Alhamijado književnost

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

U 15. vijeku u Bosni i Hercegovini dolazi do pojave alhamijado književnosti, književnosti na bosanskom jeziku koja je pisana arapskim pismom, "arebicom". (Pojam Alhamijado dolazi od nepravilnog korištenja arapske riječi "el a‘džemijje", što znači strani, nearapski). Alhamijado književnost je s rijetkim izuzecima, imala uglavnom pobožno-didaktički karakter. Njeni glavni oblici cu bili: ilahije, kaside, zatim poslanice, pozivi i poruke (tzv. arzuhali), te pjesme napisane po uzoru na narodnu poeziju. U naroda, kod kojih je vladavina Arapa i islamiziranih Turaka trajala duže vremena i gdje je književnost na orijentalnim jezicima dostizala do svog vrhunca, a u njenoj sjenci postojala je i književnost na narodnim jezicima, pisana arapskim pismom.

To se dešavalo u Španiji, Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji, a posebno bogatstvo primjera ovakve književnosti susrećemo u književnosti Bosne i Hercegovine. Ona je vezana isključivo za muslimansku sredinu i sa književnošću drugih konfesionalnih grupa nema dodirnih tačaka.

U razdoblju nešto dužem od oko tri i po vijeka živjela je i razvijala se bosanska alhamijado književnost. Najstariji, do sada pronađeni, tekst muslimanske pisane književnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesma "Hirvat turkisi" iz 1588-1589. godine od Mehmeda Erdeljca.

Najznačajniji pisci ovog peroda su:

Alhamijado u Španiji[uredi | uredi izvor]

"Poema de Yusuf" je primjer alhamijado književnosti Španije.

Aljamiado (španski: [alxaˈmjaðo]; arapski: عجمية‎ trans. ʿajamiyah) ili Aljamía tekstovi su rukopisi koji koriste arapsko pismo za prevođenje sa romanskih jezika, kao što su: mozarapaski, berberski, španski ili ladino.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.camo.ch/alhamijado_knjizevnost.htm