Wehrmacht

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na stranici.
Molimo ostale korisnike da ne uređuju sadržaj stranice dok je prikazano ovo obavještenje kako bi se izbjegao konflikt s izmjenama. Ako imate komentare i pitanja u vezi sa stranicom, koristite stranicu za razgovor.
Napomena: Ovaj šablon možete ukloniti ako nije bilo izmjena u posljednja 3 dana.
Posljednju izmjenu napravio je korisnik Zagor Te Nej 2013 (razgovor · doprinosi), 28. 8. 2016. u 13:31.
Wehrmacht
Balkenkreuz.svg
Stlizirana vezija gvozdenog krža, amblem Wehrmachta
Država Flag of German Reich (1935–1945).svg Treći rajh
Utemeljena 1935
Vodstvo
Načelnik štaba Wilhelm Keitel
Ministar odbrane Alfred Jodl
Podaci o brojnom stanju
Broj raspoloživih za vojnu službu 17.000.000
Rezervni sastav 3.500.000
Troškovi
Dobavljači

Wehrmacht je bio naziv za ili odbrambene snage nacističke Njemačke u periodu od 1935. do 1945. Tokom Drugog svjetskog rata Wehrmacht se sastojao od armije (Heer), mornarice (Kriegsmarine), i zračnih snaga (Luftwaffe), te, de facto- Waffen SS-a.

Porijeklo i upotreba izraza[uredi | uredi izvor]

Prije dolaska na vlast nacističke partije, izraz Wehrmacht je korišten u generičkom smislu da opiše oružane snage bilo koje zemlje - ova riječ doslovno znači odbrambena snaga. Na primer, izraz Englische Wehrmacht bi označavao britansku vojsku, dok je član 47 Vajmarskog ustava iz 1919. glasio "Der Reichspräsident hat den Oberbefehl über die gesamte Wehrmacht des Reiches" (prijevod: "Predsjednik ima vrhovnu komandu nad svim oružanim snagama Rajha").[1] Kako bi se napravila razlika, izraz Rajhsver se obično koristio da označi njemačke oružane snage.

1935, Reichsvehr je preimenovan u Wehrmacht. Nakon Drugog svjetskog rata, pod savezničkom okupacijom, i kasnije tokom remilitarizacije Njemačke 1955, novoformirane zapadnonjemačke oružane snage su dobile ime Bundeswehr.

Zato se izraz Wehrmacht obično koristi da označi njemačke oružane snage tokom Trećeg rajha i Drugog svjetskog rata.


Komandna struktura[uredi | uredi izvor]

Teritorija Trećeg rajha je bila podijeljena na Wehrkreise (bs. "Odbrambeni okruzi"). Svaki Odbrambeni okrug (WK) je bio zadužen za regrutovanje i obuku vojnika Reichswehr-a odnosno Wehrmachta. Sporazumom iz Versailla, iz 28. juna 1919, jasno je određena jačina i struktura Reichswehra. 1935. postojalo je 7 WK, a iste godine dolaze i Wehrkreis VIII, IX i X. U jesen 1936. su osnovani Wehrkreis XI i Wehrkreis XII. Wehrkreis VII se dijeli 1937. i osniva se Wehrkreis XIII. Preuzimanjem austrijskog Bundesheera 1938. osnivaju se Wehrkreis XVII i XVIII. Na okupiranim područjima osnivaju se Wehrkreis XX i XXI.

Komanda WK-a je imala zadatke: pripreme mobilizacije, logistika vojske, čuvanje ratnih zarobljenika, nadzor obuke, obezbjeđenje u slučaju unutrašnjih nemira i drugih vandrednih slučajeva. Svaka komaanda je bila podijeljen na odjeljenja (njem. Abteilung) sa sljedećim zadacima[2]:

