Romanski jezici
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Romanski jezici (također poznati i kao novolatinski jezici) su podgrupa italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. "vulgarnog latinskog," latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugalije, Španije, Francuske, Rumunije.
Romanski jezici se dijele na dvije skupine:
- Zapadna grupa:
- Iberijsko poluostvro i Amerike
- španski jezik (oko 300 miliona govornika)
- portugalski jezik (230 miliona)
- katalanski jezik (6,5 miliona)
- galicijski jezik (4 miliona)
- Francuska
- francuski jezik (65 miliona)
- oksitanski jezik (Occitan, 2 miliona)
- Švicarska
- romanš jezik (Romansch, 66,000)
- Italija
- sardinijski jezik (300,000)
- sjeverni italijanski dijalekti, dolomitski ladin, friulski
- Iberijsko poluostvro i Amerike
- Istočna grupa:
- Italija
- italijanski jezik (60 miliona)
- srednji i južni italijanski dijalekti, uključujući korzikanski i sicilijanski jezik
- Rumunija i Moldavija
- rumunski jezik (30 miliona)
- Italija
