Bonn

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Bonn
Grad
Bonn - Savezna četvrt
Bonn - Savezna četvrt
Službeni grb Bonn
Grb
Država Njemačka
Pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija
Vlada
 • NačelnikAshok Sridharan (CDU)
Površina
 • Ukupno141,22 km2
Nadmorska visina60 m
 • GustoćaGreška izraza: Neočekivani / operator /km2
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj53111–53229
Pozivni broj0228
Registracija vozilaBN
Veb-sajtwww.bonn.de

Bonn je grad u zapadnom dijelu Njemačke, smješten u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen) na obje obale rijeke Rajne. On je 20. po veličini grad Njemačke.[1] Nalazi se oko dvadeset kilometara južno od Kölna.

U periodu od 1949. do 1990. Bonn je bio glavni grad Zapadne Njemačke, te do 1999. sjedište njemačke vlade.[2] Počev od 1998, mnoge savezne institucije su počele su počele da se preseljavaju iz Bonna u Berlin: oba doma njemačkog saveznog Parlamenta, Bundestag i Bundesrat, kao i ured kancelara i rezidencija predsjednika države (Bundespräsident).[3] Ipak, Bonn je ostao centar politike i administracije.[3] Čak i danas gotovo polovina svih dosadašnjih radnih mjesta u administraciji je zadržana, jer su mnoge savezne institucije i vladine agencije nižih nivoa ostale u Bonnu.[3] Međutim, kao priznanje ranijeg statusa glavnog grada države, danas Bonn nosi počasnu titulu federalnog grada (Bundesstadt).[3]

Bonn se razvio kao središte međunarodne kooperacije naročito u područjima zaštite okoline i održivog razvoja. Između mnogih međunarodnih institucija, ovdje imaju sjedište IUCN ELC (Environmental Law Center World Conservation Union - Pravni centar za okoliš Svjetske zajednice za konzervaciju), te petnaest institucija UN-a.[3] Od njih značajne su UNFCCC (United Nations Framework Convention on Climate Change - UN okvirna konvencija o klimatskim promjenama) i UNCCD (United Nations Convention to Combat Desertification - UN konvencija u borbi protiv širenja pustinja). U ranijem parlamentarnom distriktu danas je osnovan Kampus Ujedinjenih naroda na obali Rajne, gdje se stalno povećava broj institucija UN.[3]

Bonn je sjedište jednih od najvećih njemačkih kompanija, naročito u područjima telekomunikacija i logistike. U isto vrijeme, Bonn se afirmisao kao važan nacionalni i međunarodni centar za konvencije, sastanke i konferencije, naročito u vezi s radom institucija UN-a. Novi centar za konferencije koji je trenutno u izgradnji nalazi se u neposrednoj blizini Kampusa UN-a a bit će u mogućnosti primiti nekoliko hiljada učesnika.[4]

U periodu od 1597. do 1794. bio je sjedište nadbiskupa i kneza izbornika Kölna, a rodno je mjesto čuvenog kompozitora Ludwig van Beethovena.[3]

Historija[uredi | uredi izvor]

Langer Eugen, centar Kampusa UN, pogled iz parka Rheinaue

Grad se može pohvaliti historijom dugom preko dvije hiljade godina, čime se ubraja u nastarije gradove u ovom dijelu evropskog kontinenta. Prema nekim podacima, smatra se da je rimska vojska 11. godine nove ere imala stacioniranu manju jedinicu na historijskom području središta grada Bonna. Čak i ranije, Rimljani su ovdje naselili članove savezničkog germanskog plemena Ubie. Latinsko ime tog naselja - Bonna - prvi put je spomenut u periodu između 13. godine prije nove ere i 9. godine prije nove ere u djelima rimskog pisca Florusa, a moguće je da je potiče od imena ranijih plemena iz ovog kraja - Eburona, mada se stvarno značenje pouzdano ne zna.[5] Oni su bili članovi velike plemenske zajednice koji su gotovo istrijebljeni u toku posljednje faze Cezarovih ratova sa Galima.