  • Abteilung Ia - Predstavnici Vrhovne komande (OWK). Samostalno su donosili odluku u slučaju unutrašnjih nemira.
  • Abtelung Ia/Ausbildung - Planiranje nastavnog programa i obuka.
  • Abteilung Ia/Luftschutz - Uzbuna u slučaju vazdušnih napada, izgradnja bunkera i podzemnih objekata.
  • Abteilung Ib - Organizacija trupa i dobrovoljnih odreda. Zajedno sa Abteilung Ia, imali su nadzor nad vojnim poligonima te skladištima oružja i municije.
  • Abteilung Ic - Unutrašnja politika, izvješatvanje o moralnom statusu stanivništva. Istraživali su ubistva i samoubistva te održavali vezu s crkvom, državnim ustanovama i političkim strankama.
  • Abteilung Stopi - Izgradnja i planiranje poligona. Obuka željezničih pionira i građevinskih trupa te njihovo snabdjevanje eksplozivnim sredstvima.
  • Wehrkreisverwaltung/Heeresrechnungsamt - Administracija, personalna politika, logistika.
  • Wehrkreisarzt - Doktor okruga, zadužen za medicinsku zbrigu.


Pregled kasarni u oblasi WK i okupiranim područjima:


Okrug Područje Sjedište
Wehrkreis I[3] Istočna Pruska Königsberg
Wehrkreis II[4] Mecklenburg i Pommer Stettin
Wehrkreis III[5] Berlin, Mark Brandenburg Berlin-Grünewald
Wehrkreis IV[6] Sachsen Dresden
Wehrkreis V[7] Würtemberg, Baden (danas Baden-Würtemberg) Stuttgart
Wehrkreis VI[8] Provincije Westfalen, Hannover, Rhein Münster
Wehrkreis VII[9] Schwaben, Oberbayern, Niederbayern, Oberpfalz München
Wehrkreis VIII[10] Šleska (danas dio Poljske) Breslov (njem. Breslau)
Wehrkreis IX[11] Thüringen, Kassel, Weimar Kassel
Wehrkreis X[12] Schleswig-Holstein, Hamburg, Bremen Hamburg
Wehrkreis XI[13] Hannover, Sachsen Hanover
Wehrkreis XII[14] Provincije Rhein i Hessen-Nassau Koblenz
Wehrkreis XIII[15] Oberfranken, Mittelfranken, Niederbayern, Oberpfaz Nürnberg
Wehrkreis XVII[16] Austrija Beč
Wehrkreis XVIII[17] Austrija Salzburg
Wehrkreis XX[18] Danzig, Marienwerder, Bromberg Danzig
Wehrkreis XXI[19] Posen, Hohensalza, Litzmannstadt Posen

Snage i rodovi[uredi | uredi izvor]

Pored kopnenih snaga (njem. Heer) postojala je mornarica (njem. Marine) i vazduhoplovstvo (njem. Luftwaffe). U periodu od 1936-1945 broj vojnika je, zajedno s kvislinškim trupama, narastao na 17 miliona.[20]

Kopnene snage[uredi | uredi izvor]

Trupe koje su se borile na frontu (njem. Feldheer) su brojale oko 4 miliona vojnika, pored toga postojale su rezerve (njem. Ersatzheer) od 2,5 miliona koji su boravili na teritoriji Njemačke. Tokom napada na Rusiju bile su na raspolaganju motorizovane s 600.000 vozila, 3600 tenkova (od ukupno 22.000 proizvedenih)[21] , 7100 artiljerijskih oruđa. Uprkos naporima na polju motorizacije, korišteno je kao vučna snaga oko 700.000 konja.[20]

Pješadija[uredi | uredi izvor]

Tokom Drugog svjetskog rata, glavni teret je snosila uglavnom pješadija. Iako su na polju mehanizacije zabilježeni znatni uspjesi, vojnici su većinom išli pješke. Teški tereti (topovi i sl.) su transportovani konjskom vučom. Zbog fluktuacije personala, različitih nivoa obuke te promjene kod rasporeda materijala, nisu se mogle sve pješadijske divizije ravnomjerno popuniti. Zbog toga je ukrupnjavanje jedinica, koje su se sastojale od nekoliko pješadijskih divizija, bilo organizovano u tzv. Aufstellungswellen (bs. "ustrojene linije"). Pripadnost nekoj liniji odlučivala je jačina divizije i njenih MTS-a, miješanje divizija razne jačine sprovođeno je u cilju efikasnije borbe. Ukupan broj ustrojenih linija je, nakon izbijanja rata, narastao na 35.

