar (1997) je preveden na turski (Saray Bosna da kabus, Gendas, Istanbul, 1998) i slovenski (Mora, Založba Goga, Novo Mesto, 2003), a roman Dagmar (2013) na češki (For Prague, Prag, 2017).[17][18][19][20] Nagradu P.E.N. Centra Austrije je dobio za dramu Ne volim ponedjeljak (2009, režija Christian Papke), koja je, u izdanju Der Österreichische P.E.N. - Club, Beč 2010. godine, štampana u preko jedanaest hiljada primjeraka, na njemačkom jeziku (pod naslovom: I Don't Like Mondays). Predstava je premijerno izvođenje imala na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS 2009.[21][22][23]

Roman Završna riječ (2011) je preveden na francuski (Le mot de la fin, M.E.O. Edition, Bruxelles, 2016).[24][25][26][27] Francusko izdanje romana se 2017. godine našlo na prvom mjestu nekoliko bestseller lista.[28]

Topčić je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, Međunarodne asocijacije scenarista, Američke asocijacije scenarista, Concordia organizacije u New Yorku i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).

Godine 2004. je uvršten na godišnju listu 100 najuticajnijih ljudi u svijetu američkog magazina Marquis Who's Who in the World (Ko je ko u svijetu).

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Živi u Sarajevu sa suprugom Amelom, sa kojom ima sina Kerima. Godine 1993, tokom rata u Bosni i Hercegovini, biva zarobljen u sarajevskom naselju Grbavica. Pedeset godina ranije (1943) njegov otac Zaim Topčić (1920–1990), tokom Drugog svjetskog rata, kao komunist, biva zarobljen u koncentracijskom logoru Jasenovac. O ovim događajima snimljen je film Remake, po njegovom scenariju.

Citati

[uredi | uredi izvor]

Rat je rat. Svugdje je težak i krvav, ali Balkanci i u njega unose svoj kolorit i strast. Nekome se, eto, desilo da je bio na pravoj strani. Ali, gospođo, budite bez brige: nije tako daleko dan kada će obje strane postati isto i kada se neće znati koja je od strana bila prava.


U romanu "Čovjek niotkud", 1986.

Filmografija

[uredi | uredi izvor]

Pozorišne predstave

[uredi | uredi izvor]
  • Kolaps, 1986.
  • Kako Musa dere jarca, 1993.
  • Kulin ban, 1995.
  • Refugees, 1999.
  • Plaža hotel, 2000.
  • Time Out, 2002.
  • Glavom kroz zid, 2004.
  • Pomilovanje traži Radivoje, Radivojev sin, 2006.
  • Sretna nova 1994!, 2006.
  • Ne volim ponedjeljak, 2009.
  • Krokodil Lacoste, 2011.
  • Puzzle opera, 2020.

Radio drame

[uredi | uredi izvor]
  • Sretna novogodišnja noć, 1977.
  • Intervju, 1978.
  • Vanredna situacija, 1987.
  • Hodati na vrhovima prstiju, 1988.
  • Čezare Lombrozo, 1989.
  • Kulin, 1990.
  • Listerova mašina, 1991.
  • Kako Musa dere jarca , 1992.
  • Stanislavski bi bio zadovoljan, 2007.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Zbirke priča

[uredi | uredi izvor]

Romani

[uredi | uredi izvor]