Nakon nekoliko desetljeća, Rimljani napuštaju mali kamp koji je bio povezan sa naseljem plemena Ubii. Tokom 1. vijeka nove ere, Rimska vojska izabire mjesto za svoju novu veću bazu nešto sjevernije od grada, gdje se danas nalazi predgrađe Bonn-Castell. Ta utvrda se zvala Castra Bonnesis ili doslovno "Grad Bonn".[6][7] Prvobitno napravljena od drveta, naknadno su je preinačili u stalnu kamenu utvrdu. Ovu utvrdu Rimljani su upotrebljavali relativno dugo vremena, sve do same propasti Zapadnog Rimskog Carstva, a moguće i do sredine 5. vijeka.[nedostaje referenca]

Ostaci utvrde su se očuvali dugo u srednjem vijeku, kada su je zvali Bonnburg. Neko vrijeme su je koristili franački kraljevi. Naposlijetku, mnogo od njenog materijala je upotrijebljeno pri gradnji gradskih zidina Bonna u 13. vijeku. Sterntor (bosanski: Zvijezdana vrata) u centru današnjeg grada su rekonstruisana koristeći posljednje ostatke srednjovjekovnih gradskih zidina.

Sterntor (Zvjezdana vrata), rekonstrukcija vrata srednjovjekovnih gradskih zidina

Do danas, rimska tvrđava Bonn ostala je najveća tvrđava ovog tipa poznata u antici, tojest tvrđava koja je izgrađena za jedan carski legion pune veličine i njegovu logistiku. Arheološka iskopavanja su pokazala da je rimska utvrda bila gotovo kvadratnog oblika, velikih dimenzija oko 528 metara sa 524 metara, sa vlastitom riječnom lukom.[8] Unutar njenih zidina rasprostirala se gusta mreža ulica i brojni objekti, od prostranih komandnih mjesta i kuća važnih oficira do baraka, konjušnica i vojnih zatvora.[8] Od svih legija koje su bile stacionirane u Bonnu, takozvana "Prva" ili Legio Prima Minervia je po svemu sudeći ovdje bila najduži period. Jedinice iz Bonske tvrđave su bile raspoređene na mnogim ratištima tog doba, od krajnjeg juga (današnji Alžir) do današnje Čečenije.

Glavni rimski put koji je povezivao provincijalne prijestolnice Köln i Mainz je prolazio tačno kroz tvrđavu Bonn gdje se ukrštao sa glavnim putem unutar utvrde (današnja ulica Römerstraße). Na izlasku iz tvrđave mimo južnih vrata, put Köln-Mainz se pružao duž današnjih ulica Belderberg, Adenauerallee i dr. Na obje strane ovog puta, razvijalo se lokalno naselje Bonn, koje je vremenom naraslo u značajan rimski grad.

Historijska vijećnica Bonna (pogled sa trgovačkog središta)

Smatra se da je u kasnoj antici grad najvećim dijelom uništen od strane pljačkaških hordi. Ostatak civilnog stanovništva se skrio unutar zidina tvrđave, zajedno sa ostacima ovdašnjih vojnih trupa. Tokom zadnjih godina rimske vladavine, vojnu posadu su snabdjevala germanska plemena koja su bila u savezništvu sa Rimom. Kada je Rim konačno propao, ova vojska je jednostavno pristala na nove barbarske gospodare i prešla na njihovu stranu. Kasnije se iz tvrđave Bonnburg, ali i iz novog srednjevjekovnog naselja na jugu širio novi grad Bonn, u kojem će kasnije osnovati i značajna samostanska crkva (Klosterkirche). Bonn zvanično dobija status grada 1243. godine[9]. Bonska crkva je građena u romaničkom stilu između 11. i 13. vijeka.

Bonn još i više raste i dobija na utjecaju kada 1597. postaje sjedište nadbiskupije Köln. Knez-izbornik Kölna, Klement Avgust Bavarski (koji je vladao u periodu od 1723. do 1761) je naredio gradnju građevina u baroknom stilu koje i danas daju gradu karakterističan izgled. Jedan drugi značajni vladar ovog područja, nadvojvoda Maksimilijan Franjo (vladao od 1784. do 1794. godine), osnovao je univerzitet i odmaralište u četvrti Bad Godesberg. Pored toga, bio je i sponzor mladom Beethovenu. Nadvojvoda je također financirao Beethovenovo prvo putovanje u Beč.

Godine 1794. grad su zauzeli Francuzi i grad postaje dijelom Prvog Francuskog Carstva. Nakon Napoleonovih ratova, 1815. godine Bonn postaje dio Kraljevine Pruske. Administrativno je pripadao pruskoj provinciji Rajni, koja nakon ujedinjenja Njemačke 1871. postaje dijelom Njemačkog carstva. U ovom periodu Bonn nije bio izrazito značajan grad.

