Zakon segregacije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zakon segregacije (cijepanja, rastavljanja) osobina jedan je od mendelovih zakona, koji formulira pravilo da pri monohibridnom križanju čistih linija (varijeteta, sorti) u F2 generaciji dolazi do razdvajanja alternativnih fenotipova posmatanih osobina, u stalnom brojnom odnosu 3 : 1.[1][2][3]

U izvorno Mendelovskom smislu, to podrazumija potpunu dominantnost jednog alel]a nad drugim (]recesivnim) na datom genskom lokusu.

Zakon segregacije se podjednako odnosi i na dihibridno i polihibridno ukrštanje, što podrazumijeva odgovarajuće brojne odnose genotipova i fenotipova u F2 generaciji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rieger R. Michaelis A., Green M. M. (1976): Glossary of genetics and cytogenetics: Classical and molecular. Springer-Verlag, Heidelberg - New York, ISBN 3-540-07668-9; ISBN 0-387-07668-9.
  2. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Berberović LJ., Hadžiselimović R. (1986): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00723-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]