Zaim Topčić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zaim Topčić
Rođenje (1920-02-28) 28. februar 1920.
Glamoč, Kraljevina Jugoslavija
Smrt15. juli 1990(1990-07-15) (70 godina)
Sarajevo, SFRJ
Zanimanjeknjiževnik
Potpis

Zaim Topčić (Glamoč, 28. februar 1920 - Sarajevo, 15. juli 1990.) bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, pripovjedač i romansijer. Jedan je od književnika koji su dva puta osvojili Godišnju nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine, za romane Grumen sunca i Crni snjegovi (njegov sin Zlatko Topčić je također dvostruki dobitnik te nagrade).[1]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1920. godine u Glamoču, a većinu života je proveo u Sarajevu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije aktivno je učestvovao od početka, od 1941. godine, na strani partizana. Nakon oslobođenja je bio urednik u sarajevskoj radio stanici. Vršio je dužnost generalnog sekretara tadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (sada Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, čiji je osnivač, generalni sekretar, od 1993. do 2001, i član Upravnog odbora, od 2006. do 2010. godine, bio njegov sin Zlatko).

Autor je historijskog romana Zemlja heretika kojeg je Enes Duraković uvrstio u ediciju 100 knjiga bošnjačke književnosti. Objavio je zbirke novela Nad bezdanom i U susret danu, romane Grumen sunca, Crni snjegovi, More među jablanima, Zemlja heretika, Dobijeni svijet, Ljudolovka Jasenovac i Valter, Matoš, dramu Sjene jeseni i putopise Panorama našega vremena.

Njegova djela su prevedena na brojne jezike i uvrštena u nekoliko domaćih i inostranih antologija. Bio je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Živio je u Sarajevu sa suprugom Nailom, sinom Zlatkom i kćerkom Vesnom. U općini Ilidža jedna ulica nosi njegovo ime. Tokom Drugog svjetskog rata, kao komunist, 1943. godine bio je zarobljen u koncentracijskom logoru Jasenovac, ali je kasnije razmijenjen.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Zbirke priča[uredi | uredi izvor]

  • Nad bezdanom, 1952.
  • U susret danu, 1955.

Romani[uredi | uredi izvor]

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Sjene jeseni

Putopisi[uredi | uredi izvor]

  • Panorama našega vremena, 1958.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "SLOŽNA UREDNIČKA BRATIJA". idoconline.info. 13. 10. 1989. Pristupljeno 31. 7. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]