Energoinvest

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Energoinvest d.d.
Vrsta Dioničko društvo
Berzni naziv SASE: ENISR
Industrija Građevinarstvo i tehnika
Osnovano 19. april 1951.
Osnivač(i) Vlada SR Bosne i Hercegovine i Emerik Blum
Sjedište Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Proizvodi Energetski proizvodi
Prihod 242,93 miliona KM (2015)
Neto dobit 1,483 miliona KM (2015)
Vlasnik Vlada Federacije BiH i mali dioničari
Zaposleni 462
Podružnice 12
Veb-sajt energoinvest.ba

Energoinvest d.d. Sarajevo jest bosanskohercegovački inženjering koncern sa sjedištem u Sarajevu,[1] čija su glavna poslovna područja elektroenergetika, hidrogradnja građevinarstvo, termoenergetska, procesna postrojenja i komunikaciona tehnologija.[2] S oko 23 lokacija u 19 zemalja svijeta najveća je kompanija svoje vrste u Bosni i Hercegovini. Notiran je na sarajevskoj berzi, najvećoj berzi u Bosni i Hercegovini.[3]

Historija i razvoj[uredi | uredi izvor]

Vrijeme SFRJ[uredi | uredi izvor]

Dana 19. aprila 1951. Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donijela je odluku o osnivanju preduzeća "Elektroprojekt", koje će se baviti projektovanjem hidro- i termoenergetskih objekta širom Jugoslavije.[4] Za direktora tog tada još malog projektnog biroa imenovan je Emerik Blum,[5] koji je i zagovarao osnivanje Energoinvesta, te se on zbog toga danas smatra osnivačem te kompanije. Razlog osnivanja bila je sve veća industrijalizacija Jugoslavije pod vladavinom Josipa Broza Tita, te iz toga rezultirajućim sve većim potrebama za kompanijama kao što je bio Energoinvest.

Godine 1954. Emerik Blum formirao je Energoinvestov Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju, a kasnije je osnovao i društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine i školu zavarivanja. Laboratorij je priznao jugoslavenski LOYD, registar bodova, njemački LOYD i postao je redoviti član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Najveći posao koji je Energoinvestov laboratorij za zavarivanja i defetoskopiju dobio bio je 1970. kad je švedsko preduzeće ACEA-ATOM zaključilo ugovor sa Energoinvestovom institutom za ispitavanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja.

U narednim godinama Energoinvest počinje obavljati poslove širom Jugoslavije, a od 1958. počinje postati izvozno orijentirana kompanija prošireći svoje tržište na preko 20 zemalja širom svijeta "od Meksika do Malezije". Pored toga, i broj zaposlenih postaje sve veći. Tako je 1952. Energoinvest zaposlio tek 120 inženjera i tehničara, dok je se taj broj kasnije popeo na 1500.

Dana 24. juna 1984. Emerik Blum je umro u 72. godini života. Za svoj značaj Energoinvestu je pred sjedištem te kompanije u Sarajevu njemu izgrađen spomenik, a po njemu je u sarajevskom naselju Grbavica imenovana i jedna ulica.

Posjeta Josipa Broza Tita i jedne strane delegacije

Godine 1987. Energoinvest je postao najveći jugoslavenski izvoznik s oko 42.000 zaposlenih i milijarde američkih dolara prometa, te je time ta kompanija dostigla svoj poslovni vrhunac.

Energoinvestov jet Cessna S550

Vrijeme rata u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Mezar Hakija Turajlića 1993.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. Energoinvest je pretrpio ogromnu štetu. Većina fabrika, pa čak i upravna zgrada na Pofalićima u Sarajevu, tokom rata su oštećene. Osim toga, nakon rata je stvaranjem entiteta na području Bosne i Hercegovine imovina Energoinvesta podijeljena, pa je tako imovina u Federaciji Bosne i Hercegovine ostala kod Energoinvesta, dok je imovina u entitetu Republika Srpska odcijepljena od Energoinvesta, pa su tako Energoinvestove fabrike u RS-u postale samostalna preduzeća.[6]

Međutim, najveći događaj koji je pretresao Energoinvest je ubistvo tadašnjeg direktora, Hakija Turajlića.[7] Ubijen je 8. januara 1993. u Sarajevu, kad je bio na putu da pozdravi Orhana Sefa Kilercioğlua, koji je pratio humanitarnu pomoć iz Turske. Kad se vraćao iz Sarajeva, UNPROFOR-ov konvoj stopirali su pripadnici Vojske Republike Srpske. Nakon 90 minuta čekanja, jedan francuski vojnik vrata Turajlićevog vozila, nakon čega je jedan pripadnik VRS-a počeo pucati na njega. Francuski vojnici nisu uzvratili, već su jednostavno pobjegli, a nisu ni zvali UN-ove vojnike, koji su se nalazili u blizini događaja. Taj događaj je prouzrokovalo da pregovori u Ženevi propadnu.

Energoinvestovo sjedište u Sarajevu

Vrijeme moderne Bosne i Hercegovine[uredi | uredi izvor]

Nakon kraja rata u Bosni i Hercegovini većina Energoinvestovih fabrika bile su jako oštećene. Nakon kraja rata, nakon 2000. počelo se i s privatizacijom Energoinvestovih fabrika, nakon koje je gotovo u potpunosti ugašena proizvodnja, radnici su otpušteni, mada je nekoliko firmi ipak opstalo.

