Ljiljana Molnar-Talajić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ljiljana Molnar-Talajić
RO-1017LiljanaMolnar-Talajic.jpg
Rođenje (1938-12-30) 30. decembar 1938.
Bosanski Brod, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 18. septembar 2007.(2007-09-18) (starost: 68)
Zagreb, Hrvatska

Ljiljana Molnar-Talajić (Bosanski Brod, 30. decembar 1938. - Zagreb, 18. septembar 2007.), istaknuta bosanska operna diva i sopranistica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana. Pjevanjem se počela baviti u crkvenom horu Crkve Sv. Ilije u Bosanskom Brodu. Studij solo pjevanja završila je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1961. u klasi prof. Brune Špilera, a 1963. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u Sarajevu 1959. godine, kao grofica u Mozartovom "Figarovom piru". [1] Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.

Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od 1975. do 1980. godine bila je prvakinja Zagrebačke opere. Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom.

Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" 1967. godine nagrađena je u Tokiju 1967. godine, a grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi).[2] 1969. godine kao Aida na firentinskom Maggiju Musicale, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: Bečka Državna Opera, milanska La Scala, londonska operna dvorana Covent Garden i Metropolitan Opera u New York City-u.

Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila opera Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada Parme. Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera Giuseppea Verdija.[3] Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.

Na njenoj sahrani u Zagrebu ispred delegacije Bosanskog narodnog pozorišta Gradimir Gojer je izjavio:

Najveća operska pjevačica na našim prostorima koja je ostavila neizbrisivu obavezu na mlađe generacije u bosanskoj kulturi. Ona je sada legenda svih operskih diva u svijetu. Najveća među nama, a bila je protagonista ljubavi prema Sarajevu. Ona će ostati građanin Sarajeva zauvijek. Ona nikada nije zaboravila Bosnu.

[4]

Reference[uredi | uredi izvor]