Minsk

Koordinate: 53°54′0″N 27°34′0″E / 53.90000°N 27.56667°E / 53.90000; 27.56667
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
53°54′0″N 27°34′0″E / 53.90000°N 27.56667°E / 53.90000; 27.56667
Minsk
Grad
Prikaz Minsk
Zastava
Grb
Država  Bjelorusija
Nadmorska visina 220−280 m
Koordinate 53°54′0″N 27°34′0″E / 53.90000°N 27.56667°E / 53.90000; 27.56667
Površina 348,85 km2
Stanovništvo 1,974,800[1] (2017)
Gradonačelnik Andrej Šorets
Vremenska zona Istočnoevropsko vrijeme
Poštanski broj 220001-220141
Veb-sajt: minsk.gov.by/en

Minsk (bjeloruski: Мінск) jeste glavni i najveći grad Bjelorusije. U Minsku je također i sjedište Zajednice nezavisnih država. Kao glavni grad, Minsk ima poseban administrativni status, a uz to je i sjedište istoimene oblasti. Leži na rijekama Svislaču i Njemigi. Grad se prostire na 348 km2 i ima nešto manje od 2 miliona stanovnika.

Historija[uredi | uredi izvor]

Tačno vrijeme osnivanja grada je nepoznato, iako se grad prvi puta spominje u ljetopisu iz 1067. u kojem se opisuju međusobni sukobi kneževa tadašnje Kijevske. Iste je godine Minsk osvojila i spalila vojska kijevskog kneza Izjaslava i njegovih saveznika. Prvobitni i najstariji naziv grada glasio je Menesk, Mjensk, Mensk. Porijeklo imena je nejasno, a postavljeno je svega nekoliko teorija. Jedna grupa historičara ipak smatra da ime grada potječe od rijeke Menke koja teče dvadesetak kilometara od današnjeg središta grada, dok drugi ime grada dovode u vezu sa starom slavenskom riječju “mjena” (bosanski: razmjena - Mjensk mjesto gdje se odvija razmjena) jer je grad ležao na raskrižju trgovačkih puteva a upravo se tu obavljala trgovina i razmjena robom. Negdje od 17. vijeka pod utjecajem poljskog jezika riječ Mensk preoblikovala se u sadašnji oblik.

Simboli Minska kroz historiju

Važne godine u historiji Minska

  • 1067 - prvi spomen Minska
  • 1104 - Minsk se spominje kao središte kneževine
  • 1324 - Minsk u sastavu Velike litvanske kneževine
  • 1441 - Minsk se ubraja među 15 najvećih gradova Velike litvanske kneževine
  • 1499 - Minsku se dodjeljuje Magdeburško pravo (pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu)
  • 1591 - Minsk dobija grb
  • 16541667 - razrušen tokom rusko-poljskog rata
  • 1692 - prvo pozorište
  • 1793 - Minsk u sastavu carske Rusije
  • 1812 - napad Napoleona
  • 1838 - počinju se izdavati novine Minske gubernijske novosti (Минские губернские ведомости)
  • 1874 - izgrađen vodovod
  • 1890 - telefon
  • 1892 - konjski tramvaj
  • 1894 - započela s radom električna centrala
  • 19141918 - Prvi svjetski rat i njemačka okupacija
  • 1919 - Minsk glavni grad Bjeloruske sovjetske socijalističke republike
  • 19191920 – pod poljskom okupacijom
  • 1921 - osnovan Bjeloruski državni univerzitet
  • 1922 – osnovana nacionalna i univerzitetska biblioteka
  • 1928 – osnovana Akademija znanosti
  • 1929 – električni tramvaj i autobusni prijevoz
  • 1934 – izgrađen aerodrom
  • 19411944 – njemačka okupacija za vrijeme Drugog svjetskog rata
  • 1974 - dobio titulu "Grad heroj"
  • 1982 – izgrađen metro
  • 1991 – glavni grad samostalne Bjelorusije

Klima[uredi | uredi izvor]

