Char B1

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa srpskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
NotCommons-emblem-copyrighted.svg Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava.
U skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i GFDL licencom. Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.
Char B1
Char-B1bis-Saumur.0004axt0.jpg
Svojstva
Posada 4
Dužina 6.37 m
Širina 2.46 m
Visina 2.79 m
Težina 28 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 40 mm
Osnovno naoružanje 75 mm haubica ABS SA 35
Sekundarno naoružanje 40 mm top
2x 7.5 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon 6-cilindrični benzinski motor
272 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 28 km/h
Snaga/težina 9.7 KS/tone
Domet 200 km

Char B1 je bio francuski teški tenk nastao prije početka Drugog svjetskog rata. Tenk se proizvodio u periodu od 1935. do 1940. i proizvedeno je ukupno 405 primjeraka koji su korišteni do kraja Drugog svjetskog rata.

Char B1 je bio snažan tenk, obzirom da je bio naoružan topom kalibra 47 mm u kupoli i haubicom 75 mm u tijelu tenka. Pokretanje topa u tijelu tenka po azimutu je bilo ograničeno samom svojom ugradnjom, što je prevaziđeno kompleksnim sistemom upravljanja tenka koji je omogućavalo brzo postavljanje topa u sektor za gađanje. Iako je izvana gledano bio arhaične konstrukcije, Char B je bio pun naprednih rješenja, među kojima su se izdvajali samozaptivajući spremnici goriva, središnji sustav za podmazivanje sklopova, sistem za gašenje požara u tenku itd. Ipak, bilo je i problematičnih rješenja: raspored posade u tenku je otežavao njihovu međusobnu komunikaciju. Posada tenka Char B1 je morala biti visoko uvježbana grupa specijalista kako bi izvukli maksimum iz tenka koji koriste - što će se pokazati kao veliki problem u vrijeme napada na Francusku.

Posljednji model serijske proizvodnje je dobio oznaku Char B1-bis. Ova verzija je imala bolju oklopnu zaštitu, drugačiju konstrukciju kupole i snažniji motor. Primjerci ovog modela koji su kasnije izlazili iz habrike su imali još snažniji pogon i dodatne spremnike goriva. Proizvodnja tenkova Char B1-bis započeta je 1935. da bi 1940. francuska vojska raspolagala s oko 400 tenkova ovog tipa. U to vrijeme su tenkovi Char B1 i Char B1-bis bili najbrojniji tenkovi u francuskim oružanim snagama.

Nijemci su zazirali od ovog tenka jer je top kalibra 75 mm mogao vrlo lako probiti oklop njihovih tenkova, čak i tenka PzKpfw IV . Ipak, tenkovi Char B1-bis su bili složeni i zahtijevali su pažljivo održavanje. Mnogi su se jednostavno pokvarili na putu do ratišta i ostavljeni Nijemcima neoštećeni. Borbeni potencijal ovog tipa tenkova je donekle umanjen potrebom za dobro uvježbanom posadom, kakvih je bilo vrlo malo u vrijeme izbijanja Drugog svjetskog rata. Problem je i bila stara francuska praksa da komandir pored komandovanja tenkom i osmatranja ratišta bude i poslužilac topa.

Nijemci su zarobljene tenkove Char B1-bis preimenovali u PzKpfw B1-bis 740 (f) i koristili ih u različite svrhe. Neki su predati okupacijskim jedinicama, dok su ostali korišteni u obuci vozača tenkova ili konvertirani u samohodna oruđa atiljerije. Postojala je i verzija s plamenobacačem, oznake PzKpfw Flamm (f). Na kraju Drugog svjetskog rata, neki od tenkova su vraćeni Francuskoj.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: