Maksim Gorki
| Maksim Gorki | |
|---|---|
 Portret Maksima Gorkog | |
| Puno ime | Aleksej Maksimovič Pješkov |
| Rođenje | 28. mart 1868. Nižni Novgorod, Rusko Carstvo |
| Smrt | 18. juni 1936 (68 godina) Moskva, Sovjetski Savez |
| Zanimanje | Književnik, dramaturg, političar |
| Jezik | Ruski |
| Nacionalnost | Rus |
| Period | Modernizam |
| Žanr | Roman, drama |
Poznata djela | |
| Potpis | |
 | |
Maksim Gorki (ruski: Максим Горький), pravog imena Aleksej Maksimovič Pješkov (ruski: Алексей Максимович Пешков; 28. mart 1868 – 18. juni 1936), bio je ruski i sovjetski književnik, osnivač socrealizma i politički aktivist.[1] Poznat je i po tome što je u pet navrata nominiran za Nobelovu nagradu za književnost.[2]
Prije nego što je postigao uspjeh kao autor, mnogo je putovao po Ruskom Carstvu i često mijenjao poslove. Ta životna iskustva će kasnije uticati na njegovo pisanje. Družio se sa kolegama ruskim piscima Lavom Tolstojem i Antonom Čehovom, koje Gorki spominje u svojim memoarima. Tokom Prvog svjetskog rata, Gorki je podržavao pacifizam i internacionalizam, te antiratne proteste. Značajan dio svog života proveo je u egzilu iz Rusije, a kasnije i iz Sovjetskog Saveza, gdje je tokom Ruskog građanskog rata i 1920-ih kritički gledao i na carizam i na boljševike, osuđujući ih zbog političkih represija. U tadašnji SSSR se vraća 1928. na lični poziv Josifa Staljina gdje je stalno i živio od 1932. do smrti u junu 1936. Nakon povratka zvanično je proglašen "osnivačem socijalističkog realizma". Uprkos tome, njegovi odnosi sa sovjetskim režimom bili su prilično teški. Iako je bio Staljinov javni pristalica, održavao je prijateljstva sa Levom Kamenjevom i Nikolajem Buharinom, vođama antistaljinske opozicije pogubljenim nakon njegove smrti. Također se nadao ublažavanju sovjetske kulturne politike a ulagao je i napore da brani pisce koji su bili neposlušni prema režimu što je rezultiralo time da je posljednje dane proveo u nenajavljenom kućnom pritvoru.[3][4]
U svojim prvim pripovjestima opisuje egzistenciju ljudi s društvenog dna. Jedan od najboljih primjera takvog rada je pozorišni komad Na dnu. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umjetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji boljih odnosa među ljudima.
Djela
[uredi | uredi izvor]Romani
[uredi | uredi izvor]- Goremika Pavel, (Goremyka Pavel, 1894).
- Foma Gordejev (Foma Gordejev, 1899).
- Troje (Troe, 1900). Također se prevodi i kao Tri čovjeka i Trojica
- Mati (Matʹ, 1906). Prvi put objavljeno na engleskom 1906.
- Život beskorisnog čovjeka (Žiznʹ nenužnogo čeloveka, 1908.)
- Ispovest (Ispovedʹ, 1908)
- Gradić Okurov (Gorodok Okurov, 1908)*
- Život Matveja Kožemjakina (Žiznʹ Matveâ Kožemâkina, 1910.)
- Život Artamonovih (Delo Artamonovyh, 1925). Također prevedeno kao Artamonovi i dekadencija
- Život Klima Samgina (Жизнь Клима Самгина, 1925–1936).
Novele i kratke priče
[uredi | uredi izvor]- Crtice i priče (Očerki i rasskazy), 1899.
- Makar Čudra (Makar Čudra), 1892.
- Starica Izergil (Staruha Izergilʹ), 1895.
- Čelkaš, 1895.
- Jedna jesenja noć (Odnaždy osenʹû), 1895.
- Konovalov, 1897.
- Orlovi (Suprugi Orlovy), 1897.
- Bivši ljudi (Byvšie lûdi), 1897.
- Malva (Malʹva), 1897.
- Varenka Olesova (Varenʹka Olesova), 1898.
- Dvadeset šest muškaraca i djevojka (Dvadcatʹ šestʹ i odna), 1899.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Liukkonen, Petri. "Maxim Gorky". Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Finland: Kuusankoski Public Library. Arhivirano s originala, 6. 7. 2009. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|dead-url=(pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ↑ Nobelprize.org
- ↑ Время Горького и проблемы истории: Горький. Материалы и исследования ". Выпуск 14. 2018, ИМЛИ РАН
- ↑ Dege, Stefan (28. 3. 2018). "A portrait of Russian writer Maxim Gorky". Deutsche Welle. Pristupljeno 23. 10. 2025.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Maksim Gorki na Wikimedia Commonsu