Moderna historija[uredi | uredi izvor]

U vrijeme Drugog svjetskog rata, grad je ostao pošteđen bombardiranja sve do jeseni 1944. Do kraja borbi, 9. marta 1945, uništeno je oko 30% Bonna. Više od 1500 osoba je izgubilo živote kao rezultat bombardiranja. 2732 stanovnika Bonna koji su bili u njemačkoj vojsci poginulo je između 1939 i 1945 godine. U borbama oko Bonna, 56 njemačkih vojnika je poginulo, a 1700 je zarobljeno.

Nakon rata, grad ulazi u sastav britanske okupacione zone, te 1949. postaje glavni grad Zapadne Njemačke. Svoj izbor za glavni grad države Bonn treba zahvaliti Konradu Adenaueru, ranijem gradonačelniku Kölna i prvom kancelaru Zapadne Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, koji je i sam rođen u Bonnu. Njegov uticaj pri izboru glavnog grada je prevagnuo nad činjenicama da je Frankfurt imao većinu infrastrukture potrebne za prijestolnicu, a troškovi Bonna kao prijestolnice su bili oko 95 miliona njemačkih maraka veći nego kad bi Frankfurt bio prijestolnica. Zbog svoje relativno malehne veličine za jedan glavni grad, Bonn se ponekad u šali nazivao i glavni grad bez značajnog noćnog života (Bundeshauptstadt ohne nennenwertes Nachtleben) ili Bundesdorf (Savezno selo).[10]

Ponovnim ujedinjenjem Njemačke 1990. Berlin ponovno postaje njemačka prijestolnica. Ova odluka o premještanju glavnog grada nije uključivala i preseljenje političkih i administrativnih institucija iz Bonna. Tek 20. juna 1991 na zasjedanju njemačkog parlamenta (Bundestaga), nakon žestoke rasprave odlučeno je da se i državne institucije premjeste u Berlin. Kao kompromis, neka ministarstva su sve do danas ostala u Bonnu. Pošto nema daljnjih planova da se i ove institucije premjeste u prijestolnicu, Bonn je zadržao status drugog nezvaničnog glavnog grada Njemačke (kao Bundesstadt - savezni grad). Zbog neophodne rekonstrukcije objekata u Berlinu, preseljenje institucija iz Bonna trajalo je do 1999.[3]

Danas, privatne kompanije igraju najvažniju ulogu u privredi grada. Sa pet kompanija koje su izlistane na berzi, Bonn ima treću najveću kapitalizaciju tržišta od svih njemačkih gradova, odmah nakon Minhena i Düsseldorfa.[11] U njemu se nalaze sjedišta DHL, T-Mobile i drugih uglednih kompanija, a dominacija javnog sektora je ustupila mjesto privatnom.

Panorama središta Bonna

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Utvrda Godesburg
Poštanski toranj, sjedište Njemačke pošte d.d. (Deutsche Post AG) i DHL-a

Rodna kuća Ludwiga van Beethovena se nalazi u ulici Bonngasse. Pored gradske tržnice smještena je stara gradska vijećnica, sagrađena 1737. godine u rokoko stilu, za vrijeme vladavine Klementa Avgusta Bavarskog. Koristila se za prihvat važnijih gosti koji su posjećivali grad i kao ured gradonačelnika. U neposrednoj blizini vijećnice nalazi se dvorac kneza-izbornika (Kurfürstliches Schloss), izgrađen kao rezidencija kneza-izbornika, a danas je glavna zgrada Univerziteta u Bonnu.[12]

Poppelsdorfer Allee (Poppelsdorfer aleja) je aleja koja je okružena stablima pitomog kestena, a njom je prolazio prvi gradski tramvaj kojeg su vukli konji. Zajedno sa dvorcem kneza-izbornika postoji i dvorac Poppelsdorf, palača koja je izgrađena kao odmaralište kneza-izbornik u prvoj polovini 18. vijeka. Ovu aleju presjeca željeznička pruga i glavna željeznička stanica Bonn, sagrađena 1883/84 godine.

Tri najviše zgrade u gradu su radijski toranj WDR-a (Westdeutscher Rundfunk, Zapadnonjemački radio), visok 180 metara u četvrti Bonn-Venusberg, zatim sjedište Njemačke pošte (Deutsche Post), visoko 162,5 metara i bivša zgrada članova njemačkog parlamenta zvana Langer Eugen, visoka 114,7 metara, danas nova lokacija Kampusa UN-a.