Nakon niza svih tih poteza, od giganta proizvodnje energetske opreme i inženjeringa s oko 42.000 zaposlenih i oko milijardu američkih dolara (na svom vrhuncu 1987) ostala je samo još jedna inženjerska kompanija bez proizvodnih kapaciteta s oko 500 zaposlenih u matičnom preduzeću.

Energoinvestovo gradilište u Sarajevu

U aprilu 2010. dolazi do stvaranja Energoinvest Groupa. Sastoji se većinom od bivših Energoinvestovih fabrika i firmi koje su postale samostalne. Energoinvest tim potezom želi ponovo postići svoju proizvodnu mrežu i postati konkurentnija.[8]

Međutim, Energoinvest i dalje dobija relativno velike poslove, najviše u afričkim zemljama, posebno arapskim, kao što su Alžir i Libija. Dodatni problem predstavlja i ratno stanje u Libiji i Iraku, zemljama u kojima je Energoinvest najviše poslovao, jer sad ne može više dobijati poslove od tih zemalja, niti ne može naplatiti višemilionska potraživanja od tih zemalja.[9] Trenutno najviše poslova dobija od Kosova, Albanije, Alžira ili Etiopije.[10]

U junu 2014. Energoinvest je od alžirske elektroprivrede Sonelgaz dobio najveći posao nakon kraja rata u BiH u vrijednosti od 104 miliona KM. Angažiran je da otprema trafostanice El Milia s naponskim nivoem od 400/220 kV.[11]

Misterija o nuklearnoj bombi[uredi | uredi izvor]

Božidar Matić, akademik, bivši direktor Energoinvesta i bivši jugoslavenski ministar nauke,[12] rekao je za Dnevni list da je Jugoslavija imala pored jednog, prvog tajnog nuklearnog programa koji je široj javnosti do tada već bio poznat, postoji i jedan drugi tajni nuklearni program pod kodnim imenom "Sutjeska", u kojem je Energoinvest igrao jednu važnu ulogu.

Kako on navodi, Jugoslavija je razvijala dva usporedna programa: Program A je bio usmjeren prema nuklearnom oružju, a program B je bio usmjeren ka civilnoj upotrebi nuklearne energije.

U januaru 1988. u njemačkom magazinu Spiegel objavljeno je da je Ruđer Bošković, zagrebačko preduzeće koje je radilo na programu A, uz finansijsku pomoć Energoinvesta provjerio preradu nuklearnog otpada. U tom članku je, kako kaže Božidar Matić, pogrešno navedeno šta je rađeno u sklopu tajnog projekta u Zagrebu, ali je tačno označena uloga Energoinvesta.

Međutim, iste godine je i prekinut tajni program Jugoslavije, kako kaže Matić. Razlog toga bili su sve veći finansijski problemi države, koji su nastali još od smrti Josipa Broza Tita.

Kako on kaže, Energoinvest je bio iza finansiranja nuklearnog projekta jer bi, ako bi nešto došlo do javnosti, to se uvijek moglo opravdati time da se radi o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije.

"Energoinvest je bio odlična maska. U slučaju da nešto prodre u javnost, uvijek se moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije."

Božidar Matić: Dnevni list, 12. 3. 2016.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Početkom 90-tih stanovništvo Duvna (današnji Tomislavgrad) se je pobunilo nakon saznanja o pokretanju izgradnje akceleratora u blizini fabrike za proizvodnju kablova.[13]

Energoinvest-Group[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2010. dolazi do potpisivanja Sporazuma o organiziranju Poslovne unije "Energoinvest Group". On se sastoji većinom od bivših Energoinvestovih fabrika ili firmi, koje su postale samostalne. Razlog te poslovne unije pokušaj je Energoinvesta da ponovo uspostavi svoju poslovnu mrežu i svoj sopstveni proizvod, čime bi postala konkurentnija.[14]

Članice Energoinvest-Group su:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  2. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  3. ^ "Energoinvest d.d. Sarajevo". sase.ba. SASE. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  4. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  5. ^ Tucakovic', Haris. "Most 179 (90) - Safet O. Hasanbegovic' i dr.: Veliki vizionar Emerik Blum". www.most.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  6. ^ "Energoinvest: rat, podjela i uništenje giganta". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  7. ^ "Archives | The Dallas Morning News, dallasnews.com". nl.newsbank.com. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  8. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  9. ^ "Direktor Energoinvesta: Dok se mir ne uspostavi, nema ozbiljnijeg posla u Libiji". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  10. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  11. ^ "Energoinvest isporučuje Alžiru opremu napravljenu u Bosni i Hercegovini (FOTO) - Faktor.ba". 2. 9. 2015. Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  12. ^ "VELIKA TAJNA BIVŠE DRŽAVE Kako je SFRJ tajno pravila nuklearnu bombu". Pristupljeno 26. 8. 2016. 
  13. ^ Lučić, Ivica (2008.). "Bosna i Hercegovina od prvih izbora domeđunarodnog priznanja". Časopis za suvremenu povijest (jezik: hrvatski) (Zagreb) 1: 107–108. U siječnju 1990. u Duvnu (Tomislavgrad) je došlo do prosvjednog okupljanja hrvatskog stanovništva zbog početka izgradnje akceleratora ruskog podrijetla, koji je sarajevska tvrtka Energoinvest htjela postaviti u tamošnjoj tvornici kablova. 
  14. ^ "ENERGOINVEST". energoinvest.ba. Pristupljeno 26. 8. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]