Misoča

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Koordinate: 43°57′26″N 18°17′47″E / 43.95722°N 18.29639°E / 43.95722; 18.29639
Misoča
Grad
Država  Bosna i Hercegovina
Koordinate 43°57′26″N 18°17′47″E / 43.95722°N 18.29639°E / 43.95722; 18.29639
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme

Misoča je naselje u općini Ilijaš, Kanton Sarajevo, kao i istoimena rijeka koja največim dijelom protiče kroz Kanton Sarajevo. Naselje Misoča je od središta općine Ilijaš udaljeno jedan kilometar, a od grada Sarajeva 18 kilometara.

Historija[uredi | uredi izvor]

Na području Misoče, konkretno na livadi pod nazivom „Zagrebnica“, koja se kod lokalnog stanvništva još naziva „grčko i rimsko groblje“,  nedavno je ispod kamenih ploča pronađen mač koji po procjenama historičara datira iz perioda 8. ili 9. stoljeća prije nove ere [1]. Ovaj pronalazak bi mogao sugerirati da je ovaj prostor, kao privremena ili stalna vojna utvrda, bio naseljen već u tom periodu.

Područje današnjeg naselja Misoča je u periodu srednjega vijeka bilo u sklopu župe pod imenom Vidogošća ili Vogošća [2]. U toku XIV vijeka politički centar župe se se pomakao u porječje Misoče, u utvrđeni grad Dubrovnik, a koji se nalazilo uzvodno i nedaleko od današnjeg naselja Misoča [2]. Prema predanjima koje je zabilježio S. Filipović, pa području Misoče se prije dolaska Turaka nalazila katolička crkva, što indicira da je stanovništvo Misoče bili katoličko prije prelaska na Islam.

Izvorno stanovništvo Misoče su prema predajama činili doseljenici sa područja Dubrovačke Republike i Dalmacije, koji su prvobitno naseljavali stari grad Dubrovnik, a zatim se spustili na područje današnje Misoče. Tu pretpostavku sugerira i postojanje groblja u Misoči koje i dan danas među lokalnim stanvništvom nosi naziv „grčko i rimsko groblje“. Dio naziva „grčko“ vodi porijeklo od činjenice da se radi o etničkim grcima koji su doselili u Misoču, a koji su ranije naseljavali područje današnje Dalmacije u koje ulazi i područje nekadašnje Dubrovačke Republike, a dio naziva „rimsko“ jer se radilo katolicima. U prilog ovim predajama ide i činjenica o prezimenima koje danas možemo naći u Misoči. Primjera radi, prezime Matoruga vodi porijeklo od nekadašnjeg plemena Motoruga iz okoline Dubrovnika, koje se u dubrovačkim izvorima spominje od 1318.-1398. godine, a na koga još uvjek podsjeća brdo Motoruga kod Slanog, između Dubrovnika i Stona [3]. Prezime Dedić (izvorno Dedich) vodi porijeko sa otoka Raba i iz Dalmacije, a prvi put se pominje 1569 u „Knjizi kršenih grada Raba“ [4].

Prema dostupnim podacima, Misoča se pod tim imenom prvi put zvanično spominje u katastarskom defteru iz 1455. godine, kao naselje sjeverno od Sarajeva koje graniči sa naseljem Laškovo (danas Vlaškovo) [5]. Interesantna je i činjenica da se prvo pominjanje naselja Misoča veže zu spor sa Laškovom zbog nekog mlina na rijeci Bosni, kao i zbog prava na lovište i izvoz ribe na sarajevsku pijacu [6] [7].

Misoča je tek u spisima iz 1468/9 godine zvanično evidentirana kao naselje u sklopu Visočke nahije koja pripada Osmanskom carstvu, što bi značilo da prije tog perioda ni Misoča, a ni područje Visočke nahije nisu pripadali osmanskom carstvu, nego području koje je bilo pod kontrolom zadnjeg legalnog kralja Bosne, Stjepana Tomaša Kotromanića [7].

Godine 1459. kralj Tomaš preduzeo je ofanzivu protiv Turaka i dopro sve do dašnjeg Odiđeda u selu Bulozi istočno od Sarajeva. Turci su vjerovatno nakon napada poduzeli protuakciju čiji je rezultat bilo osvajanje Misoče, kao i visočkog kraja, te njihovo pripajanje Osmanskom carstvu [7].

Geografija[uredi | uredi izvor]

Karta Misoče

Geografski položaj: 43º57’26.75“ sjeverne širine i 18 º 17'47.34“ istočne dužine.

Samo naselje se prije dijelilo u dva dijela: Gornja i Donja Misoča. Sada je naselje jedinstveno i ima zvanični naziv Misoča i jedna je mjesna zajednica.