Crkve[uredi | uredi izvor]

  • Bonska samostanska crkva (Bazilika) [1]
  • Dvostruka crkva (dupla) Svetog Klemensa, Schwarzrheindorf, izgrađena 1151
  • Staro groblje u Bonnu, jedno od najpoznatijih u Bonnu
  • Crkva Kreuzberg, izgrađena 1627 sa Neumannovim Svetim stepenicama, stepeništem namijenjenim za kršćanske hodočasnike

Dvorci[uredi | uredi izvor]

Savremene građevine[uredi | uredi izvor]

  • Savezna četvrt sa mnogim vladinim objektima uključujući:
    • Poštanski toranj, najvišu građevinu u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, a u njoj se nalaze sjedišta Njemačke pošte i DHL-a
    • Maritim Bonn, hotel sa pet zvjezdica i centar za konvencije
    • Schürmann-Bau, sjedište Deutsche Welle
    • Langer Eugen, sjedište Kampusa UN-a od 2006, ranije je bio rezidencija članova njemačkog parlamenta
  • Sjedište Deutsche Telekoma
  • Sjedište T-Mobile
Hofgarten (Kraljevski vrt) sa dvorcem izbornog princa Kurfürstliches Schloss, koji služi kao glavna zgrada Bonnskog univerziteta. U pozadini se vidi Bonnska samostanska crkva

Muzeji[uredi | uredi izvor]

  • Muzejska avenija sa slijedećim muzejima:
    • Umjetnička i izložbena dvorana Savezne republike Njemačke (Kunst- und Ausstellungshalle der Bundesrepublik Deutschland) u periodu 2006/07 je prikazivala Guggenheimovu kolekciju [3]
    • Muzej moderne umjetnosti (Kunstmuseum Bonn) [4]
    • Kuća historije Savezne republike Njemačke (Haus der Geschichte der Bundesrepublik Deutschland) [5]
    • Kraljevski muzej (Museum König) gdje se prvi put sastalo parlamentarno Vijeće (jedan od domova njemačkog Parlamenta - Bundesrat)
  • Beethovenova kuća, rodno mjesto Ludwig van Beethovena [6] Arhivirano 12. 4. 2017. na Wayback Machine
  • Regionalni rajnski muzej Bonn (Rheinisches Landesmuseum Bonn)

Priroda[uredi | uredi izvor]

  • Botanički vrt (Botanischer Garten) u kom je najveći arum (lat. Amorphophallus titanum) na svijetu
  • Rheinaue, zabavni park na obalama rijeke Rajne
  • Kottenforst, veliko zaštićeno šumsko područje na brdima zapadno od središta grada
  • Rajnska promenada i stara carina (Alter Zoll)
  • Na samom jugu grada, na granici sa pokrajinom Porajnje-Falačka, se nalazi ugašeni vulkan Rodderberg

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U Bonnu se nalazi Rheinische Friedrich Wilhelms Universität Bonn ili Bonski univerzitet, koji se smatra jednim od najvećih u Njemačkoj. U gradu se nalaze još i brojne privatne škole kao npr. Bonn International School (BIS), privatna škola u kojoj se nastava izvodi na engleskom jeziku, a predviđena je za djecu do 12. razreda; zatim Aloisiuskolleg, jezuitska privatna škola u Bad Godesbergu, Amos-Comenius gimnazija, Akademija kralja Fahda (unutar koje je i džamija), libijska škola El-Fath, na kojoj se nastava odvija na arapskom jeziku, bonska nezavisna škola (za učenike od 1. do 4. razreda), École de Gaulle - Adenauer (škola de Gaulle - Adenauer) za učenike do 12. razreda na francuskom jeziku, gimnazija Ernst Kalkuhl, škola Otto Kühne, i mnoge druge. Pored ovih, postoji i šest privatnih katoličkih škola.

Distrikti[uredi | uredi izvor]

Distrikti Bonna
Gradska vijećnica ili "Stadthaus"

Godine 1969. nezavisni gradovi Bad Godesberg i Beuel kao i nekoliko manjih naselja i sela su spojeni unutar grada Bonna. Kao rezultat toga, površina grada se udvostručila. Bad Godesberg i Beuel su postali gradski distrikti (Stadtbezirke) sa određenom posebnošću unutar grada, a svaki od njih ima oko 70.000 stanovnika.

