Marijin dvor (zgrada)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Zgrada Marijin dvora, južni dio, prema Titovoj ulici - desno

Marijin dvor, ili Marindvor, je zgrada u istoimenom naselju, općina Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine, donijela je odluku da se proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo i Tina Wik .

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Područje Sarajeva, gdje je kasnije sagrađena palača Marijin dvora, za vrijeme osmanskog perioda se nazivalo Gornja Hiseta, a bilo je poznato i pod nazivom Carina.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Zgrada Marijin dvora (Marienhof) je najznačajniji primjer palače u Sarajevu i građena je etapno od 1885. do 1899. godine. Projektant, kao i neposredni izvođači su nepoznati, jer nisu sačuvani pismeni niti drugi tragovi. Ova zgrada je građena kao stambeno-poslovna dvokatnica u formi zatvorenog bloka i bila je tada najveći stambeni objekat u Sarajevu.

Nekretnine gdje se nalazi palata Marijin dvor, 1891. godine kupio je industrijalac August Braun, proizvođač građevinskog materijala, odnosno proizvoda od opeke.

Pretpostavalja se da je ova građena kao ogledna zgrada, musterhaus. Izvedba objekta na Marijin dvoru predstavlja opredmećenje mogućnosti materijala jedne industrijske grane, pa se nameće zaključak da je marketinški momenat bio vrlo bitan za način gradnje i dimenzije objekta. Nije postojala stvarna potreba za gradnjom jednog objekta tih dimenzija u Sarajevu krajem XIX vijeka. Iz tog razloga, sve do zvanične aneksije Bosne i Hercegovine (1908.) od strane Austro-ugarske, nisu se masovno gradile velike stambene palače.

Sve palače u Sarajevu, sa izuzetkom upravo Marijin dvora, građene su tek u doba procvata secesije na području grada. Nakon aneksije, donesen je akt o oslobađanju od poreza na gradnju, na period od 20 godina, što je dovelo do intenziviranja izgradnje stambenih objekata. Braun je 1912. godine palaču darovao svojoj supruzi Mariji Braun. Od 1932. godine, zgrada je u vlasništvu nasljednika porodice Braun, a od 1963. godine, vodi se kao društvena svojina.

Do II svjetskog rata, bila je i sjedište policijske stanice (takozvana „karaula“), osnovne škole i stručne ženske škole. Danas se ovi sadržaji ne nalaze unutar kompleksa zgrade.

Opis[uredi | uredi izvor]

Dimenzije ove zgrade su potpuno odskakale od dotadašnje neimarske prakse u Sarajevu. Tlocrtno gledano, Marijin dvor (Marienhof) je zatvoreni trapez dimenzija 86,00x67,50x72,50x65,00 metara, usmjeren na četiri ulice (Maršala Tita, Kralja Tvrtka, Augusta Brauna i Doline) sa kojih je omogućen pješački prilaz. Spratnost iznosi P+2 i P+3.[3]

Na katovima su smještene stambene jedinice, mada su neke tokom vremena pretvorene u poslovne prostore. Na katovima je 195 soba i polusoba i 78 kuhinja, koliko ukupno ima i stambenih jedinica različite strukture.

Unutrašnje dvorište, zatvoreno ovim četverostranim blokom je površine od 2332,00 m², i predstavlja najveće unutrašnje dvorište izgrađeno na području grada Sarajeva. Na ovo dvorište, usmjereno je 10 stepeništa sa palate. Sa pasaža iz Titove ulice jedino je omogućen kolski prilaz u dvorište.

Fasada rađena je u stilu historicizma (neorenesanse) i klasicizma kao i sve zgrade iz tog perioda.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Predrag Milošević -Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941).
  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
  • B. Spasojević -Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Svjetlost, Sarajevo.
  • Nedžad Kurto -Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • I. Krzović -Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini“, Kulturno naslijeđe, Sarajevo

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Marijin dvor". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  2. ^ "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  3. ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]