Dijelovi naselja imaju sljedeće nazive: Dedići, Katane, Glavica, Pušine, Orašje, Avdukići, Matorugin Han, Bare, Špic, Strana, Mrakovac, Piješće.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nacionalni sastav, 1991.[uredi | uredi izvor]

ukupno: 991

Privreda[uredi | uredi izvor]

U samom naselju, uz korito rijeke Misoče smještena je asfaltna baza Sarajevoputevi d.d. Sarajevo, koja proizvodi više vrsta asfalta sa krečnjačkim i splitnim frakcijama. Naselje je sjedište i više manjih privatnih firmi iz domena zanatsko-obrtnih djelatnosti. Stanovništvo Misoče je uglavnom zaposleno u Kantonu Sarajevo, a posebno u općinama Ilijaš, Vogošća i Centar.

Prije agresije na BiH ovo naselje je bilo nadaleko poznato po razvijenim poljoprivrednim aktivnostima a naročito: prerada mlijeka i mesa, voćarstvo i prerada voća. U toku agresije ovo naselje je potpuno devastirano, a samim tim i privredni objekti i kapaciteti.

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Misoča je lokalnim cestama direktno povezana sa naseljemima Ilijaš, Donja Vogošća i Vlaškovo, a pristup autoputu A1, odnosno koridoru VC koji pripada paneuropskoj mreži autocesta, udaljen je svega 3,5 km. Ovo je naselje također ima i prugu koja vodi do nekadašnje karasne JNA-a, a koja je trenutno međutim nekativna.

Kada je 1882. godine osnovana firma Buttazzoni und Venturini Holzindustrie A.G. u Sarajevu, u Ilijašu je podignuta "strugara". Za potrebe ove strugare je između 1884-1885 godine izgrađen jedan krak uskotračne šumske pruge na lokomotivni pogon od Ilijaša do Okruglice u dužini od 37,2 km, koji je je prolazio i kroz naselje Misoču. Ova pruga je služila za eksploataciju šume sa Nabožića, Okruglice i lokalnih mjesta. Ova pruga više nije aktivna, te je većinskim dijelom uklonjena nakon odlaska Austro-ugarske.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje pristupačnosti automobilom, te zbog netaknute prirode, rijeka Misoča je jedno od popularnih prekodnevnih izletišta stanovnika Kantona Sarajevo tokom ljetnih perioda. Pored same rijeke, u ovom naselju postoje dva privatna bazena, odnosno kupališta, kao i uređeno odmaralište uz rijeku koje se nalazi nekoliko kilometara uzvodno od naselja.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Sa kasaranom JNA-a koja se nalazila u ovom naselju, Misoča je bila poznata kao jedna od najvećih vojnih baza u Bosni i Hercegovini.

Na području Misoče nalaze se stari nišani iz turskog perioda koji prema tvrdnjama pripadaju Ilijaz-dedi po kojem je navodno Ilijaš dobio ime. Također u širem području nalaze se Stari grad Dubrovnik i nekropola stečaka u Kopošićima koji su od strane Državne komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH proglašeni nacionalnim spomenicima od interesa za BiH.


Izvori[uredi | uredi izvor]


  1. ^ Gavranović, Mario; Sejfuli, Ajla (2017). "Neue Schwertfunde aus Bosnien - ein Beitrag zur Erforschung der bronzezeitlichen Bewaffnung im westlichen Balkan. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja.". Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja 46. 
  2. ^ a b "Crtice iz povijesti". 
  3. ^ Pašić, Ibrahim (2005). "Mataruga, starinački bošnjački rod predslavenskog porijekla". Znakovi vremena - Časopis za filozofiju, religiju, znanost i društvenu praksu (jezik: Bosnian) (26-27): 163–174. ISSN 1512-5416. 
  4. ^ Frankulin Travaš, Davor (2003-09-19). "Prezimena stanovnika grada i otoka Raba od XV. do XX. stoljeća". Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (jezik: hrvatski) (45): 97–127. ISSN 1330-0474. 
  5. ^ Čar-Drna, Hatidža (01.01.2014). "Teritorijalna i upravna organizacija Visočke nahije do početka 17. stoljeća.". Behar – Časopis za kulturu i društvena pitanja.  Provjerite vrijednost datuma kod: |date= (pomoć)
  6. ^ Turski spisi br. 18. Arhiv grada Sarajeva. 
  7. ^ a b c Šabanović, Hazim (1964). Krajište Isa-bega Ishakovića – Zbirni katastarski popis iz 1455. godine. Orijentali institut u Sarajevu.