Knjige drama

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • Nagrada na anonimnom konkursu Radio Sarajeva za radio dramu Intervju, 1978.
  • Nagrada na anonimnom konkursu Radio Sarajeva za radio dramu Vanredna situacija, 1987.
  • Godišnja nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 1997. godini za roman Košmar, 1998.
  • Nagrada Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine za scenarij Čovjek niotkud (Remake), 1999.
  • Nagrada Ministarstva kulture i sporta za scenarij Remake, 1999.
  • Nagrada Ministarstva kulture i sporta za dramu Time Out, 2000.
  • Nagrada CineLinka (Sarajevo Film Festival) za scenarij Gola koža (Ostavljeni), 2003.
  • Nagrada časopisa TmačaArt za najbolju dramu Glavom kroz zid, 2004.
  • Nagrada časopisa TmačaArt za najbolju dramu Sretna Nova 1994!, 2004.
  • Nagrada za najbolji dramski tekst na Festivalu bh. teatara za dramu Glavom kroz zid, 2004.
  • Nagrada BZK "Preporod" za najbolji dramski tekst Gola koža, 2006.
  • Nagrada na anonimnom konkursu Radio Sarajeva za radio dramu Stanislavski bi bio zadovoljan, 2007.
  • Nagrada za najbolji savremeni tekst na Pozorišnim igrama za dramu Sretna Nova 1994!, 2007.
  • Nagrada P.E.N. Centra Austrije za dramu Ne volim ponedjeljak, 2009.
  • Nagrada BZK "Preporod" za najbolji dramski tekst Krokodil Lacoste, 2010.
  • Nagrada za najbolji savremeni tekst na Pozorišnim igrama za dramu Krokodil Lacoste, 2011.
  • Nagrada za najbolji scenarij na Transilvania Film Festivalu za film Ostavljeni, 2011.
  • Nagrada za najbolji scenarij na Golden Carpathian Film Festivalu za film Ostavljeni, 2011.[29]
  • Nagrada za najbolji scenarij na Hollywood Film Festivalu za film Ostavljeni, 2011.
  • Nagrada "Skender Kulenović" za najbolju knjigu objavljenu u 2011. godini za roman Završna riječ, 2012.
  • Nagrada "Hasan Kaimija" za najbolju knjigu objavljenu u 2011. i 2012. godini za roman Završna riječ, 2012.
  • Nagrada "Fra Grgo Martić" za najbolju knjigu proze objavljenu u 2013. godini za roman Dagmar, 2013.
  • Godišnja nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2013. godini za roman Dagmar, 2014.
  • Nagrada BZK "Preporod" za najbolji dramski tekst Ničiji i svačiji, 2017.[30]
  • Nagrada Fondacije za izdavaštvo za najbolju knjigu za roman 28. 6. 1914, 2021.
  • Nagrada "25. novembar" za knjigu godine za roman 28. 6. 1914, 2022.[31]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Ne treba Sidranu P.E.N., nego P.E.N. nasušno treba Sidrana". stav.ba. 16. 11. 2017. Pristupljeno 5. 1. 2018.
  2. ↑ "Zlatko Topčić, književnik: Vesela književna korupcija ukomponirana u društveni pejzaž". oslobođenje.ba. 11. 9. 2014. Pristupljeno 13. 1. 2016.
  3. ↑ "Kamerni teatar 55 najnagrađivaniji bh. teatar". klix.ba. 3. 7. 2009. Pristupljeno 14. 3. 2018.
  4. ↑ "Topčić: Kamerni teatar 55 potvrdio status regionalno najznačajnijeg teatra". klix.ba. 22. 6. 2006. Pristupljeno 14. 3. 2018.
  5. ↑ "Predstavljene predstave ovogodišnjeg MESS-a". klix.ba. 12. 9. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  6. ↑ "Zilhadu Ključaninu uručena nagrada "Alija Isaković"". klix.ba. 11. 12. 2008. Pristupljeno 14. 12. 2017.