Svaki distrikt je podijeljen u nekoliko četvrti:

  • Bad Godesberg: Alt-Godesberg, Friesdorf, Godesberg-Nord, Godesberg-Villenviertel, Heiderhof, Hochkreuz, Lannesdorf, Mehlem, Muffendorf, Pennenfeld, Plittersdorf, Rüngsdorf i Schweinheim
  • Beuel: Beuel-centar, Beuel-istok, Geislar, Hoholz, Holtorf, Holzlar, Küdinghoven, Limperich, Oberkassel, Pützchen/Bechlinghoven, Ramersdorf, Schwarzrheindorf/Vilich-Rheindorf, Vilich i Vilich-Müldorf
  • Bonn: Auerberg, Bonn-Castell (do 2003: Bonn-sjever), Bonn-centar, Buschdorf, Dottendorf, Dransdorf, Endenich, Graurheindorf, Gronau, Ippendorf, Kessenich, Lessenich/Meßdorf, Nordstadt, Poppelsdorf, Röttgen, Südstadt, Tannenbusch, Ückesdorf, Venusberg i Weststadt
  • Hardtberg: Brüser Berg, Duisdorf, Hardthöhe i Lengsdorf

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Beethovenova rodna kuća u Bonnu

Bonn sa ostalim njemačkim gradovima povezuju tri savezna autoputa i mreža njemačkih željeznica (Deutsche Bahn). Neki od ICE (InterCityExpress) i većina IC (InterCity) vozova se zaustavljaju na glavnoj željezničkoj stanici u Bonnu dok se na željezničkoj stanici u Siegburgu izvan Bonna zaustavljaju ICE vozovi. Također, saobraćaju i takozvani Stadtbahn, međugradski vozovi koji su sa dvije pruge povezani sa Kölnom. U Bonnu se nalazi i međunarodni aerodrom Köln-Bonn.

Gradovi partneri[uredi | uredi izvor]

Od 1983. grad Bonn je uspostavio saradnju sa izraelskim gradom Tel Avivom, a od 1988 sa Potsdamom, u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, s kojim je imao partnerske odnose i u vrijeme pruske vladavine.

Centar Bonna je okružen brojnim tradicionalnim gradovima i naseljima koja su, do unazad nekoliko desetaka godina, bili nezavisni gradovi i imali vlastite partnerske odnose, prije nego što su 1969. pridruženi saveznom glavnom gradu. Danas je Bonn naslijedio partnerske odnose svojih gradskih distrikta sa slijedećim gradovima:

Pored ovih, Bonn je razvio koncept međunarodne kooperacije i održava projekte iz oblasti održivog razvoja sa mnogim drugim partnerskim gradovima, između ostalih: Minsk u Bjelorusiji, Ulaanbaatar u Mongoliji, Bukhara u Uzbekistanu, Čengdu u Kini i La Paz u Boliviji.

Poznate osobe[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "www.bakom.admin.ch" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 25. 3. 2016. Pristupljeno 27. 8. 2021.
  2. ^ "Federal capital of Bonn". Arhivirano s originala, 7. 12. 2008. Pristupljeno 6. 9. 2008.
  3. ^ a b c d e f g h "Federal city of Bonn". Arhivirano s originala, 7. 12. 2008. Pristupljeno 6. 9. 2008.
  4. ^ AEWA participates in the first Open Day at the new UN Campus in Bonn
  5. ^ ""Bonn on record" na zvaničnoj stranici grada Bonna". Arhivirano s originala, 24. 4. 2008. Pristupljeno 20. 8. 2008.
  6. ^ "www.livius.org". Arhivirano s originala, 23. 6. 2009. Pristupljeno 2. 10. 2008.
  7. ^ Thomas H. Watkins: Roman Legionary Fortresses and the Cities of Modern Europe, Military Affairs, Vol. 47, No. 1 (Feb., 1983), str. 15-25
  8. ^ a b "The Romans in Bonn". Arhivirano s originala, 15. 3. 2012. Pristupljeno 2. 10. 2008.
  9. ^ Heinrich Gottfried Philipp Gengler: Regesten und Urkunden zur Verfassungs- und Rechtsgeschichte der deutschen Städte im Mittelalter, Erlangen 1863, str. 250
  10. ^ "C'est Si Bonn". Arhivirano s originala, 6. 12. 2008. Pristupljeno 13. 8. 2008.
  11. ^ Simon, Kucher & Partners: Börsenliga 2005. u: Bundesstadt Bonn: Jahreswirtschaftsbericht 2006, Str.15 Arhivirano 14. 9. 2009. na Wayback Machine (de) (pdf)
  12. ^ "Brošura Univerziteta u Bonnu 2007" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 18. 4. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2008.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]