Pored numerisanih postojale su imenovane divizije. Pregled nekih imenovanih pješadijskih divizija[22]:


Tenkovi[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Oklopne snage Wehrmachta

Tenkovi su bili organizovani u oklopnim divizijama (njem. "Panzerdivision"). Iako se radilo na tome da se broj tenkova, po diviziji, poveća na 400 on nikada nije u prosjeku dostigao više od 150.[23]

Poznate oklopne divizije[24]:

Mornarica[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Kriegsmarine

Mornarici je stojalo na raspolaganju oko 50.000 vojnika. Pored brodova "Gneisenau", "Bismarck, "Tirpitz" i "Scharnhorst" postojala su tri oklopna broda, 2 teške i 6 lakih krstarica, 22 razarača, 16 torpednih brodova, 57 podmornica.[20]

Vazduhoplovstvo[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Luftwaffe
Štuke (Ju 52) tokom napada na Poljsku 1939.

Vazduhoplovstvo je obuhvatalo 400.000-1000.000 vojnika te 4000, tada, najmodernijih borbenih aviona.[20] U arsenalu su bili bombarder Heinkel He 111, koji je nosio bombe teške do 1800 kg s operativnom razdaljinom do 1200 km. Firma Messerschmidt proizvodila je lovca Me 109 kao i višenamjenski avion Me 110. Juncker 52 (Ju 52) su bili transportni avioni a ista firma je proizvela i Ju 87, poznatijih pod nadimkom štuka (njem. Stuka, Sturzkampfbomber) koji su svojim karakterističnim zvukom demoralisali protivničke trupe.[25]

Historija[uredi | uredi izvor]

1942 Rusija, vojnik na tenku Panzer II

Nakon što je Prvi svjetski rat okončan kapitulacijom Njemačkog carstva, Versajski sporazum je nametnuo oštra ograničenja na veličinu njemačkih oružanih snaga. Vojska je bila ograničena na 100.000 ljudi, uz dodatnih 15.000 u mornarici. [26]Flota je mogla da se sastoji od najviše šest bojnih brodova, šest krstarica, i dvanaest razarača. Tenkovi i teška artiljerija su bili zabranjeni, a zrakoplovstvo raspušteno. Nova, poslijeratna vojska Reichswehr (Rajhsver) je osnovana 23. marta 1921. Opće služenje vojnog roka je također ukinuto Versajskim sporazumom.

Njemačka je odmah počela tajno da izvrdava ove uslove. Tajna saradnja sa Sovjetskim Savezom je počela 1921.[27] General-major Otto Hasse je otputovao u Moskvu 1923., kako bi dalje pregovarao o uslovima saradnje. Njemačka je pomogla Sovjetskom Savezu u industrijalizaciji, i sovjetski oficiri je trebalo da budu obučavani u Njemačkoj. Njemački tenkovski i zrakoplovni stručnjaci bi bili obučavani u Sovjetskom Savezu, a njemačko istraživanje i proizvodnja hemijskog oružja se izvodila zajedno sa ostalim projektima. Oko tri stotine njemačkih pilota je obučavano u Lipecku, određeni broj tenkista je obučavan blizu Kazana, a otrovni gas za njemačku vojsku je razvijan kod Saratova.[potreban citat]

Nakon smrti predsjednika Hindenburga 2. augusta 1934, svi oficiri i vojnici njemačkih oružanih snaga su položili ličnu zakletvu na vjernost Adolfu Hitleru. Do 1935, Njemačka se otvoreno podsmjehivala vojnim ograničenjima koja je nametnuo Sporazum iz Versaja, i služenje vojnog roka je ponovo uvedeno 16. marta 1935. Dok je stajaća armija ostala na oko 100.000 vojnika kao što je precizirano u sporazumu, nova grupa regruta ove veličine je svake godine prolazila obuku. Zakon o služenju vojnog roka je uveo ime Wehrmacht, pa ne samo da se ovo može smatrati trenutkom njegovog osnivanja, već se organizacija i moć u Wehrmachtu mogu posmatrati kao pod kontrolom nacista, nevezano za političke naklonosti vojne komande (koja je i ovako polagala zakletvu vjernosti Hitleru). Oznaka Wehrmachta je bila stilizovana verzija Gvozdenog krsta (takozvani Balkenkreuz), koja se prvi put pojavila kao oznaka na avionima i tenkovima krajem Prvog svjetskog rata. Postojanje Wehrmachta je zvanično objavljeno 15. oktobra 1935.