  7. ↑ "Nijedna drama na konkursu nije bila dovoljno dobra". klix.ba. 28. 12. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  8. ↑ "Laureatu Amiru Bukviću uručena nagrada "Alija Isaković"". klix.ba. 3. 2. 2014. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  9. ↑ "Događaji koji su obilježili januar 2011. godine". klix.ba. 1. 1. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  10. ↑ "Londonski dnevnik bosanskog uspjeha". bhdani.ba. 11. 10. 2002. Arhivirano s originala, 1. 12. 2017. Pristupljeno 26. 11. 2017.
  11. ↑ "Najnagrađivanija predstava Kamernog teatra 55, "Helverova noć" 30. i 31. januara". efm.ba. Arhivirano s originala, 12. 11. 2017. Pristupljeno 11. 11. 2017.
  12. ↑ "Uspjeh Mustafićevih predstava u Rumuniji i Italiji". radiosarajevo.ba. 2. 6. 2012. Pristupljeno 11. 11. 2017.
  13. ↑ "Nagrada "Nedžad Ibrišimović" posthumno dodijeljena Veri Mihić-Jolić". klix.ba. 20. 10. 2017. Pristupljeno 11. 11. 2017.
  14. ↑ "Družinsko prekletstvo: Zlatko Topčić, scenarist filma "Remake"". mladina.si. 19. 11. 2002. Pristupljeno 26. 8. 2015.
  15. ↑ "U Sarajevu proglašeni najbolji scenariji za dokumentarni, kratkometražni i igrani film". idoconline.info. 6. 6. 1999. Arhivirano s originala, 22. 8. 2016. Pristupljeno 8. 8. 2016.
  16. ↑ "Zlatko Topčić: "Sva djeca imaju pravo na sreću"". klix.ba. 8. 12. 2010. Pristupljeno 29. 8. 2015.
  17. ↑ "Društvo pisaca BiH nagradilo roman "Dagmar" Zlatka Topčića". klix.ba. 23. 12. 2014. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  18. ↑ "Zlatko Topčić, književnik: Kada vam se jedna vrata zatvore - zalupe - druga vam se otvore". oslobođenje.ba. 3. 1. 2015. Arhivirano s originala, 14. 7. 2015. Pristupljeno 24. 7. 2015.
  19. ↑ "Bez promocije dvaput najbolji". dnevni avaz. 25. 12. 2014. Pristupljeno 24. 7. 2015.
  20. ↑ "SEDAM DOBRIH VIJESTI: Milion sadnica, plivački rekordi, konačno slobodna Vjeverica..." zurnal.info. 26. 10. 2013. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  21. ↑ "Zlatko Topčić dobitnik austrijske nagrade". infobiro.ba. 17. 2. 2009. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  22. ↑ "Nagrada za dramu Zlatku Topčiću". klix.ba. 16. 2. 2009. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  23. ↑ "Društvo i ekonomija: Jednoglasno najbolja drama Zlatka Topčića - BalkaniYUm.TV". balkaniyum.tv. 18. 2. 2009. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  24. ↑ "Međunarodno priznanje za roman bh. pisca Zlatka Topčića: "Završna riječ" od sada i na francuskom jeziku". faktor.ba. 24. 1. 2016. Pristupljeno 11. 11. 2017.
  25. ↑ "Zlatku Topčiću nagrada "Hasan Kaimija"". klix.ba. 7. 6. 2012. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  26. ↑ "ReprezenT - Održani Četrnaesti dani Skendera Kulenovića". reprezent.ba. 12. 10. 2012. Arhivirano s originala, 2. 2. 2016. Pristupljeno 23. 7. 2015.
  27. ↑ "Pišem o bivšim ljubavima jer se jedino njih želim sjećati u svome životu". jutarnji list. 28. 12. 2011. Arhivirano s originala, 21. 7. 2015. Pristupljeno 24. 7. 2015.
  28. ↑ "Knjiga Zlatka Topčića na prvom mjestu Book Daily Bestsellera". oslobođenje.ba. 21. 11. 2017. Pristupljeno 21. 11. 2017.
  29. ↑ "Golden Carpathian festival and market". screendaily.com. 31. 8. 2011. Pristupljeno 21. 1. 2019.
  30. ↑ "Zlatku Topčiću po treći put nagrada "Alija Isaković"". oslobođenje.ba. 25. 12. 2017. Pristupljeno 16. 3. 2018.
  31. ↑ "Zlatko Topčić dobitnik nagrade "25. novembar" za roman "28.6.1914."". penbih.ba. 29. 11. 2022. Pristupljeno 3. 12. 2022.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Zlatko_Topčić&oldid=3764553"