Minsk ima vlažnu kontinentalnu klimu. Vremenske prilike veoma su promjenjive. Prosječna temperatura u januaru iznosi −4,5 °C, dok je prosječna temperatura u julu 18,5 °C. Najniža zabilježena temperatura je iznosila −39,1 °C, 17. januara 1940. A najviša temperatura je zabilježena 2015. kada je iznosila 35,8 °C. Prosječna godišnja količina padavina je 690 mm.[2]

Administrativne podjele[uredi | uredi izvor]

Administrativna podjela

Minsk je podjeljen na 9 reona (okruga):[3]

  1. Centralni (Цэнтральны)
  2. Savecki (Савецкі)
  3. Peršamajski (Першамайскі)
  4. Partizanski (Партызанскі)
  5. Zavodski (Заводскі)
  6. Lenjinski (Ленінскі)
  7. Kastričnicki (Кастрычніцкі)
  8. Moskovski (Маскоўскі)
  9. Frunzenski (Фрунзенскі)

Transport[uredi | uredi izvor]

Lokalni prijevoz[uredi | uredi izvor]

Tramvaj u Minsku

Minsk ima dobro razvijen javni prijevoz. Putnicima je na raspolaganju 8 tramvajskih linija, preko 70 trolejbuskih linija i više od 100 autobuskih linija. Tramvaji su bili prvi javni prijevoz koji se koristio u Minsku (od 1892. konjski tramvaj, a od 1929. električni). Autobusi se koriste od 1924, a trolejbusi od 1952.[4]

Javnim prijevozom upravlja Minsktrans, koji je u državnom vlasništvu. Od 2008. koriste 1420 autobusa, 1010 trolejbusa i 153 tramvaja.

Metro[uredi | uredi izvor]

Minsk je jedini grad u Bjelorusiji koji ima metro. Izgradnja je počela 1977, a otvoren je 1984 godine. 2013. metro u Minsku imao je 29 stanica i 38,3 km pruge.

Aerodrom[uredi | uredi izvor]

Međunarodni aerodrom Minsk nalazi se 42 km od grada. Otvoren je 1982. Danas je to moderan aerodrom s letovima za Evropu i Bliski Istok.[5]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Minsk je glavni obrazovni centar Bjelorusije. Ima oko 500 obdaništa, 258 škola, 29 institucija visokog obrazovanja[6], uključujući i 12 nacionalnih univerziteta.

Visokoškolske ustanove[uredi | uredi izvor]

  • Akademija za javnu upravu pod pokroviteljstvom predsjednika Bjelorusije, osnovana je 1991. Stekla je status predsjedničke institucije 1995. Sastoji se od tri instituta: Institut za administrativno osoblje, Institut za državnu službu i Institut za teoriju i praksu u javnoj upravi[7]
  • Državni poljoprivredni univerzitet, specijaliziran za poljoprivredne tehnologije i poljoprivrednu mehanizaciju
  • Nacionalni tehnički univerzitet, specijaliziran za tehničke discipline
  • Državni medicinski univerzitet, specijaliziran za medicinu i stomatologiju. Ima 6 odjeljenja
  • Institut za menadžment, najveća privatna istitucija visokog obrazovanja u Bjelorusiji. Osnovan je 1991.
  • Univerzitet za informatiku i radioelektroniku, specijaliziran za IT i radioelektroniku

Kultura i religija[uredi | uredi izvor]

Minsk je glavni kulturni centar Bjelorusije. Prva pozorišta i biblioteke osnovane su sredinom 19. vijeka. Grad trenutno ima 11 pozorišta i 16 muzeja. Pored toga, u gradu postoji 20 kina i 139 biblioteka.

Crkve[uredi | uredi izvor]

  • Saborna crkva svetog Duha, izgrađena u baroknom stilu između 1942. i 1987.
  • Crkva svete Marije, izgrađena između 1700. i 1710.
  • Crkva svetog Josifa
  • Crkva svetog Simona i Jelene
  • Crkva svete Marije Magdalene, najveća crkva podignuta u vrijeme carske Rusije

Pozorišta[uredi | uredi izvor]

Muzeji[uredi | uredi izvor]

  • Bjeloruski muzej domovinskog rata
  • Nacionalni muzej umjetnosti
  • Nacionalni muzej historije i kulture
  • Muzej prirode i okoliša
  • Književni muzej "Maksim Bogdanovič"
  • Stari bjeloruski historijski muzej
  • Književni muzej "Janka Kupala"

Rekreativni centri[uredi | uredi izvor]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Minsk je veoma popularna turistička destinacija. U Minsku postoji više od 400 turističkih agencija.[8]

Sport[uredi | uredi izvor]

  • FK Dinamo Minsk, nogometni klub iz Minska. Klub je osnovan 1927. kao dio Sovjetskog Dinamovog sportskog društva. Dinamo Minsk je jedini klub iz Bjeloruske sovjetske socijalističke republike koji je učestvovao u Sovjetskoj prvoj ligi. Igrali su 39 od 54 sezone, te su osvojili prvenstvo 1982. Od nezavisnosti Bjelorusije klub se takmiči u bjeloruskoj Premijer ligi, te je osvojio 7 naslova prvaka i 3 kupa. Domaće utakmice igra na stadionu Dinamo - Juni koji ima kapacitet od 4.500 mjesta.[9]
  • FK Minsk, fudbalski klub iz Minska, koji se takmiči u Premijer ligi Bjelorusije. Klub je osnovan 2006. od kluba koji se takmičio u Prvoj ligi Bjelorusije FK Smena Minsk. FK Minsk preuzeo je Smenu i uspio se u prvoj godini postojanja plasirati u Premijer ligu Bjelorusije.
  • HK Dinamo Minsk, profesionalni hokejaški klub. Klub je osnovan 1976. i 5 sezona je igrao u elitnoj diviziji sovjetskog hokeja, gdje mu je najveći uspjeh bilo 10. mjesto u sezoni 1989/1990. Nakon raspada SSSR klub je 1993. preimenovan u Tivali Minsk i pod tim imenom je djelovao sve do 2000. godine. U tom periodu Tivali je osvojio 4 titule prvaka Bjelorusije (1993, 1994, 1995. i 2000). Godine 2003. klub je obnovio svoj rad i vraćeno mu je staro ime Dinamo.
  • Rukometni klub Dinamo Minsk osnovan je 2008. Pet puta bio je prvak Bjelorusije. Domaće utakmice igra u Sportskoj dvorani u Minsku. Učesnik je i rukometne Lige prvaka.

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Численность населения на 1 января 2017 г. Численность населения по областям и г. Минску Arhivirano 2. 9. 2017. na Wayback Machine
  2. ^ "Климат Минска". Погода и Климат. Pristupljeno 19. 3. 2018.
  3. ^ Территориальное деление. Минский городской исполнительный комитет
  4. ^ Public transportation in Minsk News blog
  5. ^ Airport History Arhivirano 17. 6. 2019. na Wayback Machine Minsk National Airport
  6. ^ "Высшее образование" (jezik: ruski). Министерство образования Республики Беларусь. Arhivirano s originala, 23. 4. 2018. Pristupljeno 18. 4. 2018.
  7. ^ General Information. Arhivirano 30. 8. 2014. na Wayback Machine Academy of Public Administration under the aegis of the President of the Republic of Belarus
  8. ^ Number of organizations engaged in tourist activities in 2010 in Belarus Land Of Ancestors - Belarus
  9. ^ "FC Dinamo-Minsk stadium". Arhivirano s originala, 19. 7. 2017. Pristupljeno 24. 8. 2017.
  10. ^ "BH Internacional - Acordos de Cooperação". Arhivirano s originala, 23. 12. 2007.
  11. ^ "Города побратимы". Официальный сайт Местного исполнительного органа государственной власти в городе Душанбе. Arhivirano s originala, 27. 8. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2018.
  12. ^ "Oraşe înfrăţite". Primăria Municipiului Chişinău. Arhivirano s originala, 3. 9. 2012.
  13. ^ "So Ngoai Vu TP.HCM - Các địa phương kết nghĩa với TPHCM". Arhivirano s originala, 26. 9. 2015. Pristupljeno 29. 4. 2014.
  14. ^ Что Риге подарили города-побратимы?[mrtav link] Riga.lv

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]