Glavni cilj Hitlera i njegovih potčinjenih je da se u roku od 4 godine (Vierjahresplan) od 1936. Wehrmacht osposobi za rat. Povećana je proizvodnja gume, goriva, čelika i lakih metala te finalnih proizvoda oružja i municije. Kao poseban primjer se može navesti uvođenje novih optičkih aparata za avijaciju, gdje su profitirala i mala preduzeća. Osnivanjem postrojenja pod nazivom "Hermann Göring" teška industrija je stavljena pod državni nadzor. SS je također imao vlastita industrijska postrojenja.[28]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Drugi svjetski rat

23. septembra 1940 Staljin i Hitler su sklopili pakt o nenapadanju. Wehrmacht napada, s 630.000 vojnika, 1. septembra 1939 Poljsku. Vojska Poljske već primijetila kretanje trupa na granici, pružila je veliki otpor ali se nije mogla istovremeno boriti protiv Wehrmachta i Crvene armije.[29]

Operacija "Sichelschnitt"[uredi | uredi izvor]

Iako je Vrhovna komanda (OKW, Oberkommando der Wehrmacht) bila protiv, Hitler je zahtijevao operacijom "Sichelschnitt" (bs. "otkos") brz prodor tenkova kroz Ardenne. Marš je trajao sedmicama ali je napad Wehrmachta iznenadio savezničke trupe. 141 divizija Wehmachta uspijele su pobijediti Saveznike i ovladati zapadnim frontom. Holandija kapitulira 15. maja, Belgija 26. maja 1940. 20 maja. Wehrmacht izbija na francusku stranu La Manche kanala. Između Maginotove linije i istočnog dijela Francuske Wehrmacht opkoljava preostalu francusku vojsku. 17. juna francuski premijer Henri Philippe Pétain ponudio je Hilteru prekid vatre. Prethodno je vlada francuske uporno tražila pomoć SAD-a.[30]

Operacija "Barbarossa"[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Operacija "Barbarossa"

Treći rajh 22. juna 1941. napada Sovjetski savez. Na širokom frontu, koji se prostirao od Istočnog mora pa do Karpata, Wehrmacht napada sa 153 divizije koje se sastoje od 3 miliona vojnika, 3600 tenkova i 600.000 motornih vozila. Podršku Wehrmachtu pružalo je 600.000 vojnika iz Mađarske, Finske, Slovačke, Rumunije i Italije. Na drugoj strani Crvena armija je imala na raspolaganju oko 4,7 miliona vojnika od kojih je samo polovina bila u okupiranom dijelu Poljske. Krajem 1941. Wehrmacht zauzima baltičke zemlje, Bjelorusiju i Ukrajinu. Vrše se masovne likvidacije Jevreja i Roma na okupiranim teritorijama. Početni i brzi uspjesi Wehrmachta (Blitzkrieg) zaustavljaju se zbog početka jesenjeg perioda i blatnjevih puteva. Dolazak zime je, zbog nedostatka zimske odjeće i obuće jer je glavna komanda vjerovala u brz uspjeh, zaustavilo ofanzivu na istoku. U međuvremenu Crvena armija vrši masovno prebacivanje postrojenja i sirovina na istok. Uz jaku materijalnu podršku SAD-a i Velike Britanije Crvena armija pokreće kontraofanzivu. Uprkos 900-dnevnoj opsadi Lenjingrada, Crvena armija je uz lokalno stanovništvo pružila žilav otpor. 6. armija Wehrmachta je 1941./1942. opkoljena dok je vršila opsadu Staljingrada (danas Volgograd).[20]

Gubici i kapitulacija[uredi | uredi izvor]

Broj vojnika koji su služili u Wehrmachtu tokom njegovog postojanja od 1935. do 1945. godine se procenjuje, zajedno s Waffen-SSom, na približno 18,2 miliona. Do ove brojke je došao historičar Rüdiger Overmans, koji procjenjuje broj poginulih na oko 5,3 miliona.[31] Prema profesoru Percy E. Schrammu, koji je 1943-1945 vodio dnevnik gubici Wehrmachta su sljedeći: oko 1,8 miliona vojnika Wehrmachta ubijeno je u borbama; 192.000 je umrlo od neborbenih uzroka; nestalih je oko 1,6 miliona; a 160.000 je umrlo u zarobljeništvu, broj zarobljenih od strane Angloameričkih saveznika procijenjen je na oko 323.000. Teško je utvrditi gubitke kvislinških vojski koje su se zajedno borile s Wehrmachtom.[32]

Nakon rata[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Činovi[uredi | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Britanska vojska je na osnovu uništenih njemačkih tenkova, koristeći brojeve serijske proizvodnje, bila 1942. u stanju da izračuna broj proizvedenih.[33]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Overmanns, Rüdiger (1999) "Deutsche militärische Verluste im Zweiten Weltkrieg" De Gruyter Oldenbourg, ISBN 978-3486200287

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sturm, Reinhard (1. 9. 2008). "Die Weimarer Verfassung". Bundeszentrale für politische Bildung (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  2. ^ "Die Wehrkreise im Deutschen Reich". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  3. ^ "Wehrkreis I". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  4. ^ "Wehrkreis II". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  5. ^ "Wehrkreis III". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  6. ^ "Wehrkreis IV". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  7. ^ "Wehrkreis V". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  8. ^ "Wehrkreis VI". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  9. ^ "Wehrkreis VII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  10. ^ "Wehrkreis VIII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  11. ^ "Wehrkreis IX". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  12. ^ "Wehrkreis X". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  13. ^ "Wehrkreis XI". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  14. ^ "Wehrkreis XII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  15. ^ "Wehrkreis XIII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  16. ^ "Wehrkreis XVII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  17. ^ "Wehrkreis XVIII". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  18. ^ "Wehrkreis XX". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  19. ^ "Wehrkreis XXI". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 28. 8. 2016. 
  20. ^ a b c d e Scriba, Arnulf (15. 5. 2015). "Die Wehrmacht" (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 5. 2016. 
  21. ^ Scriba, Arnulf (19. 5. 2015). "Die Schlacht bei Kursk 1943". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). 
  22. ^ "Infanteriedivisionen". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 24. 8. 2016.. 
  23. ^ "Panzer 44". mycitius (jezik: njemački). Pristupljeno 18. 8. 2016. 
  24. ^ "Deutsche Panzerdivisionen". Lexikon der Wehrmacht (jezik: njemački). Pristupljeno 18. 8. 2016.. 
  25. ^ Scriba, Arnulf (25. 9. 2015). "Die Luftwaffe". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). 
  26. ^ Scriba, Arnulf (2. 9. 2014). "Der Versailler Vertrag". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  27. ^ Scriba, Arnulf (2. 9. 2014). "Die Reichswehr". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  28. ^ Merta, Klaus-Peter (5. 1. 2005). "Der Vierjahresplan". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  29. ^ Scriba, Arnulf (19. 5. 2015). "Polen". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). Pristupljeno 15. 5. 2016. 
  30. ^ Scriba, Arnulf (15. 5. 2015). "Westoffensive". Deutsches Historisches Museum (jezik: njemački). Pristupljeno 15. 5. 2016. 
  31. ^ Hartmann, Christian (7. 6. 2000). "5,3 Millionen Gefallene". Frankfurter Allgemeine Zeitung. Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  32. ^ "Die deutschen Verluste im Zweiten Weltkrieg". ZEIT ONLINE (jezik: njemački). Pristupljeno 10. 5. 2016. 
  33. ^ "Gavyn Davies does the maths" (jezik: engleski). The Guardian. 20. 7. 2006. Pristupljeno 18. 8